Saznaje sablazne tajne i shvaća da su njezini pravi roditelji nestali, a jedino ih ona može spasiti i pomoći ostaloj djeci.

Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. (32) Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. ' (33) Nato će mu Petar: " Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću " (34) Reče mu Isus: " Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti " (35) Kaže mu Petar: " Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti. " Tako rekoše i svi učenici.

ova ce se tema ocito i dalje svoditi na svakom svoje. dok nas ne sablazne neko vau-istrazivanje. ili se ne dogodi nista. a ja u medjuvremenu idem odspavat ', popustilo je pa treba nadoknadit '.

Stav je Isusa da je bolje da oni koji sablazne djecu da si svežu mlinski kamen o vrat i da se bace u more, nego da to čine.

Kao što piše sv. Ivan u svojoj prvoj poslanici; da budemo sinovi svjetla, trebamo: osuditi grijeh, prihvatiti zakon ljubavi, čuvajući se od duha svijeta i antikrista. 2. Prihvatiti križ: druga odluka je, prihvatiti zakon ljubavi: Tko me ljubi, čuvat će moje zapovijedi. 3. Prvi pad: treća odluka je živjeti blaženstva, prvo od njih možemo uzeti iz Isusovih riječi: Blaženi koji se ne sablazne o mene.

Ma bolje da ne kažem koliko je sati da se moji web župljani ne sablazne, jer njihov web župnik ne sanja anđele nego plešeee

Ali budući da se ta slava Božja očituje baš u poniženju Sina Božjega, postoji mogućnost da se ljudi sablazne o Isusu Kristu i da odbiju dar ljubavi Božje odbijajući Isusa.

Svi se sablazne, gledaju me žalosno, kao on jadan još nije ni otkrio pojam muzike.

Veoma je korisno, ako se i u dobru nastojanju i željama katkad obuzdaješ, da se ne bi po nesreći i rastresao; da se drugi radi tebe ne sablazne, kad se reda ne držiš; da se iznenada ne zabuniš i ne kloneš, ako se namjeriš na otpor u drugih.

Kada vrište, rugaju se, žigošu osobne, društvene i političke opačine, oni to ne čine da sablazne.

Ima ih koji sablazne malene, ali o takovima je Isus još u ono vrijeme govorio, znajući da ćese u Crkvi Njegovoj naći i ološa

Na isti način kao što sam dokazao preko simbola da je Isus mislio na pedofiliju kad je govorio o vješanju mlinskog kamena oko vrata za one koji sablazne djecu.

Zato Isus kaže: - JAO SI GA ONIMA KOJI SABLAZNE MALENE

treba biti mudar i nepoopćavati. zlo kao ni dobro nisu rezervirani za ove ili one. nepoznavanje problematike i jednog i drugog dovodi do površnih zaključaka. razumljivo je da kad se ljudi sablazne i razočaraju izgube ravnotežu. no, ako čovjek ima uvjete za ozbiljnijim traganjem za istinom i ako se približi makar malo bliže sebi i drugome, optika i zaključci se bitno mijenjaju. dakako da ima puno čestitih ljudi ateista i agnostika koji žive po savjesti. mogli bi se pred njma posramiti mnogi kršćani koji ne žive po svajesti. i obratno. toliko ima dobrih kršćana, a trend je takav da se spominju samo loši.

Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 14 Sijač sije Riječ. 15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. 16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18 A drugi su oni u trnje zasijani.

A što se pak tiče Jakovljevog prijedloga, on je bio prihvaćen samo kao disciplinska odredba nipošto ne i kao doktrina i to samo da se ne sablazne Židovi, koji su se držali Levitskog zakonika.

Apostol ih poziva da budu obzirni jedni prema drugima i da paze da ne sablazne one koji možda smatraju da je blagovanje mesa tih životinja grijeh.

Uf koliko njih ima koje se sablazne kad im spomeneš sex.

U arhivu cerničkog samostana nalazi se ovjerovljeni prepis dekreta Svete Inkvizicije od 4. lipnja 1723. Tim dekretom fra Andrija iz Kutjeva, fra Petar Pastirović, Ivan iz Srijema, Mihajlo Paunović (ne Pavunović), Ivan iz Stražemana, Franjo iz Našica i Franjo iz Sigeta, lektori i službenici Manje Braće opservanata provincije Bosne Srebrene, radi spasa duša i radi suzbijanja krivovjerja i zabluda, uz vrlo stroge mjere opreza, dobivaju na 5 godina povlasticu: čitati i držati kod sebe sve zabranjene knjige osim djela Caroli Molinei et Nicolai Macchiavelli i knjiga koje raspravljaju de Astrologia judiciaria. Zatim smiju odrešivati i primati natrag u krilo crkve sve koji to kajući se mole. što se tiče knjiga povlasticom se mogu služiti samo potajno da nikog ne sablazne i to samo na području Ugarske (pod kojom se razumjevala i Slavonija).

Malo zatim Petar opet preuzetno govori: Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću To su riječi, pune samopouzdanja, prepotentne, a opet iskrene.

Očito nije bez razloga što je Isus dopustio da se grijeh preuzetnosti odnosno oholosti dogodi već u prapočecima Crkve, i to u onome koji će kasnije biti njezin prvi vidljivi predvodnik: ' Ako se i svi sablazne, ja neću bude li trebalo umrijeti s tobom ne, neću te zatajiti. ' (Mk 14,28.31) Petar se, naime, preko svake mjere uznosio svojom dosljednošću i hrabrošću.

To se isto odnosi na onu ISUSOVU: - JAO SI GA ONIMA KOJI SABLAZNE MALENE te ga odbiju od Boga.

Uz dijete se veže i druga Isusova pouka ili bolje, upozorenje da se čuvaju da ne »sablazne jednoga od ovih najmanjih« (18, 6 - 11).

" Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti " rekao je sv. Petar Isusu, " Život ću svoj položiti za tebe. " A Isus ga upita:« Život ćeš svoj položiti za mene? »Petar nije oklijevao i reče na to: " Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću. " Tada nije shvatio što govori, pa mu se zato sve to kasnije i desilo.

Pedofile spominje sam Isus kad im obećava da će im biti bolje da svežu kamen oko vrata i da se bace u more nego da sablazne jedno maleno dijete.

Dakle, nagone ne možemo uništiti, nego ih potiskujemo izvan domašaja svjesnog dijela ličnosti, branimo se od njih složenim sustavima (samo) nadzora što smo ih usvojili kroz proces socijalizacije, a rezultat je da se nagoni izbačeni kroz vrata vraćaju kroz prozor, i katkad nas doista sablazne, zaprepaste i prepadnu.

Nebo je bilo čudne boje, nekako sablazne, a oblaci su radili čudne oblike strašnih zubiju; dok se još jedan djelić dobrote legano penjao prema nebu, poprilično strmim stepenicama.

Tvoju crnu listu drži policija daleko od očiju javnosti da se građani ne sablazne

Da se ljudi sablazne kad me vide u istom.. naravno, da me zamijene za Ivu Jerković, buahahahaha

U crvenom zalasku, umiruće sunce plakalo je za posljednjim danom što je provelo s njim.On je sjedio na razgranatom baobabu ispod kojeg su se opake zvjerke prigušeno smijale i veselo skakutale dok im je nadolazeća noć davala snagu.Pružio je ruku za zlatnim osmjehom sunca želeći poći s njim, zagrliti ga po posljednji put i umrijeti u spoznaji da ga ono još voli, ali tamni dodir noći već je milovao njegova leđa, a istočni vjetrovi konačnosti prolazili kroz njegovu kosu.Plakao je jer nije želio izbljediti ležeći na granama sam.Želio je da nasloni lice na njezina bedra i da spokojan zaspe zauvijek.Podigao je pogled u polumračno nebo, slušajući strvinare nebeske kako pjevaju posmrtne pjesme.Oko stabla zvijeri su u krug plesale pridružujući se glasnicima smrti, pokazujući svoje oštre očnjake, isčekujući trenutak kad će njegovo malaksalo tijelo pasti na tlo... U daljini sunce se posljednjim snagama borilo sa grbavim gorama koje su tvorile crne, sablazne sjene.Kroz visoku savansku travu nazirao se lik, žena potamnjele puti, noseći na glavi veliki keramički vrč.Gledao je u nju zaljubljeno, zaboravljajući da se njegov život polagano gasi, zaboravljajući sve... Sporim korakom došla je do podnožja stabla, pod njezinim nogama čulo se tiho slamanje vratova sasušenih stabljika, a sve zvjeri u tom trenutku složno su zašutile.Odložila je vrč na prašnjavo tlo i popela se u treptaju oka na baobab, sjela kraj dječaka, položila njegovu glavu na svoja bedra i dopustila da zaspe..