ja bih te poslala na neki drustveno koristan rad, recimo na volontiranje. i preporucila bih te da se pocnes baviti nekim zahtjevnim sportom. u svakom slucaju, mislim da ti trebaju aktivnosti koje ce ti prebaciti fokus prema vanjskom svijetu i stvarnim problemima. ovako mi se cini da vrtis neki film sama sa sobom, kao da u svijetu ne postoji nista osim te neke velike ljubavi i njene sudbine. zato mislim da bi trebalo prebaciti fokus na sve ostalo (jer vjerojatno imas jos neke talente, osim za samoanalizu), a da ti ta ljubav bude zacin zivotu i nesto cime ces se baviti u vrijeme rucka i navecer, kad se vratis sa faksa/posla. jer kako stvari stoje, vecina vjerojatno jos godinama nece imati ni novca ni vremena za romanticne drame i posljedicne psihoanalize i psihoterapije, nego ce energiju morati uloziti u prezivljavanje.