Ljubav na obali Dunava, uz kasno proljetni povjetarac i kolač od sira, dobra zabava uz tamburaše, vikend na moru uz borove i skupljanje kamenčića na plaži, šetnja na ljetnoj kiši koja rominja, poljubac voljene osobe, zagrljaj i osmijeh

Hrvati na Boga udariše, državu osnovaše pa rominja li, rominja, plaminja li plaminja, dušo žarka, prečista i prebistra

Kako kiša krvi u Takashijevim najnasilnijim filmovima nikad ne rominja, već naprotiv pljušti kao iz kabla zalijevajući scene u kojima likovi bivaju okljaštreni na ovaj ili onaj način (najluđe u " Ichi the Killer ", 2001.), a kamera virka iz dna zahodske školjke, ušnog kanala, pa čak i vagine (ne prave, naravno), nije nimalo čudno da je Quentin Tarantino u njemu prepoznao srodnu dušu.

Danas je bilo nezaboravno, kiša rominja, hladno za poludit... kaciga koju ina č e nosim, posudila sam je, pa sam osu đ ena na kacigu-gljivu (ona otvorenog tipa) koja mi stoji kao klobuk od gljive... a još je sva stara i pohabana i moram priznat-ne izgledam bajno (vidi mi se faca, što nije dobro, a oblik kacige definitivno nije napravljen za moj tip lica, pa sam ko lik iz crti ć a, a kada stavim i sun č ane nao č ale, da mi vjetar i kuša ne upadaju u o č i, e onda je to tek pravi prizor.

Putem dosadna kiša rominja o prozore Vickovog Clia, dok se tješimo vremenskom prognoza koja je za poslijepodne najavila razvedravanje.

Ona rominja, pada, pljušti nošena vjetrom...

Jer kleče sad gole pustinjske robinje i ljuljaju oazom, mlada radosti, uskipjelo voće u koljenu zapada i pucaju molitvama niz sela crnačka, da Južajka zanese, da potomci kvrknu, da zaprašte s morā, s otvorenih, monsuni, da spregnu, a ovdje je Mostar i prozor ponoći i nagrnuta pećinasta nebesa prema sjeveru kud se ore mrzle vode nad provalijama i hrvu se pretpotopni vjetrovi, a brda su se pred nama zatvorila: kamen na kamen kamena i Neretva udara do juga, a s klanaca, s molitvenih, s eskimskih, protukle se kostobolne bjeline, i zapadaju stalaktitni mrazovi, i zure ulice grebenske, i kulja, kulja propala, oborena zimska noć, luđakinja, nad ovim je gradom tutnjava, tutnjava nosi zvona napukla, pod zvonima bijelce propete, a negdje s niskih noćišta rominja starinska lira i ljube u snu djevojke.

Magličasti oblici omekšanih obrisa ne daju prostora dramatičnu osjećanju, tek lirskoj ugođenosti s daškom sjete melankolična popodneva provedena uz prozor iza kojega rominja kiša.

Vani čavrlja Bernie Ecclestone na kiši koja rominja.

Kiša sitno sipi, sipi i rominja, Pa nam priča sne i bajke djetinjaste Spavaju još tvrdo gospojice laste; Sitna kiša sipi, svijeća mre i tinja: Sve još mirno leži, nema žamora, Tek se čuju krila - krila Amora.

na granici sam... 3: 33 je ujutro... izbrisao mi se post.. trajalo je satima, sada je neki novi trenutak... a htjela sam reći... i rekla sam toliko toga i sad je to nestalo... nemogu ponoviti to... koliko teško puštamo nešto lijepo da ode... jelda? držim se za onu inspiraciju od prije 20 minuta... kiša mekano pada, rominja... da nema ove ulične rasvjete koja rasipa svoju narandžastu svjetlost nebi ni znala da pada... sipi kao milost, mekano i toplo... zvuk kiše se isprepliće sa zvukom kompjutera... neprimjetno kao da su jedno... maločas su se i ptičice čule... maločas je bilo 2 i nešto... nepovratan trenutak... baš kao i prva ljubav... blijedo sjećanje na nešto što je onda bilo toliko jako i živo... šivin ples... nestajemo u svakom novom pokretu.. kao žvaka koja se razlijepila.. mekano po cijelom kozmosu... žvaka od topline i ljubavi... sipi u asvalt, sipi u zemlju, sipi u korijen, sipi u plod, sipi u paru, sipi u oblak, sipi opet u kišu i vraća se moru... tako i mi... unutra sipimo iz jednog stanja u drugo.. podržavajući život, odražavajući život, bivamo život

Rašireno je mišljenje kako osim zimi, iz tmurnog i oblačnog neba, kišica u Seattlu lagano rominja gotovo neprestano.

Neka pruga, gradska svjetla, planine i livade, kiša koja rominja po prozoru auta u kojem te voze i ti neki trenuci koji ostaju kao slike koje pokušavamo photoshopirati i spremiti, spremiti, spremiti na hard i na usb i na eksterni hard disk i na sve što stignemo kako ih ne bi zaboravili... ili one koje pokušavamo izbrisati, a možda ne bismo trebali... na ovoj temperaturi na kojoj mi se mozak izlijao kroz prozor a da nisam ni primijetila, nije ni da je bitno.

Ovo je mala kapela koja se nalazi izvan glavnog svetišta u 9,30 sati uveče... ljudi čekaju početak noćne mise... iako rominja sitna kišica, vani na otvorenom stoji još mnoštvo ljudi, jer svi ne stanu pod natkriveni dio...

Nad zapadnim Berlinom blago rominja spasonosna kiša.

Vrime je išlo u meko, kišica rominja, a mi još ne ribamo, ali zato prigovaramo: nema jastoga, škampa, vječna dilema ko je kriv: profesionalci ili dopunci?

Samo trnje, nema prolaza dalje, a iz magle rominja kišica.

Priznajem, strah me je, kao kad kišica rominja ili kao kada svakih 50 godina napada snijeg u našim primorskim krajevima.

Ako moraju izvršiti recimo hitnu pretragu, gdje ih može netko i upucati, što mi je onda neka kišica koja rominja?

kasno je ili rano neznam ni ja.. zbunjena sam sva jedan sat i dvadeset minuta a ja budna.. kiša tiho pada.. rominja udara o prozorsko staklo a ja sidim.. ispred mene topli čaj limun i med.. nekakva viroza neda mi da spavam a ja pisati pokušavam lotos maramica pun je koš svako malo ispuhavam nos (ovo je zbog rime ne smijite se) htjela sam napisati ljubavnu jednu kako je život razveselio sjenu a ona se zamislim kad malo bolje razmislim to nek bude moja tajna i u kišnoj noći namigne mi zvijezda sjajna na tv-u počinje film jedan možda je i dobar.. ma me nije briga bolje bi mi došla neka knjiga nešto toplo i nježno nešto ljubavno i neizbježno opet se zamislim.. misli razbistrim zatvaram teku odlazim u postelju meku

Slijećemo u smjeru istoka i protrčavamo malo duže prema hangaru jer kišica koja već rominja već je otjerala padobrance sa njihova starta.

I da je lijepo dok mi rominja po licu.

sanjala sam čudan san jesen je.. lišće je opalo kišica lagano pada noć je.. hodam tako puteljkom ja sama a svuda oko mene tama neoprezan pokret i nađem se na zemlji osjećam miris lišća.. vlažnost zemlje pomalo ustajali miris.. miris vlage.. truleži ležim tako nepomična.. naprosto oduzeta ne osjećam tilo.. samo miris vlage draži moje nozdrve pokušavam ustati ali ne mogu ležim a kišica lagano rominja zatvorim oči puštam se snu poželim da si tu da mi pomogneš ustati.. da te upitam nešto da ti kažem koliko mi tribaš ležim tako nepomična.. ležim bez riči s mišlju kako se uopće dići odjednom.. ćutim bat nečijih koraka zatvaram oči još jače od straha nečije ruke nježne i tople podvukle se ispod tila mog koliko je nježnosti u dodiru tom tom strašnom snu je kraj ćutim.. znam ti si taj toplina ispunjava tilo moje lipo se ćutim naslonjena na tvoje dodir tvoj mi paše i godi znam to k ljubavi vodi

Čak je jedan od čuvara zatvora statirao na jednom od tih filmova. Rominja sitna kiša koju ne osjećam uzbuđen činjenicom da sam identičnu scenu već doživio u filmu Braća po materi na ovom istom zatvorskom krugu

Dok kiša tiho rominja i udara po prozorskom oknu..

Rominja kiša jesenskim lišćem plovi niz ulicu.

Rominja kiša sa zaspalim osmijehom na licu.

Objavila je slikovnicu Kišna kap koja je i prevedena, pa sada rominja na španjolskom i korejskom jeziku.

Večer je, sitna kiša rominja, grad bruji.

Kako ostati ravnodušan prema tim napučenim sexy usnama premazanim šljokičasto svjetlucasto narančasto kraaaaaaaasnim sjajilom, tom zlaćanom mikrofibra poliesterskom odjelcu koje diskretno pokazuje tek jutros izdepilirana prsa koja se čarobno presijavaju pod žarkim svjetlom teškog reflektora, tim extravagantno avangardno cool i ultra plavičastim dior naočalicama koje tako savršeno uokviruju to djevičanski lišce dok kiša bijesni i šumi i šušti i pljušti i rominja i glogolji žamori i opet sipi i sipi i oblijeva njegovo golo nabildano tijelo u uskim razdrljenim trapericama...