Arheološka istraživanja usmjerena su proučavanju izvora i materijalne kulture procesa romanizacije i kristijanizacije rimske provincije Panonije (sjeverna Hrvatska) kao podlozi za razumijevanje razvitka hrvatskoga srednjovjekovlja.

Uključivanje Istre u Italiju pojačalo je proces romanizacije poluotoka i učvrstilo njegov položaj u tokovima rim. gospodarstva.

Suvremeni Rumunji, Moldavci i Aromuni ili Vlasi (uključujući sve vlaške etničke zajednice) produkt su te romanizacije kao i sličnost jezika i dijalekata kojima se danas služe.

Počinje proces romanizacije, opismenjavanja, gradnje cesta i naselja.

Od toga vremena javljaju se iz Japodije i prvi epigrafski spomenici koji kazuju da je proces romanizacije Japoda tekao prilično brzo.

Tijekom postupne romanizacije naselje se spušta do mora i zauzima površinu današnjeg Primorja.

Mnogostoljetna mletačka vlast u hrvatskim primorskim krajevima dovela je do nove romanizacije što je rezultiralo tim da su mnogi Hrvati u primorskim i otočnim gradovima prihvatili kao svoje mletački jezik i romansku kulturu.

Tijekom drugoga i prvoga stoljeća prije Krista Rimljani postaju najjačom silom na Jadranu i presudno utječu na postupan proces romanizacije autohtonog pučanstva.

Na ovaj način, gradovi u Hispaniji su postali glavna pokretačka snaga romanizacije.

Nakon gušenja velikih panonskih pobuna (12. godine pr. n. e i 9. godine n. e.) Panonija je pokorena i postaje rimska provincija. Počinje postupni proces njene romanizacije i urbanizacije. Da su Breuci bili masovno uključeni u rimsku vojsku svjedoče nalazi nekoliko rimskih vojničkih diploma i mnogi nadgrobni spomenici.

Dolazi do romanizacije i izgradnje mreže gradova.

Sveska Izdanja Hrvatskog arheološkog društva ' Arheološka istraživanja u Cetinskoj krajini radovi kolokvija Rimska vojska u procesu romanizacije provincije Dalmacije '.

Među ciljevima valja istaknuti unaprjeđenje poznavanja gustoće i značajki naseljenosti Istre u završnoj etapi prapovijesti, određivanje temeljnih značajki, dinamike i intenziteta romanizacije Istre na kraju Republike i u prvim stoljećima Carstva, definiranje značaja gospodarstva u procesu romanizacije, podrobno izučavanje tehnologije i arheologije prerade maslina i grožđa, kao i tehnologije keramičke proizvodnje, određenje dijakronijskih elemenata oblika naseljavanja Istre između antike i kasne antike.

Za vrijeme rimske vlasti je došlo do romanizacije.

Značaj lokaliteta Igralište je upravo u tome što je ovo prva keramičarska radionica dosad istražena na prostoru rimske provincije Dalmacije i kao takva predstavlja važan primjer gospodarske prošlosti u periodu rane romanizacije istočne obale Jadrana.

Međutim, proces romanizacije Hispanije nije bio ujednačen na cijelom teritoriju.

Jedan od najvažnijih trenutaka u procesu romanizacije Hispanije je bio kada je car Vespazijan dodijelio rimsko građansko pravo hispanskim gradovima 74. godine, i na taj način im omogućio da dobiju status rimskih općina.

Podaci će se sistematizirati i služit će kao polazište za daljnji rad na problemima vezanim uz Panoniju (etnička slika, toponimija, faze rimskog osvajanja, prosopografija, pojedini vidovi romanizacije).

Proučavaju se, naime, lokaliteti koji su nastali na prostoru primorske padine Velebita u vrijeme romanizacije, odnosno uspostave rimske vlasti na ovom prostoru.

Također su Veneti, Histri i Liburni u doba početaka romanizacije pripadali donekle homogenom sjevernojadranskom imenskom području.

Ono što je naročito zanimljivo i značajno je da dio ukopa antičkoga razdoblja sadrži i nalaze izrazito latenskih obilježja, pa je dakle riječ o razdoblju 1. st. prije Krista te 1. st. poslije Krista, vremenu velikih previranja, rimske okupacije i početaka romanizacije.

U vojnom smislu, proces romanizacije je počeo još od pobjede nad Kartažanima u Drugom punskom ratu, na mediteranskoj obali i u dolinama Ebra i Guadalquivira, i proširio se do lusitanskih teritorija i preko tragične opsade Numancije u 2. stoljeću pr.

Što se civilizacijskog aspekta tiče, proces romanizacije je odigrao odlučujuću ulogu u pacifikaciji poluotoka koji je pomagao sam car Oktavijan August kao i demilitarizacija poluotoka 68. godine nove ere što je bio dokaz o tijesnoj vezi postignutoj između metropole i provincije, u kojoj je ostala samo jedna legija od tada pa do kraja rimske vladavine na poluotoku sredinom 5. stoljeća.

Tako na ovim prostorima započinje proces romanizacije o čemu svjedoče nalazi rimskih grobova, ostataka građevina, natpisa, predmeta i posebice novca.

Od svih noviteta koje su donijeli Rimljani na Iberski poluotok, najbitniji čimbenik romanizacije bila je velika mreža cesta.

Stanovnici nisu odustajali od nekih prethistorijskih običaja, pa je proces implementacije robovlasničkog sistema i romanizacije tekao usporeno.

Proces romanizacije, tj. sustavnog doseljavanja Italika, započeo je sred.

»Povijesnost, svijest o povijesnosti, sloboda i autonomija umjesto rigidnog legalizma i autoritarnosti, dijalog umjesto osude i odbacivanja, kolegijalnost umjesto monarhizma, jedinstvo u različitosti umjesto uniformiteta u monolitnosti i ukočenosti, drugi kao odgovornost, poučljivost umjesto dociranja, inkulturacija umjesto romanizacije, autentičnost umjesto ideološkog svrstavanja« - tim je riječima dr. Matulić (moralna teologija) opisao dosege Koncila.

Otok nosi to ime do novog vijeka, kad pod utjecajem mletačke vlasti dolazi do romanizacije hrvatskog imena u oblik Šolta.

Premda nije poznato da je postojao neki razrađen plan rimskih vlasti u smjeru romanizacije osvojenih područja, činjenica jest da su u velikim područjima Italije, Galije i Hispanije tamošnji domaći predrimski jezici (o kojima, u ostalom, i vrlo malo znamo, budući da nisu ostavili pisanih tragova) nestali bez traga ustupivši mjesto latinskom.