Počten čovik na tronošcu sidi ti na tri stolca, Stipane Jutrom prid oltar padaš u podne krstjan, noću klanjaš Što slatko obeća i gorko pogazi mnogobožče bez Boga Tko te spomenuo, u stranu pljunuo ime ti pod kamen Propast tvoja u tebi klijala vira ti nevira Svojom krunom tuđe glave krunio narod ti ukleti Na tvom se tronu tuđini minjali porod ti prokleti Tri ti sina sluge tri tuđina kuku njima Sloboda im teret, robstvo sudbina s okovima se rađali Kratke godine, duge kose kuku meni u roblje Pokraj puta bile kosti blago njima u groblje