Glavni izvori otpornosti na filokseru su vrste: Vitis riparia, Vitis rupestris, Vitis Berlandieri, a najbolje podloge danas su uglavnom hibridi (križanci) navedenih.

KAPARI Usoljenji ili ukiseljeni izdanci cvijeta mediteranskog grma Capparis rupestris.

Za neka naša suha i pjeskovita tla, (naročito primorskih područja) gdje sadržaj vapna ne prelazi 14 posto vrlo dobra je podloga Montikola (Rupestris du Lot) ili njezina novija selekcija Rihter 99 i 100. To je podloga snažnog razgrananog korijena, grmolikog uspravnog rasta mladica, koja odlično podnosi sušu.

U tijeku prve regeneracije (kada su postojeće sorte cijepljene na lozne podloge Riparia portalis i Rupestris du Lot) djelomično se mijenja sortiment (unosom kraljevine crvene, štajerske beline i šipelja, a od crnih kultivara kavčine i portugisca), da bi tek u drugoj regeneraciji ovamo stigla graševina i frankovka.

To su Vitis riparia, Vitis berlandieri i Vitis rupestris.

Od križanaca najčešće se koriste oni iz grupe Riparia x Rupestris i iz grupe Berlandieri x Riparia, a u novije vrijeme i europsko-američki hibridi, odnosno višekratnim povratnim križanjem proizvedeni tzv. kompleksni hibridi.

Od križanaca Berlandieri x Rupestris spomenimo selekciju 1103 Paulsen (i dr. koji se sve više šire poglavito na Mediteranu.

Vitis riparia x vitis rupestris Podloge iz ove grupe, od riparije su naslijedile dobro ožiljavanje, umjerenu bujnost i rodnost, a od rupestrisa otpornost na sušu i nešto vapna u tlu.

Osim drvenastog bilja tu nalazimo i cijeli niz grmolikih biljaka, od kojih su neke autohtone (Anthyllis barba jovis, Atriplex halimus, Erica mediterranea i E. lusitanica, Capparis spinosa i C. rupestris, Myrtus communis, Nerium oleander, Rosmarinus officinalis, Tamarix i još mnoge druge).

Nekad su u Istri najčešće podloge za uzgoj vinove loze bile Riparia i Rupestris du lot (Mantikola), a danas je najraširenija Kober 5 bb, potom SO4, 420 A i dr.

- Lokalitet Sopalj koji predstavlja stanište endemičnih biljnih vrsta i specifičnih zajednica (mediteransko-montane zajednice Seslerietum juncifoliae i Carici-Centaureetum rupestris) potrebno je ubilježiti kao botanički vrijedno područje i osnovati botanički rezervat.

Zbog razlike u sastavu tih složenih spojeva moguće je dokazati je li neko vino proizvedeno od [ direktor direktora ] ] u kojima je jedan od roditelja Vitis riparia, ili V. rupestris (jer su u tim vrstama sadržani antocijani diglukozidi) koje u pravilu ne nalazimo u vinima proizvedenim iz grožđa europske loze, (izuzev u tragovima i to samo kod nekih sorata kao što je kod bijelih lambrusco di Alessandria i neke druge, odnosno kod crnih kod cabernet franca, marzemina, rafoška i nekih drugih), a ne i u hibridima proizvođačima koji su nastali križanjem europske loze s Vitis berlandieri.

Najveći kut korjenova geotropizma ima američka vrsta loze Vitis riparia (koji iznosi oko 80 %, što znači da korijen raste skoro vodoravno), dok su ti kutevi rasta korjena kod drugih vrsta i njihovih križanaca znatno manji (kod Vitis berlandieri oko 30 %, a kod Vitis rupestris oko 20 %), pa će u tlima s visokom razinom podzemnih voda vinogradar izabrati lozne podloge s većim kutom geotropizma, a za suha, propusna i skeletna tla loznu podlogu s manjim kutom geotropizma, Slično kao i nadzemne organe loze i njen korijen napadaju šretnici (poput filoksere), parazitne gljive i bakterije (trulež korijena loze), te virusi (koje se prenose nematodama ali i kontaktom korijenja bolesne i zdrave biljke).

Od pašnjačkih zajednica obilno se javlja zajednica kršina i mlječike, te zajednica žute krške zečine (Centaurea rupestris) i šaša crljenike, koja je najrašireniji tip pašnjaka na tim područjima.

Isto tako se zna da su vinogradi cijepljeni na podlogama Rupestris (koja je bogata taninima) češće napadnuti nego vinogradi na podlozi Riparia.

To su V. riparia, V. rupestris i V. berlandieri, a V. labrusca, V. aestivalis, V. cinerea, V. solonis izravno su rodne vrste.

Vitis rupestris potječe iz umjereno toplih područja Sjeverne Amerike, a osnovno joj je svojstvo mali kut geotropizma (20), odnosno duboko prodiranje korijena.

Lozne podloge se mogu svrstati u četiri grupe: križanci Berlandieri x Riparia, križanci Riparia x Rupestris, križanci Berlandieri x Rupestris te grupa američko-europskih i kompleksnih križanaca.

Berlandieri x Rupestris 99 Richter slična je prethodnoj podlozi, ali pokazuje nešto manju otpornost na sušu od nje.

Lozne podloge iz skupine Riparia x Rupestris dobro se ukorjenjuju, podnose teža i vlažnija tla, te povoljno utječu na ranije zrenje grožđa.

Od loznih podloga koriste se podloge iz grupe berlandieri x rupestris, posebno podloga 110 Richter.

Od samo nekoliko početnih američkih vrsta loza za podloge (Vitis Riparia, Rupestris, Berlandiueri), međusobnim križanjem i križanjem s evropskim sortama, stvoren je do danas u svijetu veoma velik broj lozinih podloga.

Tim povodom smo uhvatili neke od posljednjih gradskih butelja Cappellanovog Otin Fiorin, Pie Rupestris Barola iz 1998. (Pie Franco-Michet odavno pokupovali), prije nego je čovjek nedavno otišao upoznati Stvoritelja.

U osjetljive podloge spadaju one iz grupe križanaca riparia-rupestris (riparije) i riparia-berlandieri (Kober 5 BB, SO4, i dr.), srednje otporne su podloge iz grupe križanaca između loge iz grupe berlandieri-rupestris (Richter 110, Ruggeri 140) znatno otpornije iako zasigurno ne pokazuju onakvu otpornost kakvu bi trebale imati podloge za ekstremno sušne terene.

Na kamenjarskim površinama nalazimo mediteranske i submediteraanske elemente kao što su klasoliki vrisak (Satureia subspicta) šaš crljenika (Carex humilis) i kamenjarske zečine (Centaurea rupestris).

U vršnom dijelu Kostrenskog poluotoka i na strmim padinama neke zajednice poprimaju mediteransko-montana obilježja (fragmenti zajednice šaša i žute zečine -/Carici - Centareetum rupestris/te šumska vegeacija sa većim udjelom crnog graba/Ostrya carpinifolia /) što je uzrokovano geološkom i pedološkom podlogom i izloženošću snažnoj buri.

Berlandieri x Rupestris 110 Richter je vrlo raširena podloga u svijetu, a kod nas se, zbog svojih pozitivnih svojstava, u zadnje vrijeme sve više širi.

Američke vrste roda Vitis, koje se najčešće koriste kao podloge su Vitis riparia, Vitis rupestris i Vitis berlandieri.

Berlandieri x Rupestris 1103 Paulsen je je najraširenija lozna podloga u svim zemljama Sredozemlja.

Lozne podloge iz grupe križanaca Berlandieri x Rupestris su snažne, odlično se ponašaju na siromašnijim i kamenitim tlima, otporne su na sušu i vapno u tlu.