Da su se bolje ponasali prema meni, ne bi toliko patio i ne bi se sažaljevao u osmom razredu, 1. srednje, alidijelom i u 2. Da su onda stvari bile drugacije, ne bih sad morao kupiti izgubljene djelice sebe razasute posvuda, ne bi se s tugom, ljutnjom i razočaranjem prisjecao proslosti i osnovne skole, ne bi najbolje godine svog djetinjstva proveo u očajanju, neshvacenosti, tuzi, bijesu, samosažaljenju....

5. Ne budite mučenik Ne valjajte se u samosažaljenju.

I tako zatulimo dvoglasno u bezrezervnom samosažaljenju.

Utapanje u samosažaljenju i maštanje o princu na bijelom konju svaki put kad zagusti nije konstruktivno.

Kada se nađem u frustraciji, očaju, krivnji drugih, ljutnji na cijeli svijet, samosažaljenju, tuzi, blokadi,.... jednostavno izgovaram HVALA, VOLIM TE; ŽAO MI JE; OPROSTI osjećam se resetirano (baš kao komp) i mogu dalje oslobođena nepotrebnog tereta negativnih misli.

Heather ili vrijesak je esencija za osobe koje uvijek žele biti u centru pažnje, nametljivce koje sve živcira, sami sebe uvijek žale, stalno su zaposleni vlastitim problemima (sve znaju bolje od drugih), drugi ne mogu doći od njih do riječi, skloni su samosažaljenju, negiraju egoizam ali sve moraju imati, teško mogu saslušati druge i imaju jaku potrebu za pažnjom.

Najlakše je uživati u samosažaljenju i govoriti kako se uspjeh događa svakome, samo ne meni, kome se nikada ni neće dogoditi.

Bruce Wayne je depresivan i sklon samosažaljenju nakon (ne) uspješnog duela s Jokerom.

Nakon nekoliko trenutaka žmirkanja u samosažaljenju, one se ponovno napušu, produže, sklope u jedan komad ili pretvore u čvrstu materiju.

npr.. prepustim li se samosažaljenju i razmišljanju o POTREBAMA cijeli božji dan.. kad me neko nazove jer mu nešto treba, bit ću gnjevna, još kad susjed počne lupat i di je tu MIR, u ciloj toj samoživosti..

Osjećat ćete se jako dobro samo ako se pokrenete i ne prepustite se lijenosti i samosažaljenju.

Ok, vi ste divna i dobra osoba, ali to ne znači da trebate ići u krevet s nekim zato što je tek prekinuo vezu pa vam je plačući i u samosažaljenju ispričao svoju tužnu priču.

Tada shvatimo da nismo utopljenik u rijeci života, da nesmijemo potonuti u očajanju, samosažaljenju ili sažaljenju s drugim.

Kako to nikako nije smio biti razlog da ja počnem sliniti i truliti u samosažaljenju, ja sam odlučila nešto poduzeti i smjestiti se u neki prostor pun zvuka i ljudi.

Ali, ovdje se ne radi o sentimentima (nevjerojatno je koliko ti svijet doživljavaš kao predmet osjećajnog, senzualistički), a najmanje o samosažaljenju.

Uvredljiva je, ljubomorna i sklona samosažaljenju.

Da, ovo je pretpostavljam priča milijun drugih žena i uopće nije izvanredno teška situacija o kojoj bi trebala pisati, ali takva je svaka situacija u kojoj ne vidimo izlaz, bojimo se izabrati rizik i put u nepoznato i gušimo se u osjećaju vlastite bezvrijednosti i samosažaljenju.

Važno je ne prepustiti se samosažaljenju, ne predati se depresiji, nego naprotiv misliti pozitivno, stvarati nove planove, činiti nešto novo, uvijek poduzimati novo.

Njega ostavi neka se sam bori sa svojim problemima, neka se valja u samosažaljenju, neka krivi emancipaciju, kurve prijateljice, iskrivljene društvene vrijednosti i pravo glasa žena...

Sreća njegova pa je sangvinik inače bi odavno rikno (da je kolerik, pucali bi po šavovima da je melankolik, utopio bi se u samosažaljenju a da je flegma, otišao bi u protestante.

Terapija koju sam provodila s njim je bila ujedno i terapija koju sam provodila na sebi samoj da ostanem jaka, da izdržim, da ne plačem, da ne potonem u strahovima i samosažaljenju.

Srećom, nema ih mnogo koji misle kao ja, jer da ima, cijela bi zemlja potonula u samosažaljenju.

Prilično je ogorčena, malo naporna, malo sebična, ali iskrena, otvorena i poduzetna djevojka koja se ne prepušta melankoliji ili samosažaljenju, već traži prepoznavanje i izlaz uz pomoć mladića u kolicima.

Nema mjesta pasivnosti, samosažaljenju, kukanju, već viziji, hrabrosti, akciji.

još još još... nastavlja griješiti... sviđa mi se.... naučio sam da mi se sviđa ustraj u grešci molim te... sve dok ne počneš osjećati užitak u boli, u iscrpljenosti, u samosažaljenju kako bi slavio sam sebe... jesi li žedan?... ima vode... koliko ti je godina?.... možeš učiniti nebo zelenim i pitati sam sebe gdje završavam ja i počinješ ti... popeti se na oblake.... i ne moći više sići... promatrati, ali ne i sudjelovati.... zaboravljam; žao mi je zbog nas. dozvolio sam glasovima da uđu, i žele me izbaciti van... ti ne možeš griješiti pred mojim očima. zvučnici pušu u tvoje uši uništavajući ih... imaš ozljede sluha... želio bi se osjećati bolje.... kažu mi da si bolje... ali ne osjećaš se dobro. diši... jer tako savijaš zidove... vrijeme je vještica... kako je zabavno u sredini je pukotina... da tamo... upravo tamo gdje ulaze glasovi..... ne vidim te... hahahaha... postoji oznaka x koja označava točno mjesto... kao da bi željelo razdvojiti valove... kao učiniti da se kuća sruši u vodu... priznaj i ja ću... samo zato jer osjećaš... ne znači da postoji. (Dragana Sapanjoš)

Emocije srama i postiđenosti, ali i neki prkos da se ne prepusti samosažaljenju, izvrsno su ocrtani i uvjerljivi posebno zbog slenga koji još više pridonosi neposrednosti izraza.

Ako se osječaš kao žrtva, ako okrivljuješ druge, ako se valjaš u samosažaljenju, to će pojaćati negativne titraje.

Nije posve jasno je li plač dokaz emocionalne zrelosti ili uživanju u samosažaljenju, oholosti, sramu, radosti, tugi ili bijesu.

O nametanju SVOJE priče, o samosažaljenju pripovjedačevom, o romanu-zbirci-kolumni Samo jedan glas čujemo u romanu, to je glas pisca razočaranog u odgovor javnosti na njegov pokušaj da piše istinu, pisca koji dobija podršku kolega, ali ne i šire javnosti, pisca koji nema drugog načina osim da napiše roman i nastavi da kritikuje društvo.

Nemojte se prepustiti samosažaljenju nego pokušajte bar donekle korigirati svoje ponašanje.