Iako su nam naši vrtovi i terase najčešće lokacije gdje roštiljamo, prikladni su i parkovi, plaže, livade uz rijeke i jezera.

ljeto nam je napokon došlo. i sad je nemoguće disati, živiti, raditi, djelovati.... u našoj metropoli, bar bez dobrog rashladnog klima uređaja. a onda opet se na ovakvim temepraturama ne smi " jako " odvrnuti klima, jer neizbježna je prehlada u najtoplije doba godine. tako da na kraju klima piči, sunce grije, a mi se roštiljamo. ali živ čovik se na sve navikne, pa će onda i na ovo, tako bar kažu oni pamteniji i iskusniji od mene.

Bacio sam oko na Facebook, i statusi su gori nego na prvi maj, kada svi pišu sunce piči, mi roštiljamo.

Mislim da to svi jedva dočekaju tako da nam je u to slobodno vrime jakoo zanimljivo i zabavno čim se dobije dan slobodno, poslin ranog doručka odma se leti na plažu i tamo se roštiljamo do 5 min prije ručka: -) Naravno ljeto je i moramo biti tamnijeg tena, jer nakon misec ipo dana provedenih na pripremama, izgledamo kao u 1. misecu, tj. BILE KA SIR

" Svakog ljeta dok roštiljamo stvaramo tvari koje su dokazano uzročnici raka.

Poput onog statusa za 1. maj koji je imalo 78,8 % fejsbukovaca sunce piči, mi roštiljamo, ovog ljeta najčešći je ovo će biti dobra noć, predosjećam, citat iz Severininog iskopiranog hita Brad Pitt koji je plagijat plagijata, ali nećemo sad nervirati Sevku, jer što ako ovo čita, a žena trudna?

Bože brzo sam sjeo u auto i upalio motor. iz zvučnika je zarondalo...... sunce piči, mi roštiljamo cure gule krumpir u hladovini... ako ovo sranje prestane do petka, u subotu palim roštilj.

miran život u predgrađu s brižnim mužem, poslom koji volim, okruženi dugogodišnjim prijateljima s kojima povremeno roštiljamo... ma idila...

Ako roštiljamo desetak puta godišinje jesmo li pokupili više kancerogenih tvari roštiljanjem, pasivnim pušenjem ili udisanjem onoga što auspuh izbaci?

Od 28. travnja (nedjelja) zatim svake subote sve do 08. lipnja, (osim 11. svibnja) roštiljamo, kao i prošle godine i to u šest gradova od 12:00 - 20:00 sati a za dobru atmosferu zadu

Ovo je naš prvi susret pa se prigodno pozdravljamo, družimo, roštiljamo, pjevamo.

No nepredvidljivi chif Mićo kaze ajmo.Sasvim neočekivano odo ja prvi s chifom gore provjerit ima li šta.Natovarih padobran na leđa i dajem digitalca Križu a još me pita neš ga nosit gore a ja odmahnuh rukom kao ono ionako sam dolje prije Pajpera jer mi vrijeme ne izgleda uopće good.Sunce pići mi ne roštiljamo eno čiika Tomo kuha neki Grah ali neka je sumaglica gore i tu i tamo poneki tanki Cirus.

Od svih mogućih dana ove blage zime, izabrasmo najhladniji da se se malo mlatimo po prirodi, spavamo po šatorima, roštiljamo i tako to.

Roštiljamo i pijemo hladno vino, pa kad se već smrači, kad je od silnih komaraca nemoguće sjediti napolju, ulazimo u kuću i počinjemo partiju pokera - peni čip.

Međutim, sunce pravo piči (mi ne roštiljamo) i zbog odsjaja se ne vidi tko sjedi u autu dok nije suviše kasno.

Isto tako mi je super kada se moji prijatelji ili partneri zajdno sa mnom bave nečime - svejedno da li je to badminton na travi dok roštiljamo ili nešto slično - osjećam se povezano totalno s njima i baš mi je to lijepo.:) Bolje mi se " posvađat " na terenu, nego verbalno unutar 4 zida - nekak mi je to zdravije i poslije smo svi sretni i smijemo se.

Igramo mali nogomet, softball, roštiljamo, pijemo pive.

Toni Jelenić: Silom prilika najviše se moram voziti s Veljom (Vid Barić), a najbolji su mi dani u godini kraj sezone na Platku kad se skupe lokalni hahari pa roštiljamo i bacamo sešn.

S obitelji često odlazim do rijeke Trebižat gdje se kupamo i roštiljamo.

Navečer roštiljamo u bazi, pretresamo događaje smijući se doživljajima toga dana.

Znate ono, " Sunce piči mi roštiljamo, cure gule krumpir u hladovini " - tak i moja Iva.

Ne zagrijavaju na 50 C koliko se u prirodi može izmijeriti uz morsku obalu na kamenoj plaži na kojoj se roštiljamo potpuno nesvjesni opasnosti od toplotnog udara

Zadovoljni smo i krećemo.Organizirali smo sve, najavili se domaćinu, zamolili za neku lokaciju da si roštiljamo malo, po planu prije i nakon ručka se kupamo i na prijavi smo u 18,30 sati

Vrt u kojem po ljeti roštiljamo i organiziramo fešte

Moja djeca i moja obitelj su meni na prvom mjestu, svaki vikend kad vremenske prilike dopuste obavezno se odvezemo u prirodu i roštiljamo.

Evo pišem ovaj post sa svog lapa... konačno... dobil sam lapitopija... i to jednog od malo boljih... radi ko vurica... u zadnje vrijeme špiljam pes 2008. kod frenda i tak... da... radim predloške ali ih mnoge ne stavljam na blog jer mi nisu dobri... možda bi vama bili ali ja imam stručno oko i jako sam kritičan prema svojim radovima... ali bit če predložaka još dosta... evo trenutačno imam jednog koji mi je jako lijepi... naravno zbog osobe koja je na njemu... mislim da stvarno zaslužuje imati jedan predložak jer je prekrasna... no i tak... skoro svaki dan sam sa frendačima na kafi... pa peculjimo, roštiljamo i tak dalje.. i to je to od mene... bit če ponešto slika... ali ne sad odmah... lijepo vi meni uživajte... i da.. registrirajte se na moj forum... nemojte biti lijeni... Klikni ovdje... pozdravljam vas sve do sljedečeg pisanja... ZA DOM SPREMNI I THOMPSON 4 EVER

Ove subote u obzoru je izašao zanimljiv članak pod nazivom revolucija koju su pojela njena djeca Marine Šerić.Ona se okrenula iza svega toga i pokušala prikazati jednu cjelovitu sliku cijele situacije.Uvod iz povijesti Iranske revolucije i kako se razvijala do današnjih dana.1997 godine mladi izlaze na izbore željni promjena, prepoznaju svoje ideje u Mohammedu Khatamiu nadmočno je pobijedio, naravno, nije ispunio svoja obečanja za bolju budučnost.Nije, naravno, on kriv za cjelokupnu situaciju, iza njega su, tvrdi novinarka, kao i iza Ahmanidejada, stajali sumnjivi vjerski konzervativci koji su donosili stroge vjerske zakone.Pobijedio je i 2001, ljudi su izgubili svaku nadu u korjenite promjene.2005 godine, zbog nezainteresiranih mladih ljudi koji čine čak 95 % stanovništva (oko 25 godina) proizlazi pobjeda Ahmanidejada.Smatrali su da gore ne može, pokazalo se da nisu u pravu.Slijede četiri godine rasta inflacije, kriza gospodarstva, ograničavanje slobode tiska.. pod pritiskom su se našle žene, studenti oni koji su odlučili da dalje tako više nemože.Iz političkog mulja izlazi Mousavi, protukandidat Ahmanidejada, ljudi nisu o njemu puno znali ali su ga prihvatili.On je posljednji premijer iz razdoblja iransko-iračkog rata koji je unatoč teškoj situaciji održavao zemlju gospodarsko stabilnom koliko se to moglo.Međutim, također je bio vjeran ajatolahu Homeiniju.Odigrao je ključnu ulogu u zatvaranju brojnih sveučilišta, donio zakon o strogom pokrivanju žena.Sada mu te iste žene (kćeri, majke) mašu tim šalovima i razotkrivaju svoja lica na ulici.Nikome se ne bi trebalo vjerovati svi su vjerni svojim vjerskim, sumnjivim, hijerarhijski postavljenim ljudima.Hoće li Mousavi donjeti neke promjene nije sigurno ali zasigurno ne može gore od situacije kakva je danas.Osvrnula se i na reakciju predsjednika Obame koji nije želio ništa komentirati i time pokazao da se u unutrašnju politiku Irana neće mješati (nije ih pozvao ne neku jebenu proslavu neke američke gluposti). Neki tvrde suprotno, Amerika pomaže prosvjednicima i huška ih na revoluciju.Ipak, koliko je već do sada žena stradalo, maloljetnika. od policijskog metka.Ne može se to nazvati policijom, to je nekakva vjerska garda koja bez imalo osjećaja, potpuno hladnokrvno puca u prosvjednike.Obama ne želi reagirati (ne očekujem da pošalje vojsku, to bi bilo previše).. ali kako može stajati sa strane i promatrati takvo krvoproliće.Ne mogu vjerovati, nema točaka interesa, nema Sada Huseina kao u Iraku. znam da nije isto, nije to diktator ali nekakve promjene iz korijena je potebno napraviti.Govore na vijestima o tim ljudima kao da ih je malo (17 mrtvih, 100 ranjenih) zar je to mala brojka?... da je i jedan mrtav, jednako bi bilo.To je represija koju nitko ne bi trebao trpjeti.. zaslužili su nekakvu potporu prije nego ih slomi Ahmadinejad i sva ona vjerska govna koja sjede iza njega i vuku poteze sa njim poput lutke. sve ih treba ubiti kako može netko mirno to promatrati.Mi ovdje mirno čitamo, komentiramo trenutnu situaciju ali tamo je pakao, umiru djeca, sinovi, kćeri djeca naših godina 18 - 19 - 20.. prekinuti životi zbog čega?... zbog jebenog Ahmanidejada?. zbog vjere?... premladi su da bi shvatili kako ništa neće promijeniti jer svijet šutke promatra, tek neki novinarček koji hrabro izvještava sa ulica budale. što su ljudi. svijet je zabavljen krizom, recesijom, svinjskom gripom Amerika je u dubokim govnima da bi pružila podršku.Studenti su usamljeni, žene. osobe koje su željne promjena ostale su potpuno same kao da su odabrali najgori mogući trenutak za revoluciju ili Ahmanidejad najbolju za lažiranje izbora.. neka viša sila. roštiljamo, izlazimo van uživamo a nismo svjesni situacije sve je dobro.. kakva svinjska gripa, recesija sve je sporedno dok ne shvatimo da živimo u krutom svijetu (nije okrutan, samo je krut) planiramo upisivati fakultete na jednom kraju svijeta ih zatvaraju.. mislimo živjeti, tek smo na početku.. nekome to oduzmu svijet je jebena stvar samo ovisi kako ga okreneš nešto slično i život. moga bi biti dobar ovisi kako ga okreneš nije Obama onaj za kojeg sam ga ja smatrao nije od čelika ah taj svijet izokrenutih vrijednosti. izvještavaju o tome kako pušta brkove, ubije muhe odlazi u šoping jebem ti takav svijet okrenite se oko sebe ovo je izvještaj realnosti.. tako je bilo i kod nas prije nekog desetljeća. generacije su propadale izjela ih revolucija, rat.. progledajte.

Tamo roštiljamo i zezamo se, kaže naš čitatelj koji je fotografiju snimio u nedjelju poslijepodne

Sunce piči mi (se) roštiljamo... Tako nekako od Hladnog piva... Doma sam.. Još se trijeznim od sinoć.. i smijem... Doma sam.. i osjećam se sjajno.. Pa nekako ovako... Postoji jedan " mali " u mom gradu (ja ga zovem Anđeo sa greškom), koji je bio sa svim curama.. a koji nikada, ali baš nikada meni nije prišao... to mu i je najveća greška:).. Nemojte me krivo shvatiti.. ali prilično sam samopuzdana.. i nikada mi nije bilo jasno zašto me nikada nije zapazio.. I hajde ja sinoć (nakon što sam cijelu bolnicu pretražila da bih našla ginekologa koji će mi se smilovati i dati mi pilulu za dan poslije-za moju očajnu prijateljicu) odlučim izaći u grad.. Klasika, crna haljinica dubokog dekoltea, s tim da je ispod čipkana potkušulja (jer nikada nisam izlagala svoje čari bez potrebe), pete od 14 cm, čime me je mater počastila:), alke na uši, ispeglana kosa... i hajdemo... Ulazimo u moj najdraži kafić.. ljubim konobare koji su mi dugogodišnji prijatelji.. šalju se ture.. mi tri slobodne cure stojimo za šankom.. naručujemo glazbu po želji... i skeniramo muškarce oko nas.. Kad iza mene Anđeo.. Nikada mi nije bilo važna ljepota muškarca jer sam naučila da ti što su baš baš lijepi, nemaju trunke mozka, nemaju potrebnu opremu.. ne znaju baratati njome... i neznaju progovoriti dvije-tri normalne riječi.. (dopustite mi tu laganu diskriminaciju, ipak je to moje mišljenje:)) Ja već pod vidljivom dozom alkohola, okrenem se prema njemu.

Cilj ovog koncerta je da se nađemo od 5 popodne i roštiljamo na terasi, brojimo sve bendove koji su tu svirali, valjamo gluposti i da ekipa iz bOOke vidi bar jedan koncert bez presinga... upada nema... dođite bar na ćevap..