Čovjek je samome sebi pomoćnik jedino onda, kada zna drugome pomoći

Čovjek je ontološka veličina koji ima svrhu u samome sebi, dok životinje, upravo zato što su životinje, dakle jer su nagonske i nerazumne, nemaju svrhu u samima sebi.

Zapravo, oslobača prostor za iznimku: zakon nije drugo do sustav mjera, mediokriteta (u doslovnom smislu te riječi: sredine), poopčavanja, no u samome sebi poziva na vlastito nadilaženje, transcendiranje.

Pa je u tom smislu, komunikacijski projektor zakinut i invalidan, poluslijep-zaslijepljen, jer pogled prema samome sebi njegova je vizualna žuta točka i mrtvi kut.

Na žalost u ovom naglašeno potrošačkom vremenu, vremenu propagirane individualizacije i neovisnosti, okrenutosti čovjeka samome sebi, moderni čovjek jedva da razumije govor odricanja.

Stoga ću danas, zaklinjao se Sotona samome sebi, tim američkim pametnjakovićem brisati pod.

Prepušten samome sebi, osamljuje se i gubi.

Stvar postaje problematična s perspektivom subjekta da u nerazlučivome univerzumu ne mora odgovarati više nikome osim samome sebi.

Tvoj kafkijanski frend iz bos. krupe me animirao. on je bio causa movens moje afirmacije na tvom blogu. kada kažem afirmacije onda to mislim posve racionalistički i kartezijanski. pišem, dakle tu sam. pitam se da li mi možemo biti i ono što nismo. dakle pitanje je heisenbergsko i ima veze sa potencijalnostima, sa onim što postoji kao mogućnost, a ne mora se ostvariti. naše determinističko nebo ima određene gabarite, našu kob, naš fatum, naš usud, kako god. no međutoa, u tom, ili na tom našem determinističkom nebu koje je ograničeno, postoje i mogućnosti, potencijalnosti koje se mogu, a ne moraju ostvariti. to se u stvari pitam dok pišem, darma, kismet, determinizam, kojeg si ti tako lijepo eksplicirao sa svojim kafkijanskim prijateljem iz bos.krupe jest ustvari ograničenje i poraz našeg uma, naše pameti. mi možemo biti i ono što nismo i tu nas pamet ograničava, ona nam ne dozvoljava da to budemo. zato sam za razliku od tebe odlučio biti nepametan i dozvoliti samome sebi da budem i ono što nisam (ovo je contradictio in adjecto, smješkam se svojoj slučajnoj narcisoidnosti, ili freudovoj omašci). pada mi wittgenstein na pamet, a o njemu znam tako malo u stvari. a pade mi na pamet zbog greške. naime, ako sam ga dobro razumio, on je smatra potrebitom upravo zbog toga što nam omogućuje drugačiju perspektivu i mogućnost da budemo slobodniji, da upregnemo potencijalnost, da budemo manje podložni determinizmu. naravno, ovo je slobodno tumačenje jednog neznalice i ti ćeš mi oprostiti na tome. ostaviću ovaj komentar bez formalne konkluzije. jednostavno si me potakao na digresiju sa samim sobom, a i to je dar, mislim na tvoj dar. samo nastavi biti ograničen i pametan, čitati ću te i dalje;)) (armin 21.02.2007. 17:17) Brate mili, pa ovo je brod luđaka imam više od 20 hospitalizacija u psihijatrijskim bolnicama i ovdje i vani ali da sam ja ovako brijo bio bih samo jednom hospitaliziran i nikada više ne bih izašo van.

No, druga vrsta znanja, koje je znanje o postojanju, intuitivna je; ono je poput spoznaje i svijesti koje covjek ima o samome sebi.

Tako je u temelju pitkog i zanimljivog romana o usponu čovjeka koji je basnosnovno bogatstvo stvorio ni iz čega pitanje o spoznaji istine o samome sebi, svom životu, a onda i o mogućnosti da se nečiji tuđi život shvati i ispriča.

Rekli bismo, ova knjiga bavi se onim najprimarnijim pitanjima koje ljudsko biće postavlja o samome sebi, o svijetu, o sveukupnoj zamislivoj zbilji.

Koju bih u slučaju da dobijem spor, a svakako bih ga dobio ja, samome sebi bio dužan isplatiti, uz naravno sudske troškove....

To za mene nije nikakav vjernik već je jadan čovjek koji je dopustio da ga Zlo vodi, koji je poslušan Sotoni i koji tada čini zlo ne samo prema drugima već i prema samome sebi, budući da se uništava.

Osobito važnim držim kritičarev moralan, pošten odnos prema čitatelju, prema autoru i prema njegovu ostvarenju (a onda je to istodobno i pošten odnos prema samome sebi).

»Ljubav prema samome sebi početak je doživotne romanse »O. Wilde

Ili pak na Hristovom principu Ljubavi prema bližnjem kao prema samome sebi.

Kralježnica predstave je istoimeni esej Tina Ujevića oko kojega je Kurbaša vješto isprepleo druge Ujevićeve prozne tekstove pa se na sceni, u obraćanju samome sebi, ali istodobno i publici, dotiče svevremenih tema, tema bliskih i suvremenom čovjeku.

Ključna Robinsonova poruka je da iza uspjeha stoji puno truda, otkrivanje talenta i rad na samome sebi.

No kako je ovo moj blog, a ne objektivni i neutralni novinarski uradak, te kako mi je izrazito čudno pisati o samome sebi u trećem licu jednine (ipak nisam ja Bandić), od ovog trenutka na dalje prelazim na osobni pogled na cijeli taj događaj.

Ja sam bio samouk i cijelo vrijeme prepušten samome sebi, a naše mlade zvijezde danas startaju s puno, puno bolje početne pozicije.

Kad se, primjerice, u pjesmi Abrahamovo bratstvo obraća praocu monoteističke vjere sa stihovima: Nije ti lako Abrahame/nije ti lahko brate/Nije ti lako Abrahame/trpjeti Božji izbor/obnavljati zalog vjere, onda je posve jasno da se zapravo obraća samome sebi, svome najintenzivnije proživljenom životnom križu.

I tu ja postavljam pitanje, naravno samome sebi: izvjesni novinar Junk-nešto ili Pero iz tamo neke Panonije, ko je veći izdajnik domovine?

U jednoj sceni filma citirate De Nirovo čuveno obraćanje samome sebi iz Taksista.

Drugačije ne mogu samome sebi objasniti ovako snažno iskustvo milosti Božje.

Ozbiljnije opsesije uključuju misli o nasilju, strah od nanošenja boli drugim osobama ili samome sebi, strah od psovki ili strah da ćete morati preuzeti odgovornost zbog nečega što ste loše učinili.

Energetska pića sadrže povećanu količine različitih stimulativnih tvari (npr. kofeina) čije ste djelovanje dobro opisali na samome sebi, a kod prekomjernog uzimanja osim ubrzanja srčanog ritma može provocirati i različite srčane aritmije.

Dictamen, koji nipošto nije uzrok pjesme ili ono što dopušta ' ' objasniti je ' ', koji u samome sebi nije ništa pjesničko (kao što to ni kod Heideggera nije bit Dichtung-a), jest, jednostavno rečeno, uvjet mogućnosti pjesme.

Što god učini paučini, čini samome sebi... " i danas, nakon više od 150 godina, dirnut će svakoga tko imalo shvaća poruku i univerzalnu istinu života.

Freud je govorio o tri uvrede koje je morala pretrpjeti narcisistička slika čovječanstva o samome sebi.