Ti znaš koliko je život grub I kako suza čežnje peče, Kuda poći nakon mraka, Kamo gledati kad prepun si straha I znaš što su suze nakon ružnog sna.

Pred jutro se trgnuo iz sna ružnog sna, sanjao je da je Leila otišla negdje i da je nije uspio pronaći iako se jako trudio oko toga.

Noćne more i košmari uglavnom su inspirirani nekom traumom koja može biti " svježa " kako i zastarjela, ali je iz nekog razloga isplivala na površinu u obliku ružnog sna.

Probudio sam se iz ružnog sna drhteći pritisnut snagom izobličene neizvjesnosti.

Ako se ne probudimo iz ugodnog sna onda smo u raju.: D A ako se ne probudimo iz ružnog sna onda smo u paklu.: eek: Ako nismo sanjali tad smo u čistilištu.

Je, priliku za nove ratove ak bumo (kad se probudimo iz ovog ružnog sna) probali opet biti samostalni i neovisni

Neka me netko probudi iz ovog ružnog sna (Suci ulaze ponovno unutra). (Za vrijeme čekanja sudaca se u pozadini mogu pokazivati ubrzani snimci krvavih organa ili spolnih bolesti uz morbidnu ili psihodeličnu glazbu.)

Na dlanu je još uvijek stajala vizija sudbine u čijim očima se zrcalio zaborav ružnog sna.

Osjećaje u glavi nezna dobro objasniti, čini mu se kao da je to ostatak nekog ružnog sna.

Zdravlje Povećana je vjerojatnost noćnih mora, ali ima i dosta planeta dobro postavljenih, pa ste uglavnom dobro osim ponekog ružnog sna.

ako je doista tako, kako tvrdi Gaëtan Picon, da je povijest ružan san umjetnosti, (vidi: Admirable tremblement du temps, Geneva, 1970., str. 120), onda je itekako upitno, zašto uz pomoć istog ružnog sna tumačimo umjetnost koja je taj isti san već tijekom svoga nastajanja posve uspješno odsanjala?

Netko je noćas polomio staklo razbivši vitraž tebe naslikanom u mojim mislima Pustivši promaju dubinama nutrine zbunjen zebem na okviru prozora moje duše Bezbolno krvarim jagodice skupljajući razbijene komadiće obojanog stakla Krvlju lijepim oštre bridove koji klize kožom ostavljajući duboke posijekline Sebe izbezmljenog nateklih očiju nepobrijana lica u njima polomljenog vidim Mjesec šuti tamnom stranom nevida stakalca učini ogledalom iskrivljenih obrisa U njemu iskrivlejno moje lice moje oči i usne cerekaju se ludilom samom sebi Ugledam jasno u sredini otisak dlana što razbio je moju dugo stvarnu iluziju Pokraj nje vidljive nejzine usne i jedno oko što nekome drugom krišom namiguje Žuti prah klizne površinom otpao s tučka cvijeta ubranog negdje u polju usput Srce mi zacvili ubodom neke zalutale pčele što jutrom nektar je pila laticom rose Tražim razbijenim stakalcima njezino drugo oko ne bi li ugledao njezin pogled Nadajući se kako je u trenu strasti poljubaca s njim ipak meni glavu okrenula Ali bode ubodima meso dok prebirem oštrice i oka joj drugog nigdje ne nađoh A zima sve više kožu na kosti mi lijepi već bijelo inje skuplja se na trepavicama Sige ledene vise mi o duši srebrna zima steže mraz sve dublje u mojoj praznini Mozak usporava misli i već se koče prsti lijepeći se krvlju o razbijenu njezinu sliku Očima mi pucketa vatra i vidim žar što se isijava al to je samo obična hladna slika Bez topline i uzdignutog plamena ne grije moje promrzlo tijelo što se drhtavo trese Kada bih nekako sve u šaku skupio i od svega razbijenog kaledoslop načinio Možda bi se vrtnjom u zjenici oka posložile slike onako kako mašta očekuje I nestali otisci ruka što prozorsko je staklo moje duše u komadiće razlomilo Izbrisalo njezinih usana poljubac što trag sa migom oka utisnuto ostade Jutro je sunce u sobu pustilo na čelo mi se prilijepilo njenom sjenom Tolinu usana na svojima osjetim i mahom se iz ružnog sna probudim Zdravko Odorčić

Stojim u zavjetrini ružnog sna oslobođena ali tužna.

Paranoid Park je fragmentaran, ali je i poput nekog (ružnog) sna.

Voljela je zadnje proljeće u gradu koji se počeo buditi iz dugogodišnjeg ružnog sna.

Ponekad sam hvatao sebe u želji da se probudim iz ovog ružnog sna.

Čovjekovo lice ponekad zasja neobičnom blagošću i lijepom dobrotom, poput plavetnila nakon kiše ili zagrljalja nakon ružnog sna

Kada je sudac Alphons Orie u presudi iznio tezu o udruženom zločinačkom pothvatu i potom tražio činjenice kojima će je potvrditi bilo je jasno da prijetnja, koje su svi bili svjesni osim hrvatskih vlasti, iz ružnog sna optužbe postaje javom presude.

Otvorim vijest da pročitam sve i u tom trenu kada sam pročitala poznato ime i prezime nisam mogla vjerovati, činilo mi se koda još spavam, s toga sam se uštipnila nebili se iz tog ružnog sna probudila al ispred mene, mojih očiju stajala je vijest kako je život izgubio Tonći Bratinčević iz Kaštel Sućurca, suze su mi navrle na oči tako sam stajala neko vrijeme i još uvijek sam sama sebi govorila ne to nije istina, al ono što je najgore od svega zaista, istina je bila.

Dead girl has got a problem... Na krvavom kamenu, u poderanoj haljini potpuno izgubljena i očajna bez svog krhkog Anđela.I još je uvijek osjećala na sebi prljave dodire Vraga, njegov bolesni smijeh i odvratni jezik kojim ju je svu " obljubio ". Ljigavu, nabreklu i žilavu stvar koju je gurnuo u nju i unakazio, dubokim, rasplakanim ranama označio zauvijek.Čistu, krhku dušu nevine djevojčice je raskrvario i ubio... Njegovo zadovoljno stenjenje i bludni, odvratni, pokvareni užitak.Neopisivu bol koju je pustio u nju i crvenu, vječnu hladnoću.Ocean tuge koji ju je razbludno ugušio i potopio... Zakopao duboko, duboko u crnom pijesku gdje je Sunce više zlatom obasjati neće.A onda joj je oduzeo i Danyella.Gorki, zli, bolesni Vrag... Odjednom, Samanthica, kroz svoje maglovite, mokre i tužne oči ugleda dvije paučinaste sjene kako dolaze do njih.Sletjele su lagano na blatnjavu zemlju i počele pjevati svojim mrtvim, prelijepim glasovima.Tužna melodija je, poput vjetra okruživala sve što je bilo mrtvo i živo dok nije ušla u njih.Samantha poklopi uši.Nešto tužnije u životu nije čula.Kao da su sjene pjevale bolom, tugom i strahom svih ljudi na zemlji.Ptice su kriknule svojim glasovima, a nebo se zacrvenilo.Pjesma je silovala Anđele u raju i paklu i oni su gorko plakali gustom krvlju... Samantha kroz zaplakane bisere ugleda kako jedna sjena grli Danyellovu dušu, umrljanu suhom krvlju.Pokriven crnim baršunom u sigurnim rukama Smrti osmjehnuo joj se svojim veselim, blijedim licem.Otvori usne i šapne joj nježno s najslađom ljubavlju: " Ne boj se sestrice, ja sam uz tebe ". A zatim nestane u tužnoj pjesmi i svojem veselom smijehu.Samantha brizne u sretni plač.Nije mogla vjerovati svojim očima, ušima.Njezin mali Anđeo se probudio iz ružnog sna i sada je čeka u bijelom Raju.Kada je i nju Smrt primila u svoj hladni zagrljaj, zajedno su se vinule prema sivom, blještavom nebu.Samantha je zadnji put pogledala svoje truplo, život koji napušta.Bisernim osmijehom zatvorila je oči i utonula u tamni veo, dok joj je pjesma tuge i krvi odzvanjala tijelom.Rane u njoj su preduboke i svježe.Nikada neće u potpunosti zacijeliti, i dalje će ostati krvave i bolne ali sa neizmjernom toplinom i osmjesima, možda se led u njoj otopi, a tamu obasjaju zelene, sjajne okice...

Čitav ovaj popis izgleda poput neukusne šale, ružnog sna koji se spustio na Split, grad koji još samo uz puno satire možemo titulirati kao dalmatinsku metropolu.

Grad košarke se poput uspavane ljepotice uspavao i sada kao da čeka nekog da ga probudi iz ružnog sna koji je započeo onog trenutka kada je postalo jasno da KK Zadar, jedan od najvećih brendova Zadra više neće nastupati u regionalnoj, već u A-1 ligi košarkaša.

Kao da će se svi odjednom probuditi iz ružnog sna, kao da će shvatiti da se ovo zapravo nije dogodilo.

Probudio sam se iz noćne more ali ne osjećam nikakvo olakšanje jer znam da sam iz ružnog sna ušao u nešto o čemu mogu samo sanjati da je san.

" A mama i tata dođu u krevet da je probude iz ružnog sna "

Neodoljivi plačenik usamljenih uzdaha, nasmješeni princ tame - silueta iza svakog ružnog sna

Da bi prestao patiti, on se mora sam probuditi iz svog ružnog sna.

Probudi je kao što si i mene probudio iz ovog ružnog sna..

Jer ti si Sunce na kraju nekog ružnog sna.

Čim bi dospjela do ruba sna, trgnuo bi je zamišljeni šum ili početak ružnog sna.