U takvoj situaciji, a u cilju uspostavljanja saradnje u vezi sa kovanjem i upotrebom srebrnog novca, Francuska, Italija, Belgija i Švajcarska zaključile su Novčanu konvenciju od 23. decembra 1865. godine, kojoj je u 1887. pristupila Rumunija, a u 1868. i Grčka, a koja je služila kao baza poznate Latinske novčane unije.