U Porečkoj biskupiji bilo je više od 20 benediktinskih samostana: Sv. Barbara kraj Vižinade (spominje se 1174), Sv. Dionizije kraj Motovuna (spominje se 1261), Sv. Elizabeta kraj Motovuna (spominje se 1385), Sv. Mihovil sub terra (pod zemljom) u Labincima (iz IX.st.), Sv. Mihovil nad Pazinom (spominje se u XII.st.), Sv. Marija na Škrilinah kraj Berma (iz XV.st.), Sv. Kasijan u Poreču (iz X. st.), Sv. Nikola (prije Sv. Anastazija) na otočiću kraj Poreča (od XI.st. do 1769), gdje su monasi održavali svjetionik na drva i gdje je boravio bl. Nikola Giustiniani, Sv. Ivan in Prato kraj Poreča, iz kasne antike, poslije predan templarima pa ivanovcima, Sv. Petar u Šumi (od 1134. do XV.st.) s podružnicom Sv. Sikst kraj Barata, poslije oba predana pavlinima, Sv. Marija u Vrsaru, priorat (iz XIII.st.), Sv. Vincencije u Savičenti (iz XII.st.), Sv. Petar in Bigolin kraj Dvigrada, Sv. Andrija na otočiću (Crveni otok) kraj Rovinja, koji je pripadao sv. Mariji Rotondi iz Ravenne (VI XV.st., poslije franjevački samostan), i Sv. Marija Alta (na Vrhu) kraj Bala.