I dok su Luka Matanić, Amir Mafalani i Jocićev kum Slobodan Đurović odlučili za sada šutjeti o optužbama za sudjelovanje u uroti i realizaciji Pukanićevog ubojstva, Robert Matanić optužio je gotovo cijeli vrh zagrebačke policije, PNUSKOK-a, tužiteljstva i SOA-e, kao i odvjetnika Zvonimira Zebeca koji ga je ranije zastupao jer se nisu držali dogovora o suradnji.

Jučer su uhićeni Robert Matanić, Amir Mafalani, Luka Matanić i još neki pripadnici tzv. bugarske dvanaestorice za koje policija smatra da imaju korisna saznanja o likvidaciji suvlasnika tjednika Nacional Ive Pukanića i njegovog kolege Nike Franjića.

U izvješću Interpola iz Sofije, među ostalim, stoji: Utvrđeno je da je Robert Matanić boravio u našoj zemlji u raznim intervalima.

Robert Matanić je ušao 18. rujna 2003. i izašao 23. listopada 2003., u pratnji sa Milinović Danijelom, rođenim 26. kolovoza 1982. Za to vrijeme, točnije 7. listopada 2003., u restoranu Pchela u Sofiji je ubijen direktor restorana Nikolay Velkov Ivanov, ali prema operativnim saznanjima, cilj je bio Nikolay Mirchov Tsvetin, član organizirane kriminalne grupe čiji vođa je bio Georgi Andreev Iliev, ubijen 28. kolovoza 2005. Od 27. listopada 2003. do 8. studenoga 2003. Robert Matanić je bio u Bugarskoj ponovo u pratnji Milinović Danijela.

To je bio hrvatski državljanin Robert Matanić. Zato je kasnije za Matanićem raspisana međunarodna Interpolova tjeralica, na temelju koje je on i uhićen.

Robert Matanić tada je nastojao izbjeći izručenje Bugarskoj Tajni svjedok koji je otkrio ulogu srpskog mafijaškog bosa Sretena Jocića u atentatu na Ivu Pukanića, policiji i USKOK-u otkrio i jednu od najgorih korupcijskih afera, i to u samome vrhu pravosuđa.

To što je Marjanović na sudu odgovorio, posredno je potvrdio i Robert Matanić u pismu koje je napisao Uskoku doznavši da je Marjanović počeo otkrivati detalje o zločinačkoj organizaciji.

Robert Matanić je 17. lipnja 2009. Uskoku potvrdio ono što je Marjanović govorio još u istrazi, a godinu dana kasnije ponovio i na sudu.

Istaknut će da iskaz krunskog svjedoka Marjanovića dokazuje da su Marjanović i Robert Matanić još 2003. krijumčarili Slobodanu Đuroviću oružje u Nizozemsku.

Robert Matanić Iako posljednjih dana policija javno ne izvješćuje o istrazi o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića, istražitelji i dalje danonoćno rade na rješavanju slučaja, odnosno na smjeru istrage koji bi trebao dovesti do najvažnije informacije - tko je naručitelj monstruoznog ubojstva u centru Zagreba.

Zagorčevo ime je na suđenju za ubojstvo Pukanića spomenuo i prvooptuženi Robert Matanić.

ROBERT MATANIĆ OMRAŽEN U BUGARSKOJ Matanić neće moći izbjeći 40 godina zatvora.

Dosad je s hrvatskim istražiteljima surađivao Robert Matanić, koji je nekoliko puta davao iskaz istražnom sucu.

To su Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Robert Matanić, Luka Matanić i Amir Mafalani.

Kao što je javnosti poznato, jedan od optuženika - Amir Mafalani - pokušao je uoči atentata osigurati sebi odstupnicu davanjem (općenite, ali značajne) informacije svome policijskome kontaktu Nenadu Šipušiću da se u centru Zagreba sprema nešto veliko, nešto s čime je povezan (prvooptuženi) Robert Matanić.

Član Matanićeve bande iz Bugarske ispričao je hrvatskoj policiji da je i to ubojstvo izvršio Robert Matanić sa svojom grupom.

Robert Matanić i Ivan Može, jedan od članova njegove kriminalne grupe u Bugarskoj, bili su i službeno osumnjičeni za ubojstvo Kirila Živkova, ali bugarska policija im to nije mogla dokazati.

U službenoj zabilješci hrvatske policije stoji zapisano i da se Robert Matanić osobno hvalio da je izvršitelj tog ubojstva, koje je najvjerojatnije odradio za naručitelja koji je tražio da ubije Najdenova, a ne nesretnog policajca Živkova, koji je vjerojatno stradao samo kao kolateralna žrtva.

Njima je situaciju dramatično pogoršao Robert Matanić svojim iskazom.

Robert Matanić isprva je vjerovao da je policiju uspio uvjeriti da je on samo neupućeni pomagač Milovanovića i Gudurića, te da nema izravne veze s ubojstvom.

Te fotografije pokazuju da Robert Matanić nije na Đurovićev poticaj iznenada 2008. po svom nahođenju osnovao grupu koja je iz koristoljublja ubila Ivu Pukanića i Niku Franjića, kako to tvrdi sutkinja Kršul.

Među njima će se zacijelo naći i ono što je Robert Matanić još u vrijeme istrage 22. prosinca 2008. ispričao Uskoku.

U nastavku beogradskog suđenja optuženicima za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, video-linkom je u utorak iz Zagreba svjedočio Robert Matanić.

Plan za Pukanićevu likvidaciju Jocić je skovao zajedno s kumom Slobodanom Đurovićem, a glavni suradnik u Hrvatskoj bio je Robert Matanić.

Robert Matanić jučer je pristao odgovarati na pitanje sudskog vijeća, pa je tako objasnio da se sa Željkom Milovanovićem i Bojanom Gudurićem nije prestao družiti nakon što je doznao da rade na Pukiju, jer nije želio biti nepristojan. Mafalanijeve riječi su jeftini pokušaj da nešto kaže, iako nema pojma.

Tridesetjednogodišnji Robert Matanić nakon rata često je odlazio u Srbiju gdje se povezao sa skupinama lokalnih kriminalaca.

Nakon što je sutkinja Ivana Kršul donijela presudu u kojoj je ustvrdila da Pukanića nije ubila nikakva zločinačka organizacija, već grupa kriminalaca koju je samo za tu priliku okupio Robert Matanić na poticaj Slobodana Đurovića, počelo se na mjerodavnim adresama propitivati zašto bi se sutkinju Ivanu Kršul i dalje trebalo čuvati, ako su uhićeni svi počinitelji atentata i osoba koja ih je na atentat poticala.

U međuvremenu, suradnja je do određene mjere ostvarena čak i s crnogorskom policijom, koja je hrvatskim kolegama nedavno poslala golemu količinu tražene dokumentacije, od čega najveći dio čine ispisi telefonskih razgovora za niz sumnjivih brojeva s kojima su mjesecima prije izvršenja kontaktirali Robert Matanić i Slobodan Đurović.

Pritvor je, dakako, produljen i ostalim članovima skupine osumnjičene za stravičnu likvidaciju Ive Pukanića i Nike Franjića, tako da je posve izvjesno da će osim Đurovića suđenje iza pritvorskih rešetaka dočekati i Robert Matanić, Luka Matanić i Amir Mafalani.

Osim s Jocićem, dvanaest Hrvata, među kojima su bili Robert Matanić i Branko Vujanović, povezivalo se i s tzv. zemunskim klanom, a ubojstvo Petrova i još nekih osoba smatralo se direktnom osvetom srbijanskog mafijaškog bossa Sretena Jocića.