To je bila jedina naplata koju je on imao na pameti: prošetati, vratiti se doma, promijeniti ajncug i ponoviti šetnju dok se dojmovi publike ⠀ a to je u prvom redu bilo onih par roksi koje su cijeli dan pred slastičarnicom napuhavale balone od kaugume ⠀ još nisu ni slegli.

Polako siđe sa vage, gurne je na njeno mjesto, opaše se oko ogromnog podrhtavajućeg stomaka ručnikom, odšeta u kuhinju, teško hodajući i još teže dišući, otvori hladnjak i zagleda se pohlepno u njegovu hladnu dubinu, pa ugledavši pola torte, zadovoljno zagunđa, izvadi tanjur sa tortom vani, zatvori vrata hladnjaka, sjedne za stol i počne zamišljeno žvakati, a misli mu odlutale u onu večer, kad se Roksi prvi put privila uz njega, kad su svi oko njega bili nesretni, samo on sretan.

Roksi je bila njegova prva i posljednja i jedina ljubav.

Oliver je upoznao Roksi, pravim imenom Roksana, točno na svoj devetnaesti rođendan.

Godina je dana naprosto projurila, poput blještavog meteora u noći, a za Olivera, svaki je dan uz njegovu Roksi bio blještav i vrijedan življenja i pamćenja.

Doduše, počela je obostrano, a raspala se jednostrano: Roksi mu otvoreno i ni malo ne okolišajući rekla kako se zaljubila u drugog, kako je između njih gotovo, kako je to i onako bila samo dječačka zaluđenost, kako...

Bila je to gadna podvala Roksi, koja u životu nije čula finu riječ u vlastitoj kući, a kamo li u društvu prijatelja ili poznanika.

Živiničar sluša dobru mužiku, roksi mužiku..

Roksi, logički možeš pogledati to ovako, osim što je zakonom propisano da moraš biti priključen, zamisli da se vodovod radi za nekoliko mještana koji nisu te sreće da budu na zemljištu koji nema podzemni tok