Ako je savjest ranjena, čovjek sahne bez vidljivog vanjskog uzroka.

Stoga ne treba žaliti za kršćanstvom kao religijom, koja sahne pred našim očima, kao što više nitko ne žali ni za grčkom mitologijom.

Kao što kaže prorok Izaija: Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. (Izaija 40,8)

Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe.

Doista, narod je trava. 8 Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka. Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione

Svojim današnjim hodočašćem u Vukovar i svetom misom želimo svetopisamskim riječima i osjećajima biti blizu vašoj " duši kojoj je oduzet mir ", koja " sahne u vama ", osjetiti vaš " dotrajali život ", pridružiti se " bijedi vašoj i stradanju, pelinu i otrovu " (Tuž 3,17 - 19).

U svakom slučaju demokracija je krhka biljka i ukoliko se na nju ne pazi, ona brzo sahne.

Danas kada Krleže nema, a uspostavljena je i kakva-takva demokracija ' ' lijeva fraza ' ' naoko buja, a uistinu sahne.

Bitte ein Kaffe mi Sahne - i sad čekam da me upita s kakvim sahne, kad ona: - Ok, mit Sahne.

Ein Kaffe mit MilŠ und ein mit Sahne? - potvrdi ona - Jawohl - ponosno potvrdih narudžbu.

Jer, sahne ljubav iz koje izvire čudo.

Kakva se tu služi Käse - Sahne - Torte, mmm, bolja i od sladoleda

No, dio tajne svakako leži i u njegovim zlatnim rukama, pod kojima ne sahne ništa što u zemlji zasadi.

Ozdravi konobarica. - Bitte ein Kaffee mit Sahne und (Molim vas jednu kavu sa šlagom [ kremom ] i) - taman da naručim kad me prekide kelnebarica: - Mit wem? (Sa čime?) - Was mit wem? (Što sa čim?) - zbunjeno pitam nju - Mit welche Sahne? (Sa kakvom kremom?) - upita ona mene, a ja gledam onako zbunjen i nikakav pa rekoh: - Mit Schlag Sahne? (Sa šlag kremom?) Namršti se konobarica: - Na, gutt.

Nekada se je nasmijati znao kad je slušao ili čitao da je ljubav bolest od koje mnogima život sahne i još mladima se prije reda grob otvara.

- šuma u žudnjama gine - najdublje misli nisu još narasle za gledanje svijeta - čovjek si, ne još slobodan od bola - ljubav presađuje moje misli u vrtove vječnosti - obzorja su o vječnost naslonjena - na zidu noći raste umorna njihova sjena - i teška misao koju si zanjihao postat će blaga - prezireš nezreli mir svijeta - svatko se drukčije vraća zajedničkoj ništavnosti bola - u davnom zrnju života tu među vama moja je pustoš - ruke se plaše da skupe razbacane zlatnike dana - misli u jata skupljene lepršajući dozivlju - ime ranjava oblik - tište nas sve mrtve istine - krenimo tamo gdje imenom odsutno je sve - život i neživot teku zajedno, ne rastaju se - padamo, istino, u naručaj davne nepotrošene tjeskobe - tu je zastenjalo raslinje juga, začin svih krotkosti - stablo se tiho zaputilo plodu - putujmo, moja dušo, ovim nesklonim svijetom - između zelenila pamćenja - nepoznata vječnost spava - riječ je sveti ratnik, dušin mač - življenje, mač si moj - tamno doba konop poteže prastar - u vir bacih misao - sutrašnje lice me gleda - ikibje duh kristal, što ne umire - uštap tka paučinu ljeta - na obzorju kad zore planu, val čežnje sahne, gine u dalj - zri samoća - srce je, znam, tek zrcalo tjeskobe - za svjetlost hvatam se - čovjek ugnijezdi zauvijek u svome srcu tugu drugoga (koga je prestao voljeti) - bol iskustvom otupljuje - ljudi vole kratke susrete, kratka pisma, male doživljaje za koje nd treba tražiti smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim nepoznatim predjelima duše - meso i krv i slatki voćnak srca pojedoše nam male boli - kositren poklopac neba - u sunčano podne ti si tako blizu mome plahom bolu - bijeli se zvonik njiše u modroj luci od sutona do zore - ne treba živjeti, treba putovati

Sahne trava, vene cvijet, Riječ Božja ostaje dovijeka.

Najdramatičniji znak te prijetnje je hedonistički materijalizam, zbog kojega sve više sahne radost zbog života; natalitet pada, prazan prostor naseljavat će doseljenici drugih jezika i kultura.

12. Dany Sahne 4 x 115 g, 11 kuna

Bez tog iskustva, u nekom " moralističkom " horizontu takva praksa neumitno sahne.

Vjera (i umjetnost) koja nije stvaralačka na bilo koji način sahne u svom korijenu.

More se komesa, zemlja sahne, nebesa ne daju kise, rastinje vene, i svi sto zive na istoku zemlje od velikog straha na zapad beze, a oni sto zive na zapadu u drhatu beze na isgok.

Gladan čovjek je nesposoban za bilo koju životnu aktivnost, jer mu sahne život.

Vedrana Rudan Bila sam u Logarskoj dolini i buljila u neke Alpe, ne znam kako se zovu, Kamniške, Julijske, visoka brda, na vrhu snijeg i kad je ljeto, ove godine nije bilo snijega, na livadama su pasle šarene krave, svijetlosmeđi konji žutim su repovima tjerali muhe sa svojih leđa, oči su im pokrivale žute, guste šiške, na granama su dozrijevale male, zelene, tvrde jabuke, u gostionicama koje se zovu kmetije jeli smo štrukle, djeca koja nisu znala hodati vozila su bicikle, na glavama su im bili tamnoplavi šljemovi, metalik, postoje brdske staze, na kraju staze je planinarski dom, u domu dvoje ljudi, pred tebe stave posudu s kiselim mlijekom, mlijeko na sebi ima svijetložutu kožicu, nebo je vedro, vedro, vedro, danju je vruće, ali ima hlada, noću je ledeno, ali postoje deke, mladenci se žene pod slapom koji nikad ne sahne, s drvenih balkona vise ružičasti, bijeli, crveni, žuti, zeleni, narančasti grmovi, psi lijeno šeću, mačke dolaze do drvene klupe na kojoj sjediš, uvale ti se u gornji dio trenerke i tiho spavaju dok gledaš one Alpe i tele kako velikim ustima hvata maminu sisu, pa je pljuje, pa hvata drugu, mlijeko kapa na zelenu travu, krava ima nekoliko sisa, krava se ne miče, maše glavom i gleda u tebe velikim, kravljim očima, kravlje oči i kravlji pogled nisu uvreda, ako su dio krave, znali smo sjesti u auto, krenuti do podnožja nekog brežuljka, čitati na drvenoj pločici, Robanov kot, šezdeset minuta, super, rekli smo kad smo došli na vršak, točno šezdeset minuta, a onda je k nama došao mali Talijan pa me pitao, da li ono dvoje koje je dijelilo kiselo mlijeko ima kruha, ima, rekli su meni, ja njemu, a da li imaju dvopeka, nemaju, rekli su meni, ja njemu, okej, rekao je mali Talijan, jeo je sir i kruh, tamo na livadi, mi smo bili pod krovom, ispisivali poleđine razglednica, rekla sam, sve nam manje razglednica treba, kupio si ih deset, kome ćemo pisati, ispisala sam ih pet, daj, reci još neko ime, kupio sam ih deset, to je okrugli broj, rekao je, nema problema, sjetit ću se, ponovi mi, kome smo pisali, ponovila sam, samo da razmislim, misli, rekla sam, ajde, smisli, misli, postajala sam nervozna, nemoj, rekao je, ne smiješ se ni opterećivati ni ljutiti, pet, pet, ni pet nije mali broj, ostavili smo razglednice kod ono dvoje, spustili smo se brže, četrdeset minuta, šutirali smo tvrde jabuke, gledali, ledena voda tekla je iz drvenih pipa, drvena pojila bila su puna vode, krave su drijemale pod krošnjama, vruće, smijali smo se, čemu, kravama, velikim muhama, nisam vukla fotoaparat iz džepa, ne volim sjećanja na papiru, ušli smo u našu kmetiju, gazdarica se zove Mija, i moja dobra prijateljica se zove Mija, ujutro smo se digli, mislim, ono zadnje jutro, ono kad smo otišli iz Logarske, odvezli smo se do kumova, imaju kuću u mjestu koje se zove Hudajužna, kroz to mjesto teče riječica Bača, ledena, ne, neću lagati, nisam skočila u nju, zaboravila sam reći, autom smo došli do Bohinjske Bistrice, auto ukrcali na vlak, onda nas je vlak odnio do Hudajužne, vlak je najprije ušao u dugački tunel, bili smo u autu, na vlaku, u tunelu, bljesnulo je svjetlo, sišli smo, navečer smo sjedili na terasi, pod velikim orahom, kod kumova, to želim reći, kumovi su rekli, ovaj orah, to je goli orah, mislili smo da ga netko klati dok nas nema, a, zapravo, puhovi nam jedu orahe, vidiš, pogledaj, gore su, pogledala sam, nešto mi je palo u oko, komad zelene korice, da, nisam rekla, prije nego smo sjeli pod orah, rekla sam kumu, potruj puhove, ako kradu orahe, lopovi, zato ti je pala korica, zelena korica, orahova zelena korica u oko, rekla je kuma, na oko mi je stavila oblog od kamilice, oh, sjetila sam se, nismo im poslali razglednicu, a kako su dobri, spavamo kod njih i večeramo, za doručak sam dobila čaj od divljih, sušenih jabuka, jahala sam i na konju, tamo blizu njihove kuće, bilo mi je neugodno, nisam baš lagana, ipak sam sjela na konja, a on me morao nositi, u krug, po onoj paklenoj vrućini, jadna životinja, gotovo svake večeri, dobro, ne volim lagati, svake večeri popijem tabletu za spavanje, da je ne popijem, nikad ne bih zaspala, navukla sam se, meni se nikad ne spava, a onda sam legla u kumin krevet, nešto se događalo sa mnom, htjela sam ustati i popiti tabletu, Bača je šumila, ne podnosim šumove, nisam se digla, zaspala sam, cijelu sam noć spavala, a nisam popila tabletu, s terase smo gledali vlakove kako prolaze, dizali su buku, neku čudnu buku, ta te buka trese ali ne uznemirava, noću su vagoni u svjetlu, danju vidiš automobile, vlak ih nosi nekamo, Slovenci znaju kamo, mi nismo znali, mi smo stranci, taj vlak, Slovenci ga zovu trajekt.

Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.

Sahne biljka ali ne i ljepota.

Sahne trava, vene cvijet, kad dah Gospodnji preko njih prođe ".

Odgovorimo na njegov vapaj i jauk jednim glasom i jednim duhom: ' Bez prestanka na to mislim i sahne duša u meni '. (sv. Klara, 4 PJ 26)

Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

Imunitet slabi, nestaje, tijelo se lomi, sahne, kopni.