Istodobno se navršava 70 godina od iskrcavanja trupa nacističke Njemačke u Libiji pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Rommela, čime je Pustinjski rat u sjevernoj Africi ušao u najžešću fazu u kojoj su poginule tisuće vojnika i u kojoj se nakon rata u tom dijelu Afrike oblikovala podjela u prvom redu energetskih resursa.

No, ako vam je poznato da je Osama Bin Laden inspiraciju za 11.09. dobio gledajući MTV-jev« Jackass », a Bush ideju za strategiju napada na Irak gledajući na History channelu dokumentarac o afričkom korpusu nacističkog generala Rommela, onda teorija o inspiraciji za objavljivanjem ovog Mesićevog« filmića »pronađenoj u zadnjoj epizodi američke serije« Commander in Chief »emitirane 30.11. (deset dana prije objave Mesićeve snimke) ne zvuči baš ni previše glupo, a ni previše smiješno.

U travnju 1941. u bitki kod Tobruka poražena je vojska njemačkog generala Rommela, a nakon poraza u bitki kod El Alameina u potpunosti su poražene snage Sila Osovine u Libiji.

Wavel to nikada nije prokomentirao, no za njega je to vjerojatno bila propuštena pri-lika osloboditi Tobruk, ali i zauzeti značajne aerodrome pokraj Derne i Soluma, koji su bili u dosegu njemačkih transportnih zrakoplova iz baza u Grčkoj i koji su u stvari Rommela održavali na životu.

Zadaća je bila i preusmjeriti britanske pomorske snage iz Mediterana i time smanjiti rizik invazije na Kretu, kao i olakšati opskrbu i pojačanja njemačkim snagama (Afrički korpus) u Africi pod zapovjedništvom generala Rommela.

D. Š glupa usporedba Draže Mihailovića i Rommela ili von Stauffenberga.

Povijesnom ironijom, nedavno je bivši Gaddafijev diplomat i prevoditelj za francuski jezik Meftah Missouri za svog plemenitog vođu, ponosnog na svoje beduinske korijene, izjavio da je veliki štovalac lika i djela Luja XIV., ali i najrazvikanijega njemačkog zapovjednika u Drugome svjetskom ratu Erwina Rommela.

Ali neki također nikako da odvoje vojnu povijest od političke.Tko može kazati za jednog Erwina Rommela da je bio zločinac?

Laszlo je 1941. pristupio afričkom korpusu pod zapovjedništvom Erwina Rommela, gdje je koristio svoje bogato topografsko znanje.

Moj glas za Erwina Rommela: top:

Naime, upravo je taj, u vlasništvu Zagrepčanina Zlatka Jakovljevića Luića, bio u službi Sahari u postrojbi njemačkoga generala Rommela u II. svjetskom ratu.

Da dodam, Misrata je kasnije bila centar talijanske kolonizacije, posjećivao ju je i Duce, Libijci su primani u fašističku stranku kao " Talijani islamske vjere ", i dali su najbolje talijanske kopnene jedinice u doba Rommela. prikaži cijeli komentar

Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...) Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima.

Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima.

Značajne uloge uključuju Bruta u filmu Julije Cezar (1953.), Erwina Rommela u biografiji The Desert Fox: The Story of Rommel (1951.) i ratnom filmu The Desert Rats (1953.), glumca na zalasku karijere u prvom remakeu glazbene drame Zvijezda je rođena (1954.), kapetana Nema u 20 000 milja pod morem (1954.), otmjenog vrhunskog špijuna u Sjever-sjeverozapadu Alfreda Hitchkocka (1959.), istraživača u Putu u središte zemlje (1959.), Humberta Humberta u Kubrickovoj Loliti (1962.), plaćenog ubojicu u adaptaciji Conradovog romana Lord Jim (1965.), i nestvarnog piratskog kapetana u Yellowbeard (1983.).

Njemački afrički korpus pod vodstvom generala Erwina Rommela bio je najzaslužniji u izguravanju Britanaca iz Libije u središnji Egipat, dok su talijanske snage imale sporednu ulogu.

Najpoznatiji filmovi su mu ' Prepad na Rommela ', ' Anzio ', ' Špijun po zapovjedi ', ' Najduži dan ' i drugi.

Prisutni novinari nisu previše bombardirali trenere s pitanjima osim molbe da se prokomentira situacija vezano za izjavu Ace Petrovića da ga se kažnjava od strane uprave nedovođenjem zamjene za Rommela Becka.

Potom je 1964. napisao knjigu o tajnom oružju Trećeg Reicha, sljedeće godine knjigu o usponu i padu nacističkog ratnog zrakoplovstva, a slijedile su knjige o naporima nacista da konstruiraju atomsku bombu, o sukobima među savezničkim ratnim zapovjednicima, pa iznimni Trag lisice, biografija njemačkog feldmaršala Erwina Rommela koja je postala bestseller.

Rommela, znači prikazati ga kao uglavnom vojničkog zapovjednika, što svakako nije cjelovita povijesna slika.

Knjiga " Hitlerovi ratnici ' ' pruža jedinstveni pregled šest vrlo različitih karijera generala: Erwina Rommela, Wilhelma Keitela, Ericha von Mansteina, Friedricha Paulusa, Ernsta Udeta i Wilhelma Canarisa.

Jako je šteta što o njemu (Francetiću) nema nijednog znanstvenog rada (za razliku od Rommela o kojem postoji cijela knjižnica jasno pariteti po važnosti i novoj strategiji nisu isti), kao što ih nema ni o ustaškoj vojnici (osim izuzetka 3. knjige Hrvatski ratnici kroz povijest gdje se uostalom Francetić nalazi na naslovnim koricama i u knjizi postoji njegova mala biografija.)

nigdje i nikada nisam potcjenjivao faktor mentaliteta - to je ono o čemu govori weber i u čemu je apsolutno u pravu. u mom pogledu na svijet danas kao i u prošlosti dominira apersonalizam, za mene pojedinci nisu ključ svega. ne radi se tu samo o masama čitajući biografije velikih vojskovođa drugog svjetskog rata lako se da zaključiti da su sve najznačajnije bitke okončane u prvom redu općim odnosima snaga, a ne genijalnim potezima pojedinaca. kao primjer rado navodim mog omiljenog feldmaršala montgomerya koji je u africi briljantno porazio rommela. je li ti poznato da je u presudnoj (drugoj) bitci kod el alameina montgomery imao cca 200.000 ljudi i preko 1000 tenkova, dok je rommel imao 120.000 ljudi i tek oko 500 tenkova.

Inače, za razliku od Bate, ja kao vojskovođu kud i kamo više cijenim Rommela.

Ipak, ulazak Crvene armije u kompleks koncentracijskih logora, koji je u analima tamne strane ljudske povijesti ostao zabilježen pod stavkom Auschwitz-Birkenau, zasjenilo je sve pustinjske poraze feldmaršala Rommela, američke bitke na Pacifiku, desante na Siciliju i saveznička iskrcavanja u Normandiji.

Dana 6. ožujka Montgomery je Rommela porazio u bitci kod Medenina, a 17. ožujka započeo je pustinjskim manevrom zaobilaziti utvrđenu Marethsku liniju na tuniško-libijskoj granici.

što se tiče nafte, oni su stvar dobro zamislili no patton i montgomery su rommela istjerali iz afrike; iskreno govoreći, zanemario sam bitku kod khalkin gola, no ne vjerujem da su se japanci uplašili rusa i da su se zbog toga usmjerili na amerikance, jer bi im bilo bolje da su se borili protiv svih nego protiv amerikanaca. ruska armija je u godinama prije II svjetskog rata bila katastrofa, nisu mogli poraziti čak ni fince, a tijekom operacije barbarossa jedino je timošenko koliko toliko bio na razini zadatka. prije bih rekao da je japanski cilj bio kina, singapur i australija. smiješne su pretpostavke da se zbog bitke japan okrenuo americi, kada je poznato koliku je japan izgradio mornaricu, nosače aviona, mornaričke avione i dva najveća bojna broda sagrađena ikada yamamoto i mushashi; sa njima se tojo sigurno nije spremao za sibirski permafrost.

Zgodan primjer je Bobetkova knjiga, koja nam prezentira ostarjelog partizana na nivou Napoleona i Rommela, zajedno.

Ime bloga: Gespenster-Divisionen Možda još jednostavnije - prema jednoj diviziji generala Rommela, iz drugog svjetskog rata, ' ' Duh divizija ' ', toliko je brzo operirala, da ni sama Vrhovna komanda nije znala gdje se nalazi. (sa strane je slikica)

Svjetskog rata proveo čak 183. dana na fronti u nizu uključujući i poznatu krvavu i posve nepotrebnu (ako vas zanima pitajte Rommela na našem Froumu zašto) Bitku na Izbočini (Battle of the Bulge).