2.2. Za razliku od Strossmayera, pretpostavljajući opstanak Monarhije kao srednjoeuropske države i njezino konfederalno preuređenje, duboko svjestan mogućih iskušenja« balkanskog Babilona », [ 58 ] Haulik je posve isključio jugoslavensko usmjerenje a još manje ulogu Srbije u određivanju budućnosti Hrvata. [ 59 ] Naime, kao iskusni diplomata i realni političar, [ 60 ] on je žestoki protivnik ujedinjenja hrvatskih zemalja« izvan Monarhije », što je, u bîti, bila i izvorna starčevićanska spasonosna opcija. [ 61 ] Glede Haulikova zalaganja za izravni dogovor s Austrijom, što je bila politika njegove Samostalne narodne stranke (dakle: samostalnog uređenja hrvatskog položaja u Monarhiji), [ 62 ] i danas se se postavlja pitanje:« Je li neodlaskom u Beč bila izgubljena prilika da Hrvati zajedno s Česima i Poljacima izbore federativni preustroj Carevine? ». [ 63 ] Dobro razlikujući između naroda (rodoljublja) i nacije (domoljublja), koje je posve zamućeno u obzorju Strossmayer-Račkijeve cyrillomethodiane, iako rođenjem Slovak, Haulik je očevidni primjer« političkog hrvatstva », što je u duhu suvremene paradigme nacionalne identifikacije (roousovski« ugovorne civilne nacije »). [ 64 ]