Jest iz slijedećih razloga. (1) Marksistički komunizam sebe smatra jedinom spasonosnom ideologijom koja će čovječanstvo uvesti iz " pretpovijesti " u povijest. (2) On svojata znanstvene temelje i zasnovanost na " zakonitostima kretanja prirode i društva ", pa svoje protivnike smatra istodobno i protivnicima povijesnoga napretka. (3) On zbog toga želi potpuno prožeti ne samo vanjski, društveni, nego i unutarnji, psihološko-ment alni život čovjeka, da bi ga pretvorio u " novog, razotuđenog čovjeka ". (4) Za tu svrhu on stvara partijsku državu u kojoj je državni ustroj sveden na status puke prijenosne vrpce putem koje se izvršavaju nalozi partije. (5) U svojoj povijesnoj pojavnosti marksističko-ko munistički režimi kulminiraju kultom jednog čovjeka, vožda, velikog kormilara, najvećeg sina naroda i narodnosti, gene ralisimusa, doživotnog šefa države, partije i vojske i sl. (6) U marksističkom komunizmu cijela jedna kategorija događaja, osoba, ideja ili podataka ne smije biti izložena kritici, pa stoga možemo govoriti o komunizmu kao svjetovnoj sakralnosti, svjetovnoj religiji, gdje dominiraju vjera, mit i dogma.Onaj tko ne prihvaća dogmatski sud te ideologije, odvlači se pred dogmatsko partijsko sudište. (7) Komunistička društva imaju razgranat policijski aparat.Uzmimo kao nama najbliži primjer komunističku Jugoslaviju.

Protivno racionalističkim proklamacijama o smrti Boga, čovjek nije izgubio potrebu za duhovnim, premda je suvremeno sekularno i pluralističko doba dovelo do promjena u poimanju sakralnosti, koja nije više nužno vezana za mjesto bogoslužja.

Često se čuje govoriti o »sakralnoj arhitekturi«, ali arhitekturu koja se bavi ovim pitanjima ne definira se po nekoj njezinoj vanjskoj ili nutarnjoj neodređenoj sakralnosti, već ponajprije po njezinoj liturgijskoj logici i dinamici, te je stoga razumljivo da je sve što se i danas u umjetnosti može naći pod imenom »sakralno« zapravo velikim dijelom podudarno s liturgijskim.

U postizanju sakralnosti arhitekti se danas najčešće služe prostorom i svjetlom, a tu je majstor Tadao Ando.

Monteverdija (u aranžmanu Babajinog stalnog skladatelja Anđelka Klobučara) izrazito potiče osjećaj nostalgije za prohujalim vremenom, a ujedno potiče snažan dojam sakralnosti, što je u skladu s prikazanim temeljnim životnim ciklusima.

Crkve u cilju atmosfere kontemplativnosti redovito teže izolaciji od vanjskog svijeta, no Fumihiko Maki tokijskom je Kristovom crkvom (1995) pokazao kako se karakter sakralnosti interijera, izolirana od bučne ulice, može ostvariti i staklenim uličnim pročeljem od dvoslojnog satiniranog stakla, što daje dojam otvorenosti crkve.

Kršćanska demokracija novoga doba počiva na sakralnosti vrijednosti koje jamče vjerovanje, vrijednosti koje proizlaze iz autonomnoga upravljanja većine.

I eto ruke u dodiru s Messiaenovim polarizmom katoličke sakralnosti do vječnosti i unatrag prema rubovima najskrovitijih (plemenskih) obreda iz kataloga ptica, gdje pjevice šutke padaju pod skute oglazbljene tišine bez glazbe.

Ponovno pitanje: što se u djelu kao obliku recimo dovršena, pa potom za mene, za tebe, za nas, javno izvedena opusa, od svega toga čuje ili prepoznaje u mističnome bijegu od svijeta do svijeta neo arhaizma i kozmičke sakralnosti kao spajalica duhovnih tradicija Istoka i Zapada, kako neki pisci vole prikazivati glazbu Sofije Gubajduline?

Tako je naš zajednički projekt ' Volim Crkvu ' zakoračio u djetetov svijet gledanja umjetnosti, sakralnosti i proživljenog duhovnog iskustva na najbolji način u radosti i začuđenosti djetetova stvaralaštva ", istaknula je pedagoginja Brankica.

Poslije Koncila mnogi [ svećenici, op. prev. ] svjesno su stavili desakralizaciju sebi kao program, obrazlažući da je Novi Zavjet ukinuo kult Hrama; hramska zavjesa, razderana u času smrti Kristove, po njima označuje kraj svake sakralnosti.

Ako uopće postoji kult, onda se on sastoji u ne-sakralnosti svakidašnjega života, u djelotvornoj ljubavi.

Najprije otkrivamo potrebu za obredima uz odbacivanje vjere, zatim odbacivanje obreda u ime vjere te tradicionalizam, u kojem otkrivamo svjetovnost u ruhu sakralnosti.

Uostalom, i oni su dobili patinu sakralnosti i nije rijetkost da ih se zove i hramovima.

Opus Viktora Vide stoga stoji postojano u Vremenu poput spomenika ljubavi posvećena Bogu, Domovini i njenim ljudima, zrači svom ljepotom i drevnom baštinom osebujnosti i sakralnosti hrvatskog jezika.

U postizanju sakralnosti arhitekti se danas najčešće služe prostorom i svjetlom, a tu je majstor Tadao Ando.

Mi ih u kršćanskome bogoslužju niti sakraliziramo (u poganskome smislu) niti ih posvećujemo (u židovskome smislu), već im dajemo novi oblik u liturgiji, ne dokidajući kulturalno-antropološku oznaku sakralnosti, nego ju informirajući kršćanskom obrednom oblikovanošću koja poštuje teantropijsko načelo.

Uporabom najjednostavnijeg materijala drvene konstrukcije i oplate od translucentnog materijala, što stvara poetičnu igru svjetla i gradiranih sjena, arhitekt je postigao intenzivan dojam sakralnosti i savršeno interpretirao potrebe lokalne zajednice.

To snažno ostvarenje može poslužiti kao putokaz graditeljima crkvenih građevina i dokaz da, bez obzira na arhitektonsku viziju, pravi smisao sakralnosti daje samo zajednica vjernika.

To prijeteće povezivanje sakralnosti i lutke te čuvarevo lice otada su mi se urezali u mozak.

Iz jednostavnih motiva izrasta zamamna čistoća prirode, i čar Velikog petka dobiva svoj umjetnički odraz u orkestru velikog nadahnuća, svečane sakralnosti uzvišena širokog adagia, jedinstvenog u cijeloj povijesti glazbe.

Njegovo slikarstvo je meditacija sakralnosti i ditirambskog krika, predanje do razine življenja s motivom.

Osobe posvećenog života se stoga moraju odlikovati blizinom svakome čovjeku, srdačnošću i jednostavnošću ali isto tako isticati se aurom sakralnosti koja će odavati njihovo posebno predanje Bogu.

Poluetaže omogućavaju veću svijetlu visinu nekih prostorija na gornjim etažama, tj. kapelice na 1. katu, kojoj se time htjelo dati na važnosti i sakralnosti.

Primjer oživljavanja svakovrsnih fundamentalizama čini mi se rječitim: točno je, dakle, da su oni aspekti sekulariziranog svijeta kasnog moderniteta, ali u svjetlu niti vodilje sekularizacije kao slabljenja i smanjenja sakralnosti mogu biti jasno kritizirani i odbačeni.

Postoje i športski obredni predmeti koji pripadaju prostoru obredne sakralnosti.

Ako bi nestalo razlike između te dvije arhitekture, nestalo bi sakralnosti.

Osjećaj jedne vanvremenske sakralnosti koja ispunjava dušu i tijelo.

Fiamengo tako iščitava njezinu prisutnost u svemu što nam se u civilizacijskome smislu čini smislotvornim, kao što su, primjerice, ljepota i duhovnost antičkih, krščanskih i suvremenih kulturnih spomenika, promišljenih urbanističkih mjera drevnih jezgri dalmatinskih, primorskih i istarskih gradova, mjesta drevne i suvremenije religiozne sakralnosti.

Ona tek može potencijale ljudske seksualnosti« zgurati »u instituciju braka koji je dio totalnoga reda: u etičkoj sakralnosti seksualnost je opravdana jedino kao institucija i stanovita disciplina, a eros dopustiv jedino u službi prokreacije.