U razdoblju od 1864. do 1905. godine u Litvi se intenzivno provodio proces rusifikacije litavskog stanovništva.

U razdoblju od 1864. do 1905. god. u Litvi se intenzivno provodio proces rusifikacije litvanskog stanovništva.

Odnos između Finske i Sovjetskog saveza postajao je sve napetiji - dva perioda nasilne rusifikacije na prijelazu stoljećâ te zaostaci propale pobune podržavane od strane Rusije kao i dva finska vojna pohoda (Pohod Viena 1918. godine i Pohod Aunus 1919. godine kojima su finske dobrovoljačke trupe nastojale od Boljševika preuzeti područje istočne Karelije, koje nikada nije bilo dio Švedsko-finske države ili Velikog vojvodstva Finske), doveli su do velikog obostranog nepovjerenja.

Ukrajina, nema sumnje, traži sebe u bijegu od donedavne rusifikacije i opasnosti od sveprisutne amerikanizacije.

Umjesto etničke identifikacije, vlast u Moskvi nameće im subetničku identifikaciju, a to je oblik grube i nasilne asimilacije, odnosno rusifikacije.

Pokušaji rusifikacije hrvatskoga jezika nastali očito zbog nedostatnoga poznavanja našega jezika nisu rezultirali akceptacijom pojmova u stručnome arealu.

Od Prvotiska do Parčića naslovio je svoje predavanje msgr. dr Mile Bogović prikazujući početke, uspone i pad glagoljske kulture kroz četiri stoljeća, autore i naslove te tiskare, utjecaje politizacije i rusifikacije te znanstveno proučavanje.

Tijekom sovjetskog razdoblja, ukrajinski je formalno dobio pravo građanstva, ali je zbog sveobuhvatne rusifikacije, naročito u razdobljima 1933. - 1957. i 1973. - 1989., ponovno izguran u zapećak.

Trenutačno Bjelorusija predstavlja problem obzirom da se nalazi u razdoblju rusifikacije.

Proces rusifikacije tijekom posljednja tri stoljeća ostavio je poseban trag na svjetonazor ukrajinskog stanovništva [ 44 ] prije svega u jugoistočnoj Ukrajini koja je nakon Staljinove represije naknadano naseljavana ruskim stanovništvom.

Međutim u gradskim sredinama i na sveučilištima u najvećem broju slučajeva nastava se odvija na ruskom jeziku, dok je bjeloruski jezik u nastavi zastupljen uglavnom u ruralnim sredinama. [ 28 ] Zbog dugotrajne rusifikacije, bjeloruski jezik je podređen.

U Ukrajini glavnu riječ vodi partijska nomenklatura, obnavlja se neka vrsta sovjetskoga malorosijstva, što uobličava partijski lider Ščerbickij, koji svesrdno proganja nacionalno angažirane intelektualce i zauzima slugansku poziciju prema kremaljskoj politici rusifikacije prosvjete, kulture, izdavaštva.

Čavčavadzea nazivaju " Ocem domovine ", budući da je svojim radom potakao gruzijski nacionalni preporod, boreći se protiv rusifikacije.

Nova namtenuta politika rusifikacije svih sovjetskih prostora i stroga centralizacija rezultirala je time da je veliki broj Ukrajinaca u Sovjetskoj Rusiji sebe počeo identificirati Rusima, s obzirom da su time često stjecali veća prava i nije im se nametao osjećaj da pripadaju fiktivnom nacionalističkom ukrajinskom narodu, osumnjičenom za separatizam i pokušaj odvajanja Ukrajine od Rusije.

Međutim, 1995. g., poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba čvrstorukaškoga režima Lukašenke, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje.

Sporno je to da su se od Crkve tijekom posljednjih nekoliko stoljeća distancirali tradicionalni ukrajinski vjernici upravo zbog česte politizacije i podređivanja institucija Ukrajinske pravoslavne crkve upravi Ruske pravoslavne crkve. [ 8 ] Ukrajinska intelektualna elita zajedno sa dijelom pravoslavnih vjernika često naziva odnos između aktualnog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča i ruskog Patrijarha Kirila nesvetim činom i daljnim pokušajima rusifikacije Ukrajine. [ 9 ]

Poseban slučaj predstavlja ukrajinska dijaspora u Rusiji i SAD - u gdje se osobe često identificiraju prema stečenom američkom ili ruskom državljanstvu. [ 3 ] Dok je u SAD-u službeni broj Ukrajinaca približno točan njihovoj realnoj brojci, u Rusiji taj broj drastično odskače pa prema određenim istraživanjima pretpostavlja se da realan broj Ukrajinaca u Rusiji iznosi između 4,3 i 7 milijuna ljudi. [ 4 ] Ukrajinska dijaspora u Rusiji kroz povijest je imala poseban značaj i doprinos u razvoju ruske državnosti i kulture općenito, [ 5 ] ali se ujedno susretala sa teškim oblicima rusifikacije stoga je njihov realan broj do danas nepoznat. [ 6 ]

Bila je to uvelike zaštita manjina samo na papiru, jer je postojao tajni plan nasilne rusifikacije.

Bilo je razdoblja agresivne rusifikacije, ali ona nije uspjela, nego je, naprotiv, i kroz sovjetsko doba jačala ukrajinska nacionalna svijest.

Zbog jake rusifikacije tijekom XX. st., uz služb. bjeloruski j., većina st. govori i ruski.

Posebno su zanimljive Klausove izjave jer se radi o predsjedniku zemlje koja je kroz povijest morala boriti se protiv germanizacije i rusifikacije, protiv bečkoga centralizma i protiv izrabljivanja COMECON-a, protiv nacizma i unutarnjega tlačenja komunističkih struktura, pa na neki način njegovi zaključci uspjevaju sažimati slutnje, otpore i dobre prijedloge za budućnost kontinenta.

Zbog pravednosti moramo konstatirati, da se Solovjev odvažio na kritiku ruske totalitarne politike rusifikacije, nazivajući nju« gnjusnom », istini za volju, samo u vezi Poljaka.

On upozorava na direktnu vezu između politike rusifikacije i likvidacije Unijatske (grko-katoličke) Crkve, smatrajući to« zaista nacionalnim grijehom, koji kao teški teret leži na savjesti Rusije i paralizira njezinu moralnu snagu ».

I nakon Staljinove smrti 1953., njegov nasljednik Nikita Hruščov nastavio je s idejom rusifikacije, pa je čak i jednom prilikom izjavio u Minsku: Čim prije ćemo svi progovoriti ruski, prije ćemo izgraditi komunizam.

One su se sve nacionalno afirmirale, uvele svoje izvorne jezike i nema straha od neke rusifikacije.

To je evidentan prijer nasilne rusifikacije kroz povijest

To su problemi, problema nema među običnim ljudima, već je riječ o prisilnoj politici daljenje rusifikacije ukrajinskih prostora..

U tako jakoj glagoljakoj sredini kao što je senjska, svećenici nakon rusifikacije glagoljskih knjiga radije napuštaju glagoljicu i prelaze na latinicu

Razlozi kojima se Rim rukovodio u prihvaćanju rusifikacije glagoljskih liturgijskih izdanja bili su u skladu s nastojanjem da se od Rima odobrene liturgijske knjige rašire i među drugim slavenskim narodima (opširnije vidi u [ Sgambati)