Klobuk: do 15 cm promjera, ekscentričan i asimetričan, iznad stručka malo ulegnut, sjajan, prilično promjenjive boje (što zbunjuje slabe znalce), crno-ljubičasti ili smeđi, sivi, žućkasti ili bijelkasti, klobuci poput školjke, smješteni jedan povrh drugog kao crijepovi Listići: više-manje gusti, široki, prirasli za stručak, račvasti i srašteni, najprije bijeli a kasnije sivkasti, pod starost žućkasti Stručak: redovno ekscentrično postavljeni u odnosu naklobuk, kratak no ponekad vrlo dug, pun, bijele boje, prema kraju obučen u sjajne bijele čehinje, spojeni u zajedničko dno Meso: bijelo, čvrsto ugodnog mirisa i okusa, kasnije malo žilavo Stanište: raste busenasto na panjevima i živom listopadnom drveću, rijetko na crnogorici, Jestivost: izvanredna Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

U komisiji kojom je predsjedao prof. dr. Romano Božac bili su mr. sc. Stjepan Perković, Rajka Lesić, Boris Roce, Milan Buršić, Mladen Dujmović, Branko Jelenić, Feručo Smoković, Franko Komparić, Alfredo Jadrejčić i Vlasto Antolović.

Rađeno je na engleskom jer su nam na www.Flickr.com uglavnom kontakti sa USA, Kanada, Francuska i oni to gledaju, a za domaće tržište se ne sekiram - SVI smo se učili od istih učitelja i njihovih knjiga - Focht; A: Poler, dr. Romano Božac-još uvijek legende.Pola naziva gljiva u Srbiji i BiH je preuzeto iz njihovih knjiga i već je ušlo dugi niz godina u svakodnevnu upotrebu kod gljivara, a i u narodu.

Vide to i brojni kolege šumari, ali nitko se ne želi sukobljavati s profitabilnom organizacijom koja ima novac, kaže Romano Božac, profesor na Agronomskom fakultetu.

Marino, ekipa iz Našica je, istina, bila malobrojna ali naš cilj je još uvijek učiti i samo učiti a gdje se to može bolje nego na izložbama, pogotovo kada ih organizira dr Romano Božac.

Klobuk: uglavnom do 10 - tak cm, ali izuzetno i preko 30 cm, mesnat u mladosti zaokruženo konveksan, po vlažnom vremenu lagano viskozan a inače suh i sjajan, pojavljuje se u žuto-smeđoj, sivo-smeđoj, crveno-smeđoj ili zagasitožutoj boji, u mladosti se na rubu nalaze ostaci zastorka, rub je dugo vremena podvrnut Listići: gusti, debeli, nejednako dugi, u pazušcu zaokruženi, boja im je jako karakteristična i to sivo-ljubičasta ili sivo-plavkasta Stručak: najprije bjelkast, zatim bjelkasto-smeđast ili žućkasto-smeđast, čvrst, valjkast, pun, nosi opnast vjenčić koji ponekad može ostati samo u tragovima, iznad vjenčića slabo brazdast Meso: bijelo, ispod kožice klobuka lagano slamnatožuto, miris i okus izraženi Stanište: na kukuruzištima gdje je godinu ranije rasla pšenica, pogotovo na mjestima gdje još viri nesagnjila slama, moj prijatelj Goran kaže da je bitno da j pšenica francuske sorte, što naravno nije bitno Jestivost: jako dobra Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Na poticaj GD " ZET_ZAGREB ", osnovan je 12.07.2006 " HRVATSKI MIKOLOŠKO-GLJIVARSKI SAVEZ " sa sjedištem u Zagrebu, na adresi Ozaljska 105. Osnivači su: GD " ZET-ZAGREB ", GD " KAMILO BLAGAJIĆ ", Udruga gljivara " BOLETUS " Bujštine, GD " SESVETE " I GD " KARLOVAC ". Na osnivačkoj Skupštini, za predsjednika Saveza izabran je prof. dr. sc. ROMANO BOŽAC/Kamilo Blagajić /, za dopredsjednika, IVAN KOČET/ZET_ZAGREB/i Glavnog tajnika BRANKO BARTOLIĆ/Sesvete /.

Svečanosti je prisustvovao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je osigurao prostor a centar je otvorio prof. dr. Romano Božac, inicijator osnivanja Centra, naš poznati stručnjak iz oblasti mikologije i gljivarstva.

Evo jedan podsjetnik iz naše arhive za studenta Ivana i ostale koji nisu sigurni dali se mogo mikorizne gljive istrijebiti branjem?? Klikom na rubriku datiranu 17.08.2007. g možete pročitati članak koji je napisao Dr. Romano Božac - mikorizne gljive hr.

Predsjednik HGMsaveza Romano Božac zastao je na ulazu u salu i sa čuđenjem zapitao otkud ovoliko gljiva?

Uz ovaj tekst prilažem: 1. Odgovor na pismo Romana Božca 2. Kritiku knjige Romano Božac (2005): Enciklopedija gljiva I koju je napisao prof. dr. Nebojše Lukića

POÈINJE PRVA SEZONA ISTARSKOG PRÅ UTA KAO ZAÅ TIà ENOG I REGISTRIRANOG PROIZVODA Uz oslonac na projekt o istarskom pršutu, što ga je tri godine vodio dr. Romano Božac, naziv  »istarski pršut« sada je zakonski zaštià ¦ en i njime se mogu koristiti samo proizvoà aà i koji poštuju propisanu proceduru. (Novi list) opširnije...

Klobuk: kao i kod češke smrčkovice za stručak se drži samo na tjemenu, ostali dio visi zvonoliko, bitno je da nije narebran već je samo djelomice naboran, tup, pod starost je na sredini lagano ulegnut Stručak: valjkast, često postrance stisnut, lomljiv, ubrzo spužvasto šupalj, bjelkst ili žućkast Meso: mekano, vrlo lomljivo, vodenasto, miris i okus nisu osobiti Stanište: ove primjerke sam našao u starom šljiviku, uz put Jestivost: jestiva Gotovo da nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Evo rebusa s anagramom; nakon rješenja rebusa slova treba premetnuti i dobit će se ime i prezime drugoga istarskog gljivara (prvi je, naravno, Romano Božac).

Prvi je o masovnoj sječi šuma na Zrinskoj gori javno progovorio redoviti profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i poznati gljivar Romano Božac, koji je radi toga od šumarske struke žestoko napadnut i proglašen nestručnim.

Odlučila sam te slike opet staviti na forum iako je gljiva stara jer se nadam da će se Cordyceps, za kojeg mi se nekad čini da poznaje više vrsta gljiva nego i sam Romano Božac pogledati moje postove i otkriti mi tajnu ove gljive.

Posebno nam je drago što nas je posjetio dr Romano Božac, iako ima brojne obveze.On i samom pojavom pridonosi gljivarstvu a ovaj puta je diskusija bila pun pogodak.Načeli smo vrlo bitne teme i vjerujem da će se vrlo brzo realizirati.

Dr. Romano Božac, u svojoj Enciklopediji 2, navodi da mu je vrlo sličan ZLAĆANI KRUH (ceriomyces aurantiacus), kojeg do sada nisam sretao.

Jestivost: odlična je, ali kako je navedeno zbog zaštite nije dozvoljeno branje Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Za one koji nisu obavješteni kažimo da imamo mogućnost da se vidimo na dvije pretstojeće izložbe gljiva i to: od 13 do 15.10. izložba GD " Kamilo Blagajić " koja se održava u STUDENSKOM CENTRU u Zagrebu, koju već 28 godina postavlja prof. dr. sc. Romano Božac i koja je tgradicionalno naj veća u Hrvatskoj te 14.10. izložba koju postavlja GD " ZET " Zagreb s predavanjem glavnog tajnika HMGS gosp.

Ove godine se manifestaciji pridružio i prof. dr. sc. Romano Božac, znanstvenik, agronom i najveći domaći poznavatelj gljiva u Hrvatskoj koji je autor oko sedamnaest knjiga o gljivarstvu.

BUSENASTA TIGRICA LENTINUS TIGRINUS Klobuk: najprije polukružan, ali ubrzo se ljevkasto udubi, do 10 cm širok, prilično kožnat, smeđa i baršunasta kožica uskoro se raspadne u bodljikave tamnosmeđe ljuske, koje su vrlo guste naročito u sredini dok su na obodu mnogo rijeđe, između njih se nazire bijela, svilenasta, sjajna podloga, rub tanak, rascijepljen, krajevi podvinuti Listići: gusti, uski,, silazni niz stručak, oštrica uskoro pilasta, bjelkasti, zatim boje vrhnja s narančastim odsjajem Stručak: vitak, kratak, prema klobuku tanji a prema dnu deblji, zakrivljen, nitasti ostaci koprene izgledaju kao prividan, prolazan prstenak, zatim je čitav stručak načičkan prolaznim, zrnatim ljuščicama, pun, vlaknast, žilav Meso: žilavo, elastično, tanko, bijelo, uskoro kožasto, posuši se ali ne sagnjili, miris po vrhnju, oštrog okusa Stanište: raste u skupinama ili svežnjićima od proljeća do jeseni na deblima ili panjevima listopadnog drveća, osobito na vrbama, topolama i bukvama, na vlažnom tlu Jestivost: zbog izrazito kožnatog mesa nije neka delikatesa, mlada još nekako, ima podataka da je narod uz Dravu u Slavoniji i Baranji konzumira, ali mišljenja smo da to nije točno Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Kada je prof. dr, sc Romano Božac odlučio da se ne kandidira za drugi mandat, počelo se tražiti prikladnog kandidata, koji bi predsjedao HMGS u slijedeće četiri godine.

Premda ima i onih koji ne vjeruju u VIP-ov višegodišnji projekt " Iskoristivost svinja za autohtone proizvode Istre ", koji vodi prof. dr. sc. Romano Božac, Istranin koji živi i radi u Zagrebu, mnogo je više onih, posebice među stručnjacima i proizvođačima, koji smatraju da najpoznatija hrvatska turistička regija takvih proizvoda nema dovoljno ni za svoje potrebe u ugostiteljstvu, a kamoli da ih izvozi poput susjeda Slovenaca i Talijana.

Očekivao bih da se javi stručna osoba, sa stručno obrađenim člankom, recimo naša siva eminencija gljivarstva, prof. Romano Božac, ili neki mikolog, biolog i sl. a ne gljivar hobista poput mene, koji bi svakako trebao aktualizirati svoje znanje o gljivama, novim otkrićima, posebice ako determinira gljive i poučava o njima.

Već sada Istarska županija i mjerodavna državna tijela trebaju učiniti sve da se istarski autohtoni proizvodi zaštite i da započne proizvodnja kao što je to učinjeno s istarskim pršutom zaključio je prof. dr. Romano Božac. (Armando ČERNJUL-večernji list)

Prof. Romano Božac ih tam i nalazi.

Izložbu su postavili prof. dr. sc. Romano Božac i prof. dr. sc. Stjepan Mužic, a gljive su prikupili studenti Fakulteta poljoprivrednih znanosti na čelu s prof. dr. Nevenkom Plavšić-Gojković i prof. dr. Valentinom Gaži te mnogi ljubitelji prirode i budući gljivari.

Sve tvrdnje u knjizi su indeksirane i upućuju čitatelja na znanstveni izvor za razliku od svih knjiga koje je napisao prof. dr. Romano Božac.