O Krležinoj širini, o njegovoj demokratičnosti, liberalnosti i, na koncu, o njegovoj čovječnosti, govori jedna osobita činjenica iz njegove personalne ili, ondašnjim izričajem, kadrovske politike: oko sebe je u Zavodu, na svojim višestrukim leksikografskim programima, okupio povelik buket hrvatske znanstvene i kulturne inteligencije, intelektualce i znanstvenike svih stručnih i znanstvenih profila: otvorene antikomuniste na jednoj, i komunističke zelote na drugoj strani; progonjene liberale i dosljedne strančare, klerikalce i antiklerikalce; okupio je intelektualce iz hrvatske partizanske, antifašističke kolone i hrvatske intelektualce koji su bili aktivni na drugoj strani u tijeku Drugoga svjetskog rata, u ustaškom pokretu i na programu NDH; pod njegovim je krovom bilo čak i jugo-rojalista, pa čak i stigmatiziranih Staljinovih simpatizera, stvarnih ili patvorenih, koji su doživjeli različite ostracizme u poznatom programu tzv. Kominformovaca.