Riječ je o otrovu Russellove guje, a upozoravamo da video nije za one slabijeg želuca.

Kod Russellove smo povijesti filozofije gotovo posve na terenu književnosti; on je zloban, ciničan, ironičan i duhovit autor, kozer a ne pisac koji vas želi pregaziti gomilanjem stručnih termina.

Priče Russellove prekrasno su napisane i raskošno maštovite, no emocionalna točnost je ono što ih iza te divne površine čini nezaboravnima.

Ljubav prema filmu kao pokretnoj slici nije nimalo slučajna, jer je Jarman započeo svoju umjentičku karijeru kao slikar u razuzdanoj atmosferi swinging Londona, izradivši scenografiju za Mozartovu operu Don Giovanni i Russellove »Đavole«.

Pitanje Nikolajeva identiteta upućuje na gangstersko-policijsku trilogiju Pakleni poslovi Wai-keunga Laua i Siu Fai Maka, odnos Semjona prema Nikolaju doima se travestijom odnosa Vita Corleonea prema posinku Tomu Hagenu u Coppolinu Kumu, Armin Mueller-Stahl kao Semjon očito priziva lik dobrog oca iza kojeg se krije fašistički zločinac što ga je isti glumac tumačio u Muzičkoj kutiji Coste-Gavrasa, scena obračuna u sauni, gdje se Viggo Mortensen kao Nikolaj posve gol bori s napadačima, doima se kao ne tako udaljena parafraza homoerotskog prizora obnaženog hrvanja Alana Batesa i Olivera Reeda iz Russellove adaptacije Lawrenceovih Zaljubljenih žena, dok neke nježne scene između Nikolaja i Kirila mogu prizvati Oca i sina Sokurova; Nikolajevo prezime Lužin upućuje na protagonista Nabokovljeva romana Lužinova obrana, a i samo prezime Nabokov usput se spominje, dok ukrajinska prostitutka, koju je Nikolaj, protiv svoje volje, prvo morao seksualno iskoristiti da bi joj zauzvrat mogao darovati slobodu (moralno najintrigantnija situacija u filmu) nosi prezime Kirilenko, što bi mogla biti šala na račun poznatog ukrajinskog košarkaša, a tu je i Nikolajeva dijaloška linija u kojoj spominje nedefiniranu Zonu, što je možda posveta istoimenom filmu Tarkovskog, poznatijem pod naslovom Stalker.

Ukoliko vas zanimaju Russellove putešestvije, radije pročitajte članak o dotičnom na Wikipediji; dosta je zabavniji i oduzet će vam svega pedeseti dio vremena koje bi utrošili u gledanje filma.

Ova generacija još nije istakla jednog svog, a da je Russellove komunikacijske veličine.

Kraj Russellove uspješne karijere redatelja filmova visoke produkcije došao je nakon Kurve 1991. (s Theresom Russell) u kojoj je prikazao svakodnevnicu prostitutke, otvorenog odgovora na holivudsku ušećerenu vodicu Zgodna žena.

tako je. iole pametnijem čovjeku (IQ > 90) jasno je da ako zaskoči nečiju " tuđu " ženku, da partner te ženke možebitno neće biti sretan zbog toga (ako je razborit zbog nje; ako je primitivac, zbog sebe) pa će prekršitelja umlatiti komadom hladnog oružja ili mu propucati testise. dakako, vjerojatno bi i žene počele nositi kakav ' piece ' pa pucati na sve iole sumnjivo (da ne budem seksist). sumnjam da taj hipotetski Homo sapiens (da promašenog li naziva za našu vrstu...) ne bi došao do zaključka da mu ne odgovara nijedna uloga: bilo da ga netko retributivno napada, bilo da mu tko naudi ženki. i zato će zatomiti taj eventualni trenutni nagon u svrhu veće stabilnost, mira, ergo i užitka u budućnosti. čista matematička prosudba, budući da je pozicija " Ja sam nepošten, a svi drugi pošteni " iz Russellove zatvoreničke igre isključivo i samo hipotetska - šanse da se takvo što obistini mjere se u tisućinama promila. ovo je čisti deduktivni zaključak.

To pak što neistinita ili neutemeljena shvaćanja u historiji lakše i dulje »žive« nego u prirodnim znanostima koje, međutim, ni same nisu imune na slučajeve poput državno promicanoga neolamarkizma (slučaj Trofima Denisoviča Lisenka), u prvi mah tobože verificirane tzv. hladne fuzije, ali i Russellove simpatične bakice (koja će vas pogledati u čudu ako joj pokušate dokazati da je Zemlja okrugla) ne treba nas navesti da u potpunosti odbacimo svaku mogućnost znanstvene historije, tek do svijesti kako je zbog niza razloga (neke od njih Jenkins s pravom navodi: interesi, identitet, ideologičnost i višeznačnost [ prirodnoga op.

Radikalno zabranjivanje tog filma, upareno s brutalnim i neoprostivim sakaćenjem, može se uzeti i za početak kraja Russellove karijere.

A onda je tu i onaj dio Russellove izjave o djetinjstvu.

Mi i na taj dio prešutne Russellove ideologije danas gledamo drugačije, i to zahvaljujući trećem Bečanu, Freudu.

Eto, nabacujem ti nemanja, al od tebe ni glasa, to jest bolje receno, ni od tebe glasa - Vikkor Mallansohn (Neregistrovan), (19.4.2006 03:07) Viksi, evo teorijske pomoći: - za skup S: ili je S element od S (spada u skupove koji sadrže sebe kao element; a-skupovi), ili S nije element od S (spada u skupove koji ne sadrže sama sebe kao element; b-skupovi) - za S vrijedi samo jedna od mogućnosti, ili je a-skup ili b-skup - recimo da imamo skup P koji kao elemente sadrži sve b-skupove, a nijedan a-skup (znači sve skupove S koji ne sadrže sama sebe kao element) - je li P a-skup ili b-skup? - ako bi bio a-skup, sadržavao bi samog sebe kao element pa bi po definiciji od P bio jedan od b-skupova, tj. ne bi sadržavao sebe kao element - ali ako bi P bio b-skup, tj. ako ne bi sadržavao sebe kao element, P bi po definiciji od P bio jedan od elemenata od P, tj. sadržavao bi sama sebe kao element, pa bi prema tome bio a-skup P ne može biti ni a - ni b-skup paradoks Russellove antinomije - Posetilac (Neregistrovan), (19.4.2006 03:07) dobro, duso, jel ti to izbjegavas odgovor o makovicu ili se meni to cini. iako ne znam da ista gubimo time, makovic je jednako nezanimljiv kao lik, a nije u relaciji s jergovicem, evo do veceras nisam ni znao da je predsjednik pena, vidim mu pjesme po antologijama ali su mi u banani, vidjam ga po faksu ali ne djeluje nimalo intrigantno, dobro rece vikkor, birokrata ratatata. ti pisci su stvarno cisto sivilo, gledam veceras mjenjacnicu i ne znas ko je dosadniji, feric, tomic ili popovic. jedino je tomic imao trenutak iskrenosti kad na pitanje zasto pise odgovara da time moze platiti racune. covjek priznaje da je u knjizevnom smislu idiot, ne znam sto se onda mi oko toga toliko uzbudjujemo. laku noooooc.

Nakon Russellove smrti 31 Oktobra, 1916 g, advokat iz Missouri po imenu Joseph Franklin Rutherford je preuzeo upravljanje nad Watch Tower Society koja je tada bila poznata kao " Dawn Bible Students Association ". 1931 godine on je formalno promjenio ime te organizacije u " The Jehovah ' s Witnesses " (tj.

Zavisne varijable bile su procjene ispitanika na kauzalnim dimenzijama mjesta uzročnosti, stabilnosti i podložnosti kontroli, prikupljene primjenom Russellove skale kauzalnih dimenzija.

Sara Kaelin, dobro poznata kolporterka u Pittsburghu, osobno je poznavala Russellove.