Zamišljam sliku istog događaja ali prije 20 i koju godinu, žega pritisla baš kao danas, majstori rade, oko njih desetak ljudi koji marljivo tovare kamen, voze do klesara, miješaju beton, dovoze do zidara, koji spretno okreće svaki kamen i nalazi mu mjesto u zidu, kao da je saliven baš za to mjesto, nekoliko snaša s vremena na vrijeme donose od kuće hladnu vodu, ali i rakiju za radnike, a tu su i uštipci, sir, gužvara, ma milina raditi... tko misli na žegu..., a župnik ma nema potrebe da pokraj toliko ljudi i on nešto radi,... oni što ne mogu pomoći radom, donijeli nešto novaca da radovi bolje i brže napreduju, pa to je ipak naša crkva, valja pripomoć, Gospa će biti sretna ako sudjelujemo u izgradnji Njene kuće, ma nije Njoj toliko stalo ipak bi volila i Ona vidjeti to zajedništvo i danas... a nije bijeda danas baš puno veća, ali nema se, zar ne?