On je ovom prilikom izveo skladbe sa svog albuma Ivo i Mara, pjesmu Oj, livado, rosna travo kao i brojne druge pred kojim su se njegovi štovatelji - raspametili.

Pobožnim dušama pak može se sve to učiniti predznacima početka neminovnog kraja hrvatske uljudbe, jer rosna hrvatska mladež koja je nekad znala što je red i ćudoređe, koja nekad prije braka blagog pojma nije imala o onim stvarima, danas je praktički opsjednuta seksom.

Cenzuru koja ovce treba zaštititi od takvih, jer su ovce - ovce ili čak krave pa ne mogu znati da će im rosna djetelina smrtno naškoditi.

Pozna je rosna priroda, čista jutarnja svjetlost, poznaju je plemeniti stvorovi Božji: trava, cvijeće, ptice, leptiri.

Rosna kap što umiva poljsko cvijeće.

Veliko joj oko sijeva kao rosna ljubica, nježni joj se vrat savija poput ljiljana, a rumene usne smiješe joj se dražesno, kao da je lovor pirnuo ružicom.

I kako bi Byron to završio: " in secret we met ", ili " pada rosa na obrve moje "... dakle već govori da su negdje vani, da je stvar rosna, poljska, prostorna i eksteriorizirana, da će se dakle saznati da je bio s njom, što mu i jest cilj, a onda će imati problema, i posebno mi je žao supruga koji to sazna, ako pretpostavimo da je on tu svoju gospođu jako volio i cijenio, pa da sad mora njegova supruga sve to porušiti zbog jednog ili dva tvrda pimpeka, to ne vjerujem i to je žalosno... osim ako si saznao da je grubijan, da je maltretira i ne cijeni nikako, da je tuče i da mu je poput roba ili izvršne gnjide u strogoj vojarni.. eh, tu možeš i moraš pomoći, i onda slobodno razvali, ali opet najprije gledaj možeš li ih ponovno spojiti u nekakav sretni sklad pa se baš tome diviti.

Zelena, rosna, trava, i mi smo srećni?????????

Da se ona zvala Rosna, oni bi bili Rošnjani.

Jesen je pokucala na rosna vrata.

Sinuše mu pred uhom djevice, lišca bijela i rosna kao đurđi, a nevinost se u minjonskijem očima plavi kao majčina dušica...

Od naših, Vesna Parun iz prvih svojih zbirki, Nestvarne djevojčice Marije Čudine imaju svijet srodan mome, Guar, rosna životinja Anke Žagar, upravo zbog vitalnosti, misteriozne sestre Bronte iz Pule (?), neki fragmenti Gromačina Crnca, pjesnik i bioetičar Hrvoje Jurić, pogotovo u pogledu forme

Rosna suzo moja, tiho teci, ja neću nakon tebe više plakati.

Tu sam gdje jesam (priznajem Štefu da je ovo ipak Afrika ma ja ga samo malo zajebavam) i tko zna kako ću nazad k tebi moja ružo rosna i pupoljna.

I vrati me to sunce sramežljivo u one dane, u ono vrijeme kada su pjetli dan dozivali još prije prve zrake sjajne, u dane kada su jutra bila plava, rosna i mlada, a snovi se otrgnuti nisu dali ili im otići dozvolila nisam.

Dobro nam došla jeseni Prije nego se raspojasaš i lišćem nas žutim umotaš Pozdravljam te pjesmom proljetnom i ljetnom Zimu ćeš pozdraviti sama Livado cvjetna Rosna.. proljetna Cvijet do cvijeta Ptico na početku leta Cvijeće rosno miriše i cvjeta Proljeće dođe čim prođe zima Ljeto svoje čari ima Zar je važno Da li je proljeće.. ljeto.. jesen ili zima U svakom godišnjem dobu U meni te ima..

Život je tek rosna izmaglica sjećanja što teče koritom neispunjenih želja, propuštenih prilika, neostvarenih snova; a na kraju svakog toka, zajedno sa Suncem se gubi u tihom smiraju bezdana...

- Likovi: Pip, Joe, Gargery-sestra, Biddy, gđica Havisham, Estella, gđa i gdin Pocket, Jaggers, Wemmick, Herbert, Provis-Magwitch - grlio je svoje tijelo kao da ga hoće sačuvati da se ne raspadne - kao da u mislima slika mene i sebe - malo ljudi zna u kojem strahu žive djeca - zavezan u svoje misli - uhvativši se za riječi - bridio je bezimeni bol - razmisli malovo dugome lancu skovanom od željeza ili zlata, spletenom od trnja ili cvijeća, što te nikad ne bi vezao da nije bilo prve karike onog značajnoga dana - jedno mu oko bijaše napola zatvoreno kao da nišani nevidljivom puškom - svjetlost je samo drhtavo uznemiravala tamu - lice kao od orahove ljuske - kada se dan praštao od noći - ozbiljni osjećaji odrasla čovjeka smiješni su u duši djeteta - tutanj se valjao srdito duž korita rijeke - pobijedila je lošu naviku da živi - nikad se ne trebamo stidjeti svojih suza, one su rosna kiša što sipi na debelu prašinu što se slegla na naša okorjela srca - opaža se pogubna prevlast nad ostalim ljudima - ' drži što možeš ponijeti ' - tmurni život u zatišju - u toku čitava života obično pokazujemo naše najveće slabosti i podlosti baš zbog ljudi koje najviše preziremo - cijeli je život samo niz rastanaka - sve varalice svijeta nisu ništa prema onima koji varaju sami sebe - zvono, kojemu je glas starački podrhtavao - zvijezde što su upravo nicale na nebu - neprobojnost crne pomrčine - obožavajući sam rub njezine haljine - najljuće peče suza što se ne vidi - zadjenu ruku u džep kao da je krcat nekih tajni - osjećaji su se nalazili u istoj sobi - dronjci rastrganih oblaka, prnje magle - mlaz krvi iz unutrašnje rane - danja je svjetlost potamnjela - gunđanje se dizalo i padalo poput vjetra - u vjetar bačena krpica nade - sloboda bez opasnosti je možda i suviše daleko od željenog života... tako se sada dizala večernja magla i u posljednjim titrajima dana što se gasio nigdje ne vidjeh sjenke koja bi nam prijetila ponovnim rastankom.

Smotra je održana u župnoj crkvi, a u kategoriji malih folklornih sastava, Đurđevčice su izvele pet pjesama a capella, a jednu uz pratnju tamburaškog sastava KUD-a P. Preradović; Ko j ' za kolo nek ' ide u kolo, Lijepa se Mare udala, Grad se beli, Nisam dugo pjevala kroz selo, Rosna trava i Cvetje moje ja bi tebe brala.

Stupala je, rosna od znoja kao i malo prije, uz čovjeka pod perikom, sličnoga mome ocu kao jaje jajetu.

Nepomično i šutke su sačekali da se čuvar udalji, a zatim krenuli ozareno prema njemu: " Konačno rosna svježa guzica... "

Radija mi je rosna tratina negoli suha blazina.

Gde god odoše good-Bošnje uvek se odrodiše i postadoše izdajnici svoga Bosansko-bošnjanskoga roda, e Bosno rosna, nije ni čudo ko te brani da ti je tako

Kad se smjenjuju rosna jutra, a pogotovo sutonski sumraci, tada vas se sjećamo u Angelusima i za vas molimo.

Preko 45 minuta, pred crkvom su se izmjenjivali i zvuci starih pjesama kao što su Moja kuća na Prapuća, Oj livado rosna travo, Gon goveda Mare i dr. kao i drmeši iz raznih krajeva Hrvatske.

Zaplavila zora od Mosora O Petrovu, o ugodnom danu, Tiha zora i vedra i rosna, A već pjesnik čudan uranio, Svoj je niski domak ostavio, I šeta se po ulicam spljetskim: Sluša p ' jetli kako s ' učestali, Sluša na rad gdje idu težaci, I stražáre sreta sa izmjene, Gdje polaze kući zijevajuć.

Bilo mi je dovoljno, nisam se ljutila što trava nije pokošena, već sam se nadala da će noću padati kiša ili da će jutra biti rosna, pa da ću u prolazu rukom s travki skidati kapi i uživati dok me škaklja.

" Kad se ljubi, nema grijeha. " Pitaj narod pri toj gori: " Šta će ona rosna stijena? " Pa ti narod odgovori: " To su svati od kamena. "

pitam se ponekad kud li vrijeme tako brzo ide zašto sve lijepo nestaje nekud i jedni se drugih počeli da stide. čudno je to neko vrijeme danas nam daje, sutra uzima i sve nekako kratko traje nigdje više čari nema. a vrijeme samo leti ko da velika krila ima, ne pita mogu li to danas mogu li to sutra, proleti ono nas u rosna nam jutra. - bady -

U zemlji klijalo sjeme i pupale mladike; trava rasla sočna i rosna; goveda se množila.