Kako se je ova nova gospodarica sa svojim suprugom Justom Josipom Muškonom vladala naprema Samoborcem, sviedoči nam jedna pritužba sudca samoborskoga Martina Vukovića i stanovnikah Mate Ravenšćaka i Petra Vugrina, kojom se pred kraljem i banom tuže, da su god. 1641 tri dana prije Spasova rečeni Muškon i njegova žena Jelisava, spomenutoga sudca Vukovića bez ikakove krivnje, iz same obiesti, na groblju crkve sv. Mihalja, po njekom Jurju Noršiću, provizoru grada Samobora i po kmetovih iz Rasinje došavšimi, lukavim načinom i laskateljnimi riečmi uprav pred pragom rečenoga groblja uhvatiti, u grad Samobor odvesti, tamo sramotno izbiti i mrcvariti dali tako, da je iz njega meso padalo, pa kad se je on na 400 - godišnje pravice samoborske pozivao i na slobodu mieštjanah; tad ga baciše u samoborsku kulu, gdi je više danah čamio bez jela i pila. 18 Istom prilikom tužili su se na svoju novu gospodaricu, da jim je šume i sjenokoše oko potoka Bobovice i Bistrice kao i njeka druga zemljišta silom osvojila.

Na Vugrinščaku, podno zidina staroga samoborskoga grada, uprizorena je (po sedmi puta), srednjevjekovna bitka iz 1441., koja se u stvarnosti odigrala između Samobora i Svete Nedelje, uz rijeku Savu.

Pamtim i jednu špijunažu jaskansko-samoborskoga Kluba prijatelja dobrog vina, to su bila neformalna kušanja vina koja su tek trebala izaći na tržište, na kojoj je deset godina stari portugizac bio gotovo jednoglasno proglašen najboljim vinom.

Istražujući informacije za dossier o životu u Samoboru, Nacionalovi novinari zatražili su pomoć samoborskoga gradonačelnika Antuna Dubravka Filipeca, člana LS-a.

Na putu prema Žumberku, u podnožju Samoborskoga gorja obišli su crkvu Svetoga Križa u Otruševcu, a u Budinjaku dio " Staze kneževa " koja povezuje stariježeljeznodobno i rimskodobno nalazište u Arheološkome parku te kapelu Svete Petke, neobičnu građevinu u Hrvatskoj jedinstvenog četverolisnog tlocrta, koja je prije nekoliko godina otkrivena tijekom arheoloških istraživanja.

Kao najvažnija godina izdvojena je prvo 1995., kada je pobožnost izašla iz Samoborskoga gorja, nakon sedam godina od po? etka pobožnosti, proširivši se nakon toga i na druge dijelove Hrvatske.

Knjiga Sjeverozapadni vjetar stvarana je sedam godina, a čitajući je, ući ćete u svijet vila, vilenjaka i mitskih bića o kojima se pričalo na području Medvednice i Samoborskoga gorja.

U muzeju se čuvaju vrijedni arheološki nalazi, zanimljiva zbirka fosila, umjetnička djela i povijesni dokumenti iz prošlosti Samobora i samoborskoga kraja.

Fotomonografija na više od 200 stranica prikazuje život jedne Samoborke tijekom? etiri godišnja doba, a na brojnim su fotografijama okom Josipa Gr? ana uhva? eni i mnogi motivi iz Samoborskoga gorja.

Samoborska salama je tradicijski proizvod samoborskoga kraja koji se priprema po pisanim zapisima starijim više od stotinu godina.

Iz grada samoborskoga poleti viloviti vranac, a na njem crna gospa, pod crnom koprenom.

Jednim dielom vladanja samoborskoga upravljaše još uvjek porodica grofovah Auerspergah, dok nije Ivan Nepomuk Auersperg god. 1763 sav ostali dio svoje porodice prodao Josipu grofu Erdödu, koj tekar tada postade vlastnikom svega vladanja samoborskoga.

Pronađene sjekire svjedoče o naseljenosti Žumberka i Samoborskoga gorja u vrijeme mlađega kamenoga doba.

Stvorio je Sjeverozapadni vjetar, fantazmagoričan šumski svijet vila i vilenjaka - intimni spomenar sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskoga gorja.

Još se može izdvojiti i nastup na Proljetnom sajmu kada je, u suradnji s Katicom Tkalčić, održana revija nošnji samoborskoga kraja, kao i uzvratni posjet prijatelja iz njemačkog Balingena, koji su iz Ruda krenuli na gostovanje po Hrvatskoj.

Stoga je malo neobično što je razmjerno slabo poznat, tim više što se vrh toga plećatoga brda nalazi jedva četiri kilometra jugozapadno od središta Samobora i što je samo jedan kilometar udaljen od središta Ruda, poznatoga, nekad rudarskog naselja u srcu Samoborskoga gorja.

Izložbom fotografija iz fundusa dvaju najstarijih fašnika županije - Samoborskoga, koji se održava već 185 godina, te Turopoljskoga, s tradicijom od 102 godine - najavljeni su jučer, u prostoru Turističke zajednice Zagrebačke županije, predstojeći fašnički običaji i spelancije.

Nakon govora samoborskoga gradonačelnika Pavla Groma, pod motom " Vinom protiv droge " riječ su preuzeli splitski Cukuni; Tovar, Ribica i Meštar, Kraljica riječkog karnevala s morčićima, te domaćin Princ Fašnik, Sraka, Fiškal i Sudac.

Markirani put počinje na mostu preko potoka Gradne, u ulici Taborec, podno ruševina staroga samoborskoga grada.

Ali negledeći na njezina protuslovja, pošto mu zamiena za rukom nepodje, prodade isti Auersperg godine 1700 grad Samobor zajedno s rudama, grofom Jurju, Kristoforu, Aleksandru Erdödom i Barbari udovi Čobor rodjenoj Erdödy, te je tako vladanje grada samoborskoga s nova palo u ruke porodice Erdödah, koja započme iz nova stari rat proti Samoborcem, te se ovi god. 1708, 1711 i 1713 tužiše radi otimanja svoje šume Osljak, radi pogazivanja prava, radi svojevoljnoga podjeljivanja župe i radi kojekakovih drugih nasiljah.

Kristofor Ungnad založi godine 1567. zaista Ambrozu Gregorijancu svoj dio Samobora za 13.000 for., ali otme s druge strane sa svojim bratom Ludovikom na silu dio Grubarova Samobora godine 1570. I Vladislav Ungnad suzbije silom Grubara g. 1574. kad ovaj svoj dio grada Samobora natrag uzeti htjede, Kada Kristofor postane banom hrvatskim godine 1578. odkupi on ne samo onaj dio Samobora grada, kojim vladahu Baltazar Gregorianec sin Ambrozov, i ovoga ostavljena udova Dorotea Mrjavčićeva za 7000 for., nego navali silomice, vraćajući se uprav iz jednoga četovanja turskoga, na samoborski grad, u kom je stanovala udova Grubarova, Klara Tahijeva, ter ga s topovi prisili na predaju, protjeravši gospodaricu i zauzevši vladanje svega grada i posjeda Samoborskoga, suzbivši zatiem sliedeće godine s ljudmi Ludovika Ungnada ljude Grubarove, koji grad natrag predobiti htiedoše.

Kroz prikaze godišnjega ciklusa rada i praznovanja u selima i zaseocima samoborskoga kraja, fotomonografija objedinjuje pejzažne prizore, motivski oslonjene na tradicijsko nasljeđe, s umjetničkim intervencijama fotografa Josipa Grđana.

U čast Dana HPD-a Željezničar i Dana željezničara svake se godine prve nedjelje u mjesecu listopadu organizira planinarski pohod na Oštrc po stazama Samoborskoga gorja.

Priča se da iza svega stoje poslovni interesi samoborskoga " Autoturista " za koje se već godinama govori da ih na našemu području zastupa nitko drugi nego predsjednik HDZ-a Ivan Šuker.

U međuvremenu održana je i modna revija nošnji samoborskoga kraja koju je priredila Katica Tkalčić.

Bogato arheološko nasljedstvo Žumberka i Samoborskoga gorja slikovito je predstavljeno kopijama nalaza i rekonstrukcijama iz karakterističnih prapovijesnih i povijesnih razdoblja ovoga područja.

Oštrc (752 m) je vrh alpskog izgleda u središtu Samoborskoga gorja.

Noršićka Plešivica je zaobljen travnati vrh na zapadnom rubu Samoborskoga gorja.

1. Suhozid, Lidija Dujić (Jutro poezije) Čovjek i jablan, psi koji izvode gospodare u šetnju, kipovi svetaca i sveci sami, Vladimir i Estragon na strmini Samoborskoga gorja, i nespomenuti par koji je našao svoj vrt imele i dočekao Godota - sve je to dio ove poezije u kojoj sva značenja izranjaju iz slike.

Knjiga je nastala kao rezultat nastojanja autora da slikom i stihom očuvaju sjećanja zavičaja i tradicijske vrednote, te su kroz godišnja doba pokazali prirodne ljepote i običaje samoborskoga kraja.