Tam u onoj divnoj pjesmici Sailing, veli Rod Stewart u jednom pasusu " to be near you - to be free ".../biti blizu voljenoj osobi i upravo se zato osjećati slobodnim i sretnim... o tome treba razmšljati, tak da brak nikada nikome i nikako nije nekakva obveza... podijelila si život s nekim, ili bolje reći Život, i tu gledaš kak biti uzorita, kako ostaviti traga u svom društvu i pokazati svima da postoje velike radosti zajedništva, baš onako kako to Kerry Russel misli ili kak se zvala, a to su one žene koje vele da imaju tak dobre muževe da bi ih najvoljele klonirati i podijeliti svim prijateljicama... ovo kaj tu netko piše u komentaru - o isprepletanju čežnje i patnje, suza i smijeha, ah - to je možda OK za nekakve umjetničke brakove ili veze intelektualaca koji uvijek nešto eksperimentiraju zbog same inspiracije stvaralačke, ali zapravo su prevelike oscilacije u vezama u kojima već i djeca postoje zapravo rezultat nezrelog shvaćanja bračne zajednice.../ili sad kad imaš vojsku ovih mladih lavića i ženski koji kao da su se specijalizirali za potkopavanje tuđih brakova, kao da ne vide tisuće i milijune slobodnih osoba oko sebe.... sve je to taj život sa povišenim nervnim ili osjećajnim tonusom, a to ide iz unutrašnje, duhovne ispraznosti... pokažite kakvi ste baš kada ste u braku, koliko proizvodni, kreativni i jaki... to je još veća fora, od onog promiskuitetnog vrludanja slobodnih ljudi.../a sad kaj se tiče odvjetnice koju tip čeka sa slatkišima... hm, ako su bonbonijere od Godive, ako su buketi ruža dva metra u promjeru, ako dečko ima specijalno nadahnuće kada je pokraj nje, onda očito da mu vrijedi puno i da ga moćno inspirira, a nemre te moćno nadahnuti žena koja ne vrijedi ili je na bilo koji način smušena.