Ta ovisnost jednih o drugima uvjetovala je i pospješila biološke, ženidbene veze, kojima je moćniji hrvatski etnos sve više rastakao romansku jedinstvenost grada i jezika.

U gradovima je bilo i romaniziranih Histra, trgovaca i obrtnika, koji su prihvatili latinski jezik i romansku kulturu i odrekli se svoje ilirske.

Mnogostoljetna mletačka vlast u hrvatskim primorskim krajevima dovela je do nove romanizacije što je rezultiralo tim da su mnogi Hrvati u primorskim i otočnim gradovima prihvatili kao svoje mletački jezik i romansku kulturu.

U Beču 1877. uči francuski i talijanski jezik i romansku književnost.

Nakon toga je odbio ponuđeni nastavak školovanja za rad u diplomaciji, već je upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, romansku grupu predmeta, talijanski i latinski jezik.

Tako su oni što nose hrvatska narodna imena i nadimke svrstani u Hrvatsku skupinu, a oni što nose kršćanska, latinska ili grčka imena u Romansku skupinu (zajednički naziv za ostatke poromanjenih Ilira te rimskih i grčkih kolonista koji su govorili romanskim jezikom, što se u Dalmaciji u vrijeme rimske vlasti razvio iz latinskog).

Razlučivanje na Hrvatsku i Romansku skupinu nije bilo uvijek lako odrediti jer se u nekim obiteljima već u rano doba nailazi na hrvatska i romanska imena i nadimke što govori o tome da je dolazilo do simbioze između starog romanskog stanovništva i Hrvata, koji su se iz raznih razloga useljavali u grad i u njemu nastanjivali, međusobno se ženili i stvarali obiteljske veze.

Očeva pak loza pisca Judite, sudeći po prezimenu, imala je možda nekoć, davno, i stanovitu romansku sastavnicu (dočetak ul u prezimenima poput Bartulović, Franulović, Krstulović itd. nije slavenski, nego romanski, rumunjski, gdje je ul član muškoga roda) time se, naravno, ne mijenja nacionalnost oca hrvatske književnosti.

Rođen je u Sremskoj Kamenici 14. VIII.1937. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu u vremenu od škol. god. 1943/44. do škol. god. 1954/55. U škol. god. 1955/56. upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu X. (romansku) grupu predmeta: francuski kao prvi i engleski kao drugi glavni predmet.

papa je 879. prvi prizna Hrvatsku kao samostalnu državu a Hrvati su kršćanstvo, kulturu romansku, jezik i pismo primili uglavnom od franački benediktinaca a tek poslije od ćirila i metoda

Piazza del Duomo, u Pisi, sadrži gotički baptisterij, romansku katedralu, i poznati nagnuti toranj.

Sveučilište je već zaprimilo pisma namjere Sveučilišta Paris IV - Sorbonne, Sveučilišta u Padovi, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Pisi, Odjela za romansku filologiju, Filološkog fakulteta Sveučilišta u Barceloni, te Sveučilišta u Grazu.

Govorilo se tako o današnjoj političkoj situaciji u Istri (i kako ona djeluje na umjetničko stvaranje), povlačile se paralele između dva grada, a s obzirom da je Milovan i znanstvenik koji radi na Odsjeku za romansku i klasičnu filologiju Sveučilišta u Puli, posebna je pažnja poklonjena izdavanju jedne druge njegove knjige " Bilješke o Pasoliniju ", tj, njegovoj doktorskoj disertaciji koju je posvetio talijanskom umjetniku svjetskog glasa, piscu i redatelju, o čemu se dosta razgovaralo, s obzirom da je ovaj autor relativno nepoznat u Hrvatskoj.

Treba znati i da projekt ne bi bio rezerviran samo za studente Sveučilišta u Zadru, već će u njega biti uključena i neka druga hrvatska sveučilišta, a također su pisma namjere stigla sa Sorbonne, Sveučilišta u Padovi, Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Pisi, Odjela za romansku filologiju, Filološkog fakulteta Sveučilišta u Barceloni te Sveučilišta u Grazu.

Nakon smrti kneza Branimira za kneza je proglašen knez Muncimir, mlađi brat kneza Zdeslava, i najmlađi sin kneza Trpimira, koji vlada Dalmacijom od 892. do oko 910. godine i koji ne priznaje ni romansku a ni bizantinsku vlast, već se naziva« divino munere Croatorum dux »,« S Božjom pomoću knez Hrvata ».

Prema tome, 29, 30. i 31. glava spisa donose romansku, hrvatsku i bizantsku pripovijest.

Valter Milovan je autor, publicist, novinar te znanstvenik koji radi na Odsjeku za romansku i klasičnu filologiju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Tijekom putovanja u frankofonu (romansku) Svicarsku, rijecki fotograf Dean Miculinic namjenski je stvarao fotografske zapise s ciljem postavljanja izlozbe u Rijeci, Zagrebu I Osijeku te drugim gradovima diljem Hrvatske gdje djeluju francuski kulturni centri.

Oksitanci je naziv koji se u širem smislu koristi za stanovnike francuske južne regije Oksitanije, a u užem smislu za romansku etnolingvističku grupu definiranu korištenjem oksitanskog jezika.

Europa ima pet velik makroregija Romansku Europu, Srednju Europu, Balkan, Istočnu Europu i sjeverno zapadnu - Skandinavsko atlantsku Europu.

Studirao je francuski i njemački jezik i komparativnu književnost na sveučilištima u Zagrebu, Münsteru i Parizu, diplomirao je 1961. romansku grupu na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1965. godine.

Od 2001. godine radi na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli na Odsjeku za romansku i klasičnu filologiju Odjela za humanističke znanosti, kao lektor za latinski i grčki jezik.

I mi Hrvati imamo romansku baštinu: dalmatski, istriotski (Rovinj, Vodnjan), istrorumunjski i morlački, a hrvatska romanistika u prvi plan stavlja odnos tih naših jezika s romanskim idiomima glavnih romanskih jezika (Tekavčić: Romania Circumadriatica).

O etničkom i socijalnom porijeklu naših ranosrednjovjekovnih, predromaničkih stvaratelja, pisalo se mnogo i ovdje nema potrebe ponavljati sve, često krajnje oprječne teze. [ 45 ] U svjetlu najnovijih, ovdje već citiranih istraživanja, postalo je jasno da su graditelji i klesari porijeklom iz priobalnih gradova, odnosno njihove blizine, pri čemu etnička pripadnost pojedinca nije igrala nikakvu ulogu, te se umjetnost i ne može dijeliti na neku slavensku/hrvatsku, odnosno romansku.

Crkva je, zapravo, proživjela istom romansku ili latinsku fazu, jer su do sada Romani bili nosioci katoličke kulture.

PUTOVANJE U ROMANSKU ŠVICARSKU od 13. do 19. TRAVNJA 2009.

Naslovna je docentica na Odsjeku za romansku i klasičnu filologiju Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, gdje predaje kolegije Semantika, Etimologija i Opća lingvistika.

Na sveučilištu u Beču, (1900. - 1904.) studirao romansku i germansku filologiju.

Odsjek za romansku i klasičnu filologiju kao sastavnica Odjela za humanističke znanosti i u suradnji s njegovim drugim dvjema sastavnicama Odsjekom za kroatistiku i Odsjekom za povijest nudi mogućnost studiranja talijanskog jezika i književnosti i latinskog jezika i rimske književnosti u kombinaciji sa studijem hrvatskog jezika i književnosti ili povijesti.

Uvod u opću lingvistiku, povijesni razvoj lingvistike s naglaskom na romansku lingvistiku.