Ostaje pitanje tko se to ne može izmaknuti izvedbi i čija to tijela ispražnjena od sablasti slavimo pred nama.

Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom: " Formfehler je učinjen ", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom.

Kao u " The security from the object " (2004.), impozantnom stupu koji, krcat viktorijanskim ostacima tako rafiniran i elegantan očajnički traži kontakt da bi zatim implodirao u uznemirujući životinjski krik. " (In circle) " je međutim zakrivljena videoprojekcija u kojoj ugledna gospoda-sjene izgovaraju uznemirujuće ljubavne izjave, poput sablasti savjesti (ili svijesti?); ili " e. doc ", u kojem bešumni zid prisluškuje zvukove okoline i izbacuje ih iskrivljene i mračne, kao da ih je metabolizirao.

A mladim naraštajima sva se prošlost uglavnom stapa u niz dosadnih historiografskih podataka, čiji slijed im nije sasvim jasan: Staljin, Hitler, Napoleon, Cezar, Noa, sve su to neke pretpotopne sablasti.

Sablasti muce zivog covjeka strahom, a vampir UBIJA UZIMAJUCI SRZ: i opstaje samo s pomocu svoje zrtve.

Hrvoje Šarinić, nekadašnji pouzdanik Franje Tuđmana, danas je potkoženi penzioner liberalne orijentacije kojeg periodički napadaju sablasti hadezeovske prošlosti.

Doći će sunce, ledena dušo, i rasplinut će sablasti mraza; Doći će mlađani bog i dat će ti plamen krvi svoje; Topla je njegova krv i riječi su njegove ko riječi ljubavnika;

Kad joj je izrekao te otrovne riječi nije znao Da će toliko patiti i on što joj je srce ukrao Njena kosa crna poput tame s kojom ona sad dolazi Miriši na slatki miris tuge što ga osjećamo kad ona prolazi Njene crne oči tada su ostale bez sjaja sreće Otada neprestano suza joj niz lice teče Proklevši njegovu ljubavnicu proklela je i sebe Sada zimski vjetrovi njeno blijedo lice sve više lede Bijele puti je bila i vrlo krhke građe No činilo ju je sretnom sunce kada izađe Znala je cijenu svoje krvave osvete Jer zbog nje dvije su duše proklete Prva duša je njezina ljubav vječna što nije znala Da je Aleada svoju dušu biću tame dala Druga duša je njegova ljubavnica kose poput zlata Koja je prošla na drugu stranu smrti, kroz prokleta vrata Prokleta da svog dragog neprestano po vrućini traži Nemoćna da svoju vječnu žeđ za ljubavlju njegovom utaži A on ju gleda bez glasa i tijela sa visina Uzela ga noć i sakriva ga tmina Aleada je kaznu najgoru dobila Što ljubavnike zbog ljubomore je ubila Poput sablasti svijetom se ispijene duše kreće Nitko je ne vidi, nitko je ne sreće Jer putuje u tami i iz tame se rađa Ne vidi sunce, što je najviše pogađa Prokleta je hladnoćom, oko nje led je vječan Siše iz nje radost, steže joj vrat mliječan Iz lijevog oka neprestano jedna suza klizi niz lice No zaledi joj se na obrazu dok pohodi mračne ulice Šapuće nijemoj tami rečenicu jednu jedinu: ' Kao ni ja neće ni on osjetiti ljubljenog tijela toplinu ' I tako luta, zaboravljena od povijesti i svijeta Ne može više biti slobodna, zamišljati ljepotu ptičjeg leta Blagotvorne sunčeve zrake ona više ne osjeća Lice joj je sve bljeđe, a sve mračnija joj odjeća Ne može sanjati, oduzeta joj je mašta Kojom je izmišljala svijetove i gradove, kojom je mogla svašta Dah joj je toliko leden da i samu nju još više hladi A biće tame od duša sličnih njenoj sada dvorac sebi radi Shvaća što ljubav i mržnja čovjeku čine Biću tame ljubomora je ime.

Vrlo je značajan prilog novom čitanju Kamova i promociji njegova djela dao kazališni časopis Prolog, koji mu je posvetio cijeli broj 32, IX., 1977. Premda se pretežito radi o suvremenim tumačenjima Kamovljeva dramskog djela i kazališta, tu se nalaze i četiri raznovrsne literarizacije na kamovljevsku/kamovsku temu: pjesma Ivana Rogića Nehajeva Barcelonska postuma, desete, kratki ulomak iz romana Milorada Stojevića Primeri vežbanja ludila ili Janko Polić na putu u Barcelonu koji ulomak na osebujan, stojevićevski način priziva« sablasti u crnogorskom kazališnom vrtu », poetska reminiscencija Psovka Francija Zagoričnika uz projekt Kamov, i napokon dramska freska Kamov, smrtopis Slobodana Šnajdera.

Ja više ne gledam sablasti, ljude, gradove, ideje, živote i oči: ja vidim u jednom oku sve oči, sve ljude, ideje, živote u jednoj svijetloj, bijeloj, podnevnoj, beskonačnoj sablasti.

Uvjeti su sazrili i davaju nadu da će se tako napokon i naše društvo osloboditi kriminalnih tehno managera i istovremeno smrdljivih ostataka svih sablasti YU tvorevine (SK, SDS (B)).

Pišući želi " ukrotiti sablasti strasti, da njegov tekst zvuči kao punk simfonija ".

Oni koji obožavaju polubogove rodit će se među polubogovima, oni koji obožavaju pretke rodit će se među precima, oni koji obožavaju sablasti i duhove rodit će se među takvim bićima, a oni koji obožavaju Mene, živjet će sa Mnom.

Pored prirodnoga raspadanja, u koje uvrštava zoroastričku koncepciju Kula tišine (ishod: kost) te sahranjivanje (ishod: kosti), Morin pokazuje kako kao manjkavi oblici raspadanja dvojnika-trupla figuriraju sramna smrt (nesahranjeno truplo, a ishod su neutješne sablasti) i manjkavi pogreb (ishod: vampir kao dvojnik-truplo).

Jameson, čiju reakciju na Derridine Sablasti Marxa citiram u svojoj knjizi, kaže da nema ničega iznenađujućeg niti nužno lošeg u pojavi mesijanstva, iskupljenja i sličnih fenomena.

" Mlaki cjelov " puzaše po njegovome licu, što je klonulo ko sažgano od zažarenih, crvenih sablasti.

Formira se putovanjem kamere unutrašnjim prostorima vojnog broda Galeb, usidrenog u riječkoj luci. Duhovi Galeba kao sablasti sustava zauzimaju ispražnjeno društveno i ideološko mjesto kao referencijalno polje.

Pa ovo, što si bolestan, što nosiš kaznu za zlodjela otaca... što mi ti svojim drugovanjem samo tumačiš, objašnjavaš i dozivaš u pamet neprestano, nesmiljeno, ko sudac Ibsenove " Sablasti ".

Iz svih ekrana izlaze japanske Yu-On sablasti.

zastani možda je vrijeme da budeš muškarac i da kažeš što točno želiš... ne, ne skrivaj pogled ne bježi u zagrljaj sjenama ja sve već odavno ZNAM... zar ne misliš da bismo zajedno uspjeli pobijediti sve čak i tvoj strah?... pusti me bliže znaš da sam ti potrebna ovaj svemir je mračan ove zvijezde su daleke i ravnodušne pusti da u tebi probudim čovjeka znam da se još uvijek krije negdje duboko u tebi vrijeme liječi? ponovno tvoje tamne oči i tvoje lice vlažna zemlja i miris smrti nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi gdje si, moja ljubavi? gdje da te potražim? znam da si blizu negdje iza tanke koprene sna noć je mračna i bez zvijezda nešto u zraku šapuće... i drhti vrijeme liječi? ono je za mene umrlo kad i ti utrnuo je svaki smisao prestala sam postojati zar još dišem? nije li i to samo varka u noći? nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi noktima grebem vlažnu zemlju crnu kao smrt polako ne žuri završiti sa svime od koga zapravo želiš pobjeći? koga zapravo napuštaš? polako rasvijetlimo mračne tajne, razriješimo zagonetke raspletimo zamršene priče učinimo svemu dostojan kraj onako kako nismo znali dosad noćas smo lutali pijanim gradom bezimenim krivudavim uličicama ljubili smo se pod neonskim svjetlima dugo, dugo... nismo se željeli zamarati istinom da već sutra više ništa neće biti isto noćas sam lutala pijanim gradom i susretala verzije sebe izmučene od predugih borbi sumnji i dvojbi neriješenih pitanja... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe utvare sablasti sjene izmučene čežnjama iskušenjima zatočenjima... pijane i pretučene i modre silovane povrijeđene zarobljene dužnostima obećanjima... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe, ni od sebe. šuti ne želim te čuti ne želim slušati razloge isprike nova obećanja ti ustvari ne možeš ništa ti si kockar i neprestano gubiš tvoj je život pješčani dvorac nestat će s prvom kišom šuti dovoljno sam čula pokupi stvari i idi bez osvrtanja baš onako kako si oduvijek odlazio (da bi se ponovno vratio s prvom kišom)

Sablasti dolaze u mnogo oblika ', upozorio je.

Normalni građani bi demonstrirali da im se ovakve sablasti imenuju na nacionalnu dalekovidnicu.

I tek što prerastu smrtonosni zahvat jedne sablasti, gle, već se nađu u ropstvu devedeset i devet drugih sablasti.

Lijepa je gužva u tim kućama duhova, iz kojih sablasti kaže lokalna legenda - izlaze svake četiri godine, i opsjedaju glasačka mjesta po Imotskom.

Iza zavjese, iza stolica, slika, proviruju već stare sablasti.

Onda, iz te crne sablasti, naglo se pojavi i druga mnogo jača svjetlost... cio plamen: on ugleda živa čovjeka s kratkom lulicom u zubima i s malim fenjerom u ruci kako se diže iz svoga zakloništa.

Protiv sablasti i vukodlaka ne pomaže snaga, ni puška, ni nož

Uredio sam i knjigu Hermana Hessea »Vještice i sablasti iz Rajnskog antiquariusa«, u kojoj je slavni nobelovac sakupio mnoštvo prièica o raznim straviènim i sablasnim pojavama, meðu ostalima i o sluèaju Jure Granda, vampira iz Kringe.

A na površinu izbija humor, razmetljivi, agresivni, uhodani humor klupskog ili rock-izvođača, domaći puls življenog, promukloga govornog jezika, a ne mizerabilistička proza seratorskih tavanskih sablasti martinejmiskih školaraca i školarki.

Posa, za kojeg se čini da hladno manipulira ne samo Carlosom nego i Filipom, u činu žrtvovanja za prijatelja ali i za političke ideale pokazuje se revolucionarnim herojem koji će zamijeniti Carla V. kao idola u povijesnom imaginariju te kao takav, u dramaturškom coup de th éâtre predstave pjevati dionicu lika Redovnika (u kojem se po libretu možda krije Carlo V) i tako spasiti naslovnog lika od sablasti prošlosti.