pitanje je o obrascima kojima narušavamo samosvjest. oni koji su implementirani unutar religioznih zajednica, utječu na modele samorefleksije i u profanom. da li je čovjek danas dovoljno budan da sagleda vlastitu prirodu, sebe kao biće svjesti, kreatora. ako i nije, krajnji čas mu je za buďenje. da, kreativna smo bića, imamo moći u sebi izgraditi novi svijet u svakom trenutku. stvarnost " nažalost tako je, ili nije " ne postoji. postoji samo ona koju održavamo svojom energijom. ako usmjeravamo pogled na čovjeka roba, naša energija će teći u tom smjeru, čovjek rob će biti stvaran. možemo li svoj pogled usmjeravati čovjeku kreatoru?