Nisam se ni okrenuo; pogubivši se u razbacanim i zgužvanim papirima i dok rasčupan ronim po stolu, stara mi bez riječi gura u ruke zdjelicu raskvašenih pahuljica.

Bilo je zrakopraznih mwah-mwahanja po obrazima, dahrling ovo-ono, a ja u sebi gorke suze ronim.

14. Suze ovoj nisu vik, ke ronim niz lica; suze su srcu lik, kad mu je tužica; bolesnu suzami boles se odlaga; mojim se tugami svak čas jad prilaga; smrtni je nepokoj, a ljubav toj tvori, ki plačem život moj skončava i mori; zlamen ' je koji su bolesti od moje, uzdasi toj nisu ni slika njih to je; uzdahom svrha jes, a prsi me svak čas ćute veću boles i smrtni, jaoh, poraz, ljubav, kâ je u meni srci mi goreći, ovi vjetar čini oko ognja leteći.

Ovaj puta ronim s karnisterskom Marinovom lampom, ipak sam je dobio na testiranje.

Ma neà ¦ u ništa, neà ¦ u dugo u moru, a i bolje ronim na tašte.

- Naučio me leđno u subotu, a u nedelju i prsno i da ronim.

Posljedično ovom raspoloženju, sve češće razmišljam o tome da preskočim posjet Europi za vrijeme Zimske Škole i da odem sasvim izoliran na neki otok u Indijskom Oceanu tipa Lamu, Zanzibar i slično i da ronim po čitave dane i buljim u prazno.

prije sam voljela istraživati što mi znače snovi, al nekako me realnost i život prisilio da to zanemarim sanjala sam nekoliko puta da letim, neki put bih naglo pala, a prije samog udara bi se probudila, nekad bih sanjala da letim i lebdim, a neki put da skačem u letu sa grane na granu ko vjeverica najljepši san koji sam ikada sanjala je da ronim u moru i odozdola gledam prema gore, prema površini ispruganoj zrakama sunca, kroz vodu punu šarenih riba, predivno a sad se najčešće ni ne sjećam snova, osim kad je u pitanju noćna mora ili neki seksi san:) ah znam da nikog ne zanimaju moji snovi, al lijepo mi se prisjetiti...

Sad, kad god mogu ronim i sviđa mi se taj osjećaj spokoja koji osjećam kad sam pod vodom.

... evo i mene ekipo... znam znam nije me dugo bilo, a što ćeš... obaveze...;) prvo more, pa odmor van Zagreba, pa prekojučer scadba... al sam se naplesao... i tako krenuo sam pisati o zgodi koja me toliko nasmijala i rastužila u isto vrijeme da nisam znao dal da se smijem ili plačem... evako je to bilo... bio je utorak (mislim da je ali nije zapravo bitno)... i bilo je jaaako vALovIto, stvarno su se rijetki usudili ići kupati... i tako ja jedan među njima kažem svojoj dragoj da idem u more malo roniti jer ako sam već došao na plažu onda ću se i okupati... i tako skočim na glavu, a more... toplo, divno, obožavam valove, ne znam, to mi je nekako zanimljivo a ne kada je onako mirno to je dosadno jeli tako?... i počnem plivati sa maskom na glavi kako bi vidio prekrasno dno prekriveno morskim ježevima koliko i Zagreb semaforima...;) i ronim i ronim i idem sve dalje i dalje... te naiđem na jato riba, dobro ajde bile su to prije ribice od 8 kvadratnih centimetara (cca. 4 x2) ali bilo ih je za popizdit puno... i tako pokušavam uloviti koju golim rukama, znam malo sam LUDDD... i nakon otprilike 25 min shvatim da sam u tom razuzdanom lovu malo skrenuo sa puta, zapravo malo više... kojih 100 - tinjak metara u daljinu i 40 - tak u stranu tako da me moja draga nije mogla vidjeti, pa odlučih krenuti prema obali... popnem se po stepenicama kad mi draga krene u zagrljaj sva suzna... reko kaj je sad bilo... a ona meni " Pa di si ti, ja sam se tak splašila da sam te izgubila.

Ovih dana jedrim, surfam i ronim...

Ronim u luci gdje su trgovali Kartaga i stari Rim Ustao sam u sedam ne bih li među prvima stigao na plažu.

Dok ronim u prekrasnom plavom moru, razmišljam o luci Tonnara.

Alo ekipo, nadan se da uživate u ljetnim čarolijama.... evo ja van kad stignem od svojih obaveza malo ronim, lovin ribu, kupam, sa svojin društvom tulumarim (kada se ne vidimo često ovo mi je idealan period da ih vidin).

Nešto me tjeralo da ronim sve dublje... sve dalje dok je napokon nisam ugledao...

Kada ronim za dušu tada uživam u ambijentu, vodi, svemu, - kaže Čolak.

Bolje da ronim sa somovima, nego da živim sa snobovima

Svaka moja fotografija bilježi moj pokret pa sam nekako zgurala u kolaž par sličkica koje me prikazuju u pokretu: na njima ronim pod morem, plešem u Pamukkaleu, izvijam se u Parizu, penjem se u Disneylandu, osvajam Sljeme-heheh, pravim salto unazad na snijegu, igram se s psićem i kao šlag na torti, nakon ponoći u svatovima, u kojima sam kuma, plešem u tenama jer nisam uokvirena u neke krute standardne okvire-nastojim živjeti život punim plućima.

Pogledao sam lijevo pa desno, kako su me učili, da se možda slučajno ne približava neko podvodno vozilo (da ne bi netko rekao kako protupropisno ronim i ne puštam vozila/ronioce/kupače s pravom prvenstva).

Nema vise krokodilskih suza da ronim kad cujem onog gnoma od covjeka Timberlejka (Cry Me A River) - da, da, mizerija od covjeka koji me natjerase na takve rigorozne mjere.

Ronim blizu dna kako bih na njemu mogla vidjeti šare koje, prolazeći kroz valove, stvaraju sunčeve zrake.

jutra su bljestava. zaboravih zamraciti sobu, sunce me posjetilo prerano. bunovna izvlacim tijelo smotano bijelim platnenim plahtama pregolemeog kreveta. jos uvijek nije prevruce, taman, ugodno. nalazim neku musku kosulju, navlaceci rukave bez kopcanja. kuhinja, voda, kava. kamen pod bosim nogama. mirna mirisna noc i ranojutarnji morski povjetarac provlace se mislima. polusnena uzimam salicu i odlazim na terasu. kameni stol i klupica u sjeni kuce. gutljaj vruce kave, gorak, poznat, onakav kakav volim klizne mi niz grlo. palim cigaretu nesvjesno. namreskano more se smiruje, bljestavo ulje. kamen jos hladan pod stopalima. nema nikog u susjedstvu. sama sam, kao nikad do sad, a ne osjecam se tako. mlado jutro potice mi tijelo na pokret. dizem se, odlazim u kuhinju. prekapajuci po davno zaboravljenim ladicama trazim svoj noz. bosa, kao prije, kao i uvijek, kroz vrt, preko grubih kamenih ploca spustam se na skrape. neki davni instinkt vodi me preko njih, u rupe, do poznatih " lovista ". berem pantalene, onako mokre spremam ih u prednji dzep na kosulji. gacam sve dublje i dublje. more mi hladi noge, penjuci se iznad koljena. zubima skidam meso sa zive skoljke osjecajuci iskonski okus mora na nepcu. nigdje nikog. modro ulje, sunce se polako dize przeci mi kozu. bacam kosulju na prvu skrapu i zaronim. titraji vode miluju mi nesputano tijelo hladeci ga. uzbudujuci, poseban osjecaj spoja sa mokrim plavetnilom. ronim, gledajuci taj cudesan svijet s kojim se stopam, koji me miluje u svakoj pori. brzim zamasima, rezem vodu uz obalu plivajuci tamo i natrag. izlazim osvjezena, na moju skrapu prekrivenu mekanim smedim tepihom koji osjecam pod nogama jos uvijek do gleznja u moru. kosa mi se cjedi, par koraka, navlacim odbacenu kosulju potpuno probudenih osjetila.

a evo danas su mi baš u svlačionici u teretani ukrali neku jako skupu šminku iz torbe, pa ronim suze, da sam znala da se za vrijeme neptun/marsa dešavaju krađe bila bih pažljivija.: (ali barem znam za ubuduće.

Baš mi te je žao, evo ronim suze, FACO

Inače, oni koji znaju gdje ronim šale se kako ću taj dio moći pripisati na sebe jer će mi uskoro dosjelošću pripadati.

Poželio sam i ovo što jesam, dok jesam Uz nijemu smrt dok ronim Slijepom strasti gorim Nježnom riječi lomim...

Kad radim neki eksperiment, kad ronim u moru ili kad lovim ribu, uvijek to sve radim s velikom strašću.

Šarić 1941. god. u Sarajevu, a mladu misu je slavio u ronim Drinovcima iste godine.

Ronim od svoje pete godine i rijetko me se kad moglo vidjeti izvan površine.

- Ronim i na boce i s puškon.