Dobar smo komad puta pješačili, dobro smo se kretali, nigdje nismo ušli na minsko polje, sve smo dobro odradili govori suborac Željko jedva suzdržavajući suze, kao da se po tko zna koji put preispituje je li se moglo drukčije, je li moglo bolje, bi li možda... premda duboko u sebi zna da bi istog trena dao vlastiti život za Robertov.