gledam ove komentare i ne vjerujem... iskreno se nadam da ih piše samo jedna osoba, jel bilo bi prestrašno kad bi te ovoliko njih podržavalo... ako je to ipak istina, pitam se u čiju je mater ovaj narod otišo... (da nebi ispalo da se sakrivam iza nicka, da pitam jel trebam i prezime napisat?...)

Iznenada se odlučujem, grabim tanjur i stavljam ga, bolje reći sakrivam, visoko gore na kuhinjske elemente.

Cijelo vrijeme se sakrivam iza izbočina u grebenu.

Ja sad sakrivam ruke dok boja ne ode, dobro da su samo ruke, da nisam cijela takva, al ipak šta mi je to trebalo?

Obukla sam se i stala pred ogledalo.Prošla sam rukom preko svog lica.Tragovi suza još uvijek su se vidjeli.Nisam marila.Drugi će vidjeti da sam plakala.Nisam jedina.Samo ja to ne sakrivam.

bembo, vidim da me prozivaš po tuđim portalima vidiš ja se na sakrivam pod raznim nick-ovima već imam samo ovaj sa nastavkom NG ili bez nastavka NG (prvo da tu dilemu riješimo).

kad smo došli iz rodilišta spustili smo malu u As na pod i maca ju je pošnjofala i to je to... ne sakrivam malu od mace, na taj način nije bebačica mački toliko zanimljiva... mačke vole tajne i ono što ne smije...

Pažljivo ga sakrivam od čitavog svijeta i on mi postao pravi, jedini život.

Taj span element sakrivam u CSS - u s display: none pravilom.

..... rečeno mi je kako imam snagu i nekakvu moć izmamiti osmijeh, kako sam karakter i kako nasmijem uvijek, kako ne može proć a da se ne zaustavi - mislim, nije da se hvalim, tra lalal:)) i onda je došla Ona koje sve shvaća, i vidjela mi oke i sve joj je bilo jasno:)... sjaje kad je netko u blizini... i ja se ponašam drukčije kad je On kraj mene... i koliko se neprimjetno trudim, približiti mu se, slučajno dotaknuti ruku, slučajno dodirnuti prste kada mu pružam papire... toliko sakrivam pogled i bježim unatrag kad me gleda:)... i ma koliko željela i ma koliko htjela te ruke, te dodire, te oči, te usne... pitam se dal bi tada sve stalo? dal bi stalo vrijeme? dal je to samo privremeno? i nije mi bitan odgovor... bitno je ono što osjetim:)) bitno je da se ne prestajem smijati satima:))) da, bitno je:)

Sakrivam se među rane tvoje i prikazujem tebi u slavu sve strepnje, boli i patnje.

Nisam, Bolombašić osobnih interesa, nit sam nedodirljiv, nit se ne sakrivam pod nekim nikom.Ali, nije mi jasno zašto mi se ne odgovori pošteno, na moje vama prije nekoliko mjeseci poslano preko E-meil iskreno pismo.

Uvelim laticama sakrivam si lice Sa presahlih potoka donosim vodu Jesi li sretan?...

Mislim da nitko ne može primijetiti ovu moju fazu na meni jer ju ja vješto sakrivam jedino što mi je jedan dan jedan klinjo u školi rekao: Učiteljice, pa vi ste tak mladi, a već imate bore Priznajem da sam se od srca nasmijala

Puzim po podu, sakrivam se ispod pokrivača sa svojom dvoipolgodišnjom kćeri, a ovim starijima, tinejdžerima, pričam o bitku, smislu života i kontracepciji.

Bog mu obznanjuje svoje projekte:« Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti »(Post 18,17) i Abraham zna kako u Bogu, koji mada je« Sudac svega svijeta », milosrđe preteže nad pravdom po kome, upravo pozivajući se na pravednost, zaziva milosrđe.

Tako da ne vidim smisla od toga da mijenjam brojeve, sakrivam se itd... a i ne želim to.

U dobrovoljnim društvima ima sposobnih i školovanih, koji bi mogli često puta održati predavanja ovim hibridni dipl. ing. Neke kolege me opominju da su moji komentari preoštri, ja iznosim moje mišljenje i ne sakrivam se i neismijavam druge.

Nadam se... jer ne prođe ni dan, a da me miris uspomena ne zahvati i smiješak mi brzo preleti licem i još brže ga sakrivam.

Na Internetu sam prisutan preko 15 godina, i nikad, ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da sakrivam svoje ime.

kao prvo drugi je poginuo u zadru zvani Kingo,,, kao drugo bio sam u brigadnim izvidjacima gdje je zapovijednik bio igor barisic i gornje vrbe,, 3 u poljani se bilo u zimi kad je momak osto bez pete od nagazne mine al se nesjecam imena,,, a ta sranja kako ih ti zoves po od odjeljenima, ja se ne sjecam vec reko,, u spacvu se prvi put islo u 3. mjesecu,,,, ako zelis imena mogu nabrojat do jednog al necu,, jer vec ranije sam rekao da sam u brigadne izvidjace dosao pocetkom 2. mjeseca 92. i jako dobro znam ko je bio i kake su se radnje dogadjale al uglavnom nikake osim terena u spacvu i nesretnog slucaja di pogiba dejan,,,, izmedju redova se obicno islo pit po lokalnim kaficima i diskotekama i tom sl. a sad bolje da me ne vuces za jezik,, jer kad bi ti ja rekao svoj ratni put u sklopu te jedinice, a u stvari van njene,,, za neke pripadnike to je bio samo nedovrseni san,,, i jedan sam od onih branitelja sto govore ono sto je a ne da se sakrivam iz nrkih zvucnih imena i da neznam odkud ti ideja da su sudjelovala tri vojnika,,????,, ako se dobro sjecam da su bila 4 ranjena i jedan poginuli,,, i bilo je malo vise vojnika,,,,,, ljudi budimo realni,,,,)))

Oprosti mi Na snijegu jos vidim tragove od svog puzanja Zamagljeno sunce na istoku bez nadanja Oprosti mi Jos danas cu pokusati ispod zjenica sacuvati obrise Grijati se zabludama, zivjeti u snovima Oprosti mi Jos danas dopustam zeni da se igra nestalim vremenima I zamislja da je princeza, samo za ljubav stvorena Oprosti mi Dok poput noja sakrivam stvarnost od vlastitog pogleda I u zamrznutom jezeru zelim vidjeti val dodira Oprosti mi Ja sam najveci bludnik sto te vodi svojim ponorima I zadaje ti udarac za udarcem na raskrvavljene tragove snova Oprosti mi Tebi ce jednom biti jasno da te nisam dovoljno voljela Da sam zaboravila da postojis pored mene, da sam u tebi Da sam to ja Ti i ja.. Dusa i tijelo jedna jedinka

Ponovni dolazak, neprimjetno i šuljajući počela sam shvaćati koliko me zapravo nema, i ovo samoprozvano Uskrsnuće kojem svjedočim već pomalo zacijeljuje moje stigmatske Ožiljke nema vremena za ostale predodređene utjehe, već smišljene varke ljudi da ću im lako otvoriti Oči Ovaj privatni Resurrection, kojemu svjedočim spaljenih zjenica i tjeranja da vidim Zlo svijeta točno pred sobom, i da mu se oduprem pogreška darivanja vlastite svijesti i snažnog uma, po naređenju-bježim od njih svih, sakrivam se, Novorođeni spasitelj u kolijevci svega što je pošlo naopako kao dokaz, da nitko ne želi biti pribijen na Križ, doslovno ili metaforički, ni ja-po čemu se izdvajam od svog šarenila Nesavršenosti i postajem ono što zbilja jesam.

Našao sam si novu (sad se sakrivam pod stolom jer očekujem vaš udarac.... nema ništa... nobody cares... kewl...)

Sakrivam cigarete ispod palače i vraćam se na hodnik.

Nefarbam se vec dvije godine, posto su mi svi govorili kako imam preljepu prirodnu boju i da sam luda sto ju farbam i sakrivam s nekim neprirodnim bojama.:):) Eto jedino sto nemam tako dugacku kosu ali nema veze i na ovoj duzini koju ja imam lijepo stoji.

Mila majko, u tvoj se plašt sakrivam i u njem tražim utjehu.

Sakrivam piercing, oblačim nešto u čemu se vide crte tijela, a ne služi kao velika vreća za smeće u privlačnim bojama, šišam se.

Sve što je bilo dio mene Sada ostavljam u praznoj sobi Bacam ključ kada zatvaram vrata, I prepuštam se hladnoći ulice bez lica Pa lutam bez kišobrana Dok osjećam kapi koje donosi kiša I ne sakrivam suze da moja tišina ne bi postala još tiša

Pa onda plačem i sakrivam oči da ne vidim ovaj grob živih