Ako sve to želimo izbjeći, ako želimo ne samo sačuvati svoj brak nego ga i učiniti nečim što će nas uvijek veseliti i usrećivati, ako želimo prištedjeti sabi i djeci sve probleme i teškoće loše rastave, ne preostaje nam drugo nego prihvatiti savjet Watermana s početka članka: bez rada na svojim bračnim odnosima, bez »ljubavne muke«, bez stalnog buđenja i održavanja ljubavi u njima, brak se pretvara u ono što najmanje želimo i mora završiti u »stvarnoj«, a ne »ljubavnoj« muci, u lošoj rastavi, kojom zapravo nastavljamo najlošiju varijantu »bračnog pakla«.