Sve ovo, gotovo deklarativno, potvrđuje i Derida u Marksovim sablastima kada piše o euforiji unutar demokratsko-liberalnog ili socijaldemokratskog kapitalizama, izjednačavajući je sa zaslepljujućom i najdeliričnijom halucinacijom hipokrizijom, koja urla formalnom i pravnom retorikom o ljudskim pravima.

Započevši najprirodnijim glumačkim putem - interpretacijom mladih djevojaka, Marija u Budakovom Svjetioniku, 1956., Nina u Matkovićevu Vašaru snova i Držićeva Tirena 1958., Neva Rošić stjecala je potrebno scensko samopouzdanje, ali i osjećaj za profiliranje likova, što je posebice došlo do izražaja u Greenovim Zatvorenim sobama (1959.), Goldonijevoj Lukavoj udovici (1961.), Ibsenovim Sablastima (1963.) te Pinterovu Ljubavniku (1964.).

Tolstoj, Jakuba Arbesa i njegova romaneta, baladesknu prozu Josefa Čapeka (ali ni njegov mlađi brat Karel nije dovoljno poznat), veliku i malu valdštajnsku trilogiju Jaroslava Durycha, pjesničke proze Jakuba Demla, djelomično vezane i za Dubrovnik, psihološke romane Jaroslava Havlíčeka i Václava Řezáča, monumentalnu fresku iz Italije doba Michelangela Buonarrotija Karela Schulza, humorističke romane Karela Poláčeka, egzistencijalistički obojene povijesne novele Vladimíra Körnera, satirične priče Karela Michala o sablastima u socijalizmu, groteskne slike suvremenika Vladimíra Párala, postmodernističku prozu Jiříja Kratochvila, veliki apokrifni roman o Isusu Lenke Procházkové.

Još jedna važna značajka književnosti Sankt Peterburga mistični je element, koji uključuje urbane legende i popularne priče o sablastima, jer djela Puškina i Gogolja uključuju priče o duhovima koje se vraćaju u Sankt Peterburg u potragu za drugim likovima, kao i druge fantastične elemente, stvarajuči nadrealni i apstraktni imidž grada.

Primjerice, Ibsen se u Nori i Sablastima kritički odnosi prema svetosti i neuništivosti bračnog ugovora, za njega je takva institucija neomeđena, za nju je nevažna društvena dimenzija, rok trajanja ovisi isključivo o vrijednosti realizacije suživota dvaju supružnika, a kvaliteta zajedništva je podložna mijenama.

Mobiteli se oštroumno uspoređuju sa sablastima koje se bez prestanka miješaju u život onih koje progone; drže ih u udaljenosti, sprečavaju ih da uživaju u pejzažu, ili čak, da se zanimaju za svoje susjede od krvi i mesa.

Nesposoban da polemizira s činjenicama, jer nema nikakvih protuargumenata, Pašalić se svađa sa sablastima i umjesto na sudu gdje bi bio suočen s materijalnim dokazima pravdu za sebe traži od nekakve komisije koja vegetira na daljinskome upravljaču njegovoga partnera.

Begović u svojim Sablastima u dvorcu opisuje da taj Francuz, prijatelj bana Jelačića, ovdje nije imao mirno počivalište jer su njegov grob nekoliko puta oskvrnuli mještani misleći da će u grobu pronaći kakve dragocjenosti.

Primjerice, Ibsen se u Nori i Sablastima kritički odnosi prema svetosti i neuništivosti bračnog ugovora, za njega je takva institucija neomeđena, za nju je nevažna društvena dimenzija, rok trajanja ovisi isključivo o vrijednosti realizacije suživota dvaju supružnika, a kvaliteta zajedništva je podložna mijenama.

Ali koliko su istinite priče o duhovima i sablastima, opsjedaju li zaista časne sestre opatije, jesu li utvare zarobljene u zrcalima, a po oceanima plove utvare brodova?

Studij glume završila je 1949. Stalna članica zagrebačkog HNK bila je od 1949. do 1953., te Dramskog kazališta Gavella od 1954. do 1967. Istaknula se kao Petrunjela u Držićevom Dundu Maroju, kao Bara u Kolarovom Svoga tela gospodar, Stara u Ionescovim Stolicama, Gospođa Alving u Ibsenovim Sablastima te kao Živka u Nušićevoj Gospođi ministarki.

Ponekad ga se prikazuje i s kobrama oko vrata, zapetljane kose, na svome nosiocu biku Nandi, okružen duhovima, sablastima i vilama.

U prvoj pratimo spisatiljicu Virginiu Woolf (Nicole Kidman) koja se bori sa sablastima svoje bolesti koja eskalira depresijom i konačnim suicidom.

Osim toga (je li to netko zapazio?) tekst završava ovako: »Izgubio sam želju za sablastima.

Naprotiv, one ostaju unutar nekoliko metara od raspaloga fizičkog tijela, a budući da su lako vidljive svakom i malo osjetljivom pojedincu, daju povoda učestalim pričama o sablastima na grobljima.

Iako je pomalo zastrašujući naslov knjige, ovdje nije riječ ni o kakvim duhovima i kosturima predaka svih vladara i vlasnika koji se izdižu iz groba, zapravo Begović u knjizi govori da su vlasnici dvorca odgovorni za njegovo propadanje i na taj način ih uspoređuje sa sablastima.

Hridi što strše s njihovih rubova potaknule su priče i legende o sablastima.

No, tko zna, možda u njezinu spašavanju dišpetima pomognu macarolčići po legendama o sablastima, duše nekrštene malarične djece koja ovaj kraj noću oblijeću u rojevima.

Samo na Velebitu rastu trave od kojih spremamo čaj za našu maštu, kada su proklizale gume terenca vukli smo sanjke sa starim sablastima, ondje gdje cvjeta degenija našli smo idealno mjesto za TV odašiljač.

Dalje. ti opisuješ kako se mačuješ sa sablastima i kako se sablasti mačuju i bore međusobno.

One u kojoj je, putem dogovora s političkim strategijskim partnerima i putem suradnje s Haaškim tribunalom valjalo dokazati da Srbija stasa u uljuđenu europsku zemlju koja nema nikakve veze sa sablastima nedavne prošlosti.

A protiv modernih žena, koje su u traganju za oblicima života primjerenim vremenu, ovaj papa vodi skoro sablastima poticanu borbu, počevši od zabrane kontracepcije i pobačaja (čak i u slučaju incesta ili silovanja), preko nedozvoljavanja razvoda braka, do zabrane ređenja žena i moderniziranja ženskih redova.

A tek priče o duhovima, sablastima, sve to čovjeka plaši ali ništa nije strašno kao svakodnevica kad se ujutro probudiš i kreneš trošiti dan, pa onda čuješ zvuk motora poštara, peseki laju, mačke mijauču i samo što ne govore: ide poštar, jezik mu je oštar.

I kad viruju kako neko svime upravlja izjednacavaju se s biljkom ili sablastima...

Gradio je složene i zahtjevne dramske likove kao što su Brick u Mački na vrućem limenom krovu, Osvalda u Ibsenovim Sablastima, Willieja u O Neillovom I ledar dođe, Hamleta...

S tim sablastima Dali se srodio još od djetinjstva, pa je na većini slika u kutu prikazan kao dijete, šestogodišnjak koji promatra unutrašnjost klaustrofobične scenografije.

Primjerice; posljednje dvije rečenice XIV. poglavlja II. dijela romana glase: Uspomene na ljubav Apolonijinu miješaju se sa sablastima budućnosti.

A ono ostalo on je izmislio, pod sablastima " ogromnih ustiju " što bijahu sa dviju strana ulice.

Tvrdnja da smo kao pojedinci i kao državni entitet raskrstili s povijesnim sablastima i da nacionalizam više ne stanuje u Hrvatskoj, nije ništa drugo nego tvrdnja.

Te se četiri točke pojavljuju kao leitmotivi u većini Ibsenovih drama, posebice u Stupovima društva, Kući lutaka, Sablastima i u Neprijatelju naroda.