Freddie Highmore glumi dvojicu blizanaca u ovoj sablasnoj obiteljskoj priči.

Dakle, te sluge pohlepnih bankara, tajkuna i političke elite služe upravo toj sablasnoj svrsi, da ubiju istinu.

To je tragična ljubav koja govori o odnosu onkraj ovozemnog tragična jer su u njoj i Orfej i Euridika mrtvi, u sablasnoj nô drami gdje mrtvi vjetar izgovara riječi živih koji to više nisu: »Zašto si se ikad okrenuo/kad si mogao otići?/Tvoja tiha mrtva duša/tužnu nevjestu prosi./Moji su svatovi goli i bosi/a riječi moje kiša sluša.« (10) Rilke u Desetoj elegiji govori o nemogućoj ljubavi između mladića i djevojke koja je tužaljka, zato što to biće personifikacija zrcali bol ovozemnog opstanka.

Čekam te u noći sablasnoj i promišljam o životu.

Usputno spomenimo da se Norbert Neugebauer, kao scenarist, još jednom vratio Hauffovoj temi o sablasnoj lađi i zapovjedniku prikovanom uz jarbol: riječ je o proširenoj verziji koju je Maurović ostvario slikarskom modulacijom u koloru, objavljenoj 1960. u reviji Naša smotra, pod naslovom Ukleti brod.

Angažirana u timu za odore i odjeću za ceremoniju i manifestaciju. 1988. Autorica kostimografije za Shakespeareovu dramu Dragulj u sablasnoj noći u režiji prof. Habuneka u HNK Zagreb.

Kao takav, glas nije ni mrtav niti živ: njegov prvobitni fenomenološki status je najbliži živom mrtvacu, sablasnoj pojavi koja nekako reživljava svoju vlastitu smrt, tj pomračenje značenja.

sebe u kolajni koja me veže s tobom u milostivoj sudbinskoj igri u svitanjima koja zrcale sutone i sutonima koja objavljuju nova praskozorja bez tebe bijah tek titraj u sablasnoj tišini muka tek vlat trave na sanjanim Elizejskim poljima sjaj neosvjetljene, nedotaknute, nedoživljene istine tek kap vode u kojoj se zrcali rodoslovlje kap koja je pisala poeziju suza kap u rijeci vremena i oblaku koji je zaokružio sunce i oživio davno napisano poeziju drevnih oceana i ljubav

Sjedila je u sablasnoj tišini okružena vršnjacima.

Znala je to Ivana Brlić-Mažuranić koja je oživjela slavensku mitologiju svojim pričama, a znaju i oni koji i dan danas pričaju svojoj djeci i unucima o nestašnim Bajkačima, sablasnoj Beloj ženi ili Mori koja opsjeda snove.

A1 prazan toliko da smo na momente imali osjećaj da je zatvoren, i da smo neka vrsta uljeza na sablasnoj cesti... do Zagreba... kratko, 5 minutno, stajanje za pušače... uglavnom svi odmorni i razgovorljivi....

Kad ju je posve odmaknuo začuo je mladićev glas, tih i odmjeren, upravo onakav kakav i priliči sablasnoj atmosferi šutljivih prestrašenih ljudi koji zure u jednu čašu što nepomično lebdi nasred polumračne sobe.

Nakon minute šutnje u sablasnoj tišini Maksimira kojeg je posjetilo tek oko tisuću gledatelja (Bad Blue Boysi nisu došli na utakmicu), počelo je prvo poluvrijeme u kojem su riješene sve dileme.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...

Brže lice fada Ana Moura posebno je raskošno dočarala u skladbi Barco negro, sablasnoj ljubavnoj priči koju je proslavila čuvena kraljica fada, Amália Rodriguez, dok je prilagodljivost stila pokazala u izvedbi skladbe No Expectations Rolling Stonesa.

A Prpa drugu kuburu opali u kamenje, koje sablasno drhtaše na sablasnoj mjesečini.

Frank Jones (59), udovac iz Lancashire (Velika Britanija) živi u sablasnoj kući koja ima reputaciju da je opsjednuta duhovima.

Igra lovice ovih dvaju " junaka " odvija se u sablasnoj ludnici koju je Jigsaw ispunio zamkama.

Oni ispaštaju, pate, tuguju, u sablasnoj tišini podsljemenskih obronaka.

Jeste li se ikada zapitali kako je spavati na stropu, provesti noć u sablasnoj ili možda erotičnoj sobi?

Iako sama lokacija iznad tržnice i u inače podosta praznoj i sablasnoj zgradi nije obećavala puno činjenica je da je prostor uređen vrlo lijepo i funkcionalno i da je ugodan za boravak.

Među njezinim ulogama posebice se ističe uloga Esther u " Victoru ili djeca na vlasti " Rogera Vitraca, Cvite u " Komediji od raskota ", Varive u Držićevu " Skupu ", Marje Jefimovne Grekove u Čehovljevoj " Drami bez naslova ", Sonje u Čehovljevu " Ujaku Vanji ", Vratarice u Strindbergovoj " Sablasnoj sonati ", Frajle u Šnajderovu " Shockingu ", Stane u Brešanovoj " Smrti predsjednika kućnog savjeta ".

Kada sam opet izašla na ulicu, okrenem se još jednom prema toj sablasnoj zgradi, no nekako mi se više nije činila tako sablasno kao prije.Vani je još sunce bilo visoko.Bilo je malo hladno, ali za jesen bio je prekrasan dan.Neka djeca prođu pokraj mene i upute mi tako drag smiješak.Čudno sam se osjećala, tako jako, tako uzbuđeno.Poželjela sam sad, ovaj tren biti uz najdraže svoje.Zaklopim oči i pomislim, ako anđeli postoje neka jedan sada dođe po mene i odvede me kćeri mojoj.

U sablasnoj noći 3. ožujka 1944. završen je drugi dio priče o teškome i razornome bombardiranju Zadra.

Oko 300 ožalošćenih, u mučnoj i sablasnoj, ali dostojanstvenoj atmosferi, stoji u redu kako bi izjavili saučešće porodicama ubijenih.

Užasna scena kada se igrač uhvati za nogu, za koljeno i padne urličući od bola u sablasnoj tišini.

Pogledala sam u njegovu visoku, usku sijenu koja se svakim novim korakom približavala sablasnoj kući, mjestu na kojem sam stajala.

Od tada je ovaj svijet kao brod... teško oštećen... u strašnoj oluji, u sablasnoj noći... na sred velikih, bezdanih voda

Korak po korak ka busu, u bus i tako u sablasnoj tišini (sređivanje dojmova) kilometar po kilometar Pula

Spominje se iskljucivo zato da bi se pokazala povezanost boja s ljudskim osobinama, nije namjenjena samo nekoj " sablasnoj " grupi