Naprosto da ljudi izađu iz svoje samotne rabote, koji žele, i rade u društvu.

VRLETNE PRIČE SA SAMOTNE PLANINE KOJOM SU ODUŠEVLJENI NEOBIČNI GOSTI

P rije nepunih dvadesetak godina, silom nemilih prilika, ugodan mi je radiofonični glas nekakvog Šišmiša klasičara redovito unosio veselje u moje tihe i samotne noći koje sam budan i boležljiv, u duboko zamračenoj sobi, često i svjesno mijenjao za dane čija mi svjetlost tada baš nije odgovarala.

Uskoci i časnik raziđoše se širom oko samotne kuće.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Dolaskom ljeta brojne samostalce plaši pomisao na putovanje bez društva, tumaranje po plaži i samotne večere.

oduvijek sam svugdje stizala kasno. moze se od toga napravti blog sa posebnom tematikom, ali ja sam se pomirila da je za mene uvijek bilo odvec kasno. tako su i ovi blogovi za mene kasno stigli. nisam vise od pitanja i sumnji i od trazenja odgovora. vise sam od toga da znam da nikada necu upoznati neke blogase koje ne samo da citam nego se i bavim njima, razmisljala sam neki dan da mi ipak treba lice, ovi blogovi ipak su blizi stvarnom zivotu od literature koju nekada ni ne zelim upoznati. zato, da li cemo se ikada vidjeti mi, vi dragi, kulenovi zbirci, da li cemo nadsusresti ove nase samotne tastature? sa zeljom do skora vasa

To je raj za ljude koji vole spoj dragocjene kulturne baštine i raskošne prirode, divlje sumarke i makiju kao i uređene perivoje, golf ili samo vožnje golf-autićima ili biciklima kroz čudesne krajolike ili pak samotne šetnje kamenolomima i sjenovitim stazama.

Njegovo putovanje pretvara se u opasnu pustolovinu kroz divlje i nepoznate predjele, samotne šume i ledene oluje.

' Branko Ostojić po prvi se put predstavlja svom otoku radovima nastalim u ljetu 2009. Fotografije izložene pod zajedničkim nazivom ' Fumari ' otkrivaju nam autora čiji je pogled, usmjeren u visine, zaustavljen na krovovima bračkih kuća koji, poput kulise, uokviruju uspravne i samotne čuvare ognjišta.

Jedne večeri, zarana, vraćao sam se tužan i zamišljen kući, sa samotne šetnje po Tihovu.

Jednog dana naišao je kraljević u blizini samotne kule i čuo neki umiljat glas kako tužno pjeva.

Karmelsko Pravilo, veoma snažno obilježeno Poslanicama svetoga Pavla, smješta monaški život, u liniji prvih pustinjskih Otaca, kao u središte samotne bitke (važnost ćelije) protiv sila zla.

Sto bi meni one samotne noci bile bez vilinih konjica i izmisljenih prijatelja...

Volim te zato što s jednakom jasnoćom znaš koliko volim dinstani luk i svoje samotne trenutke kojima vladaju čiste ideje

Noći provedene na otvorenom znaju biti hladne i samotne. Cerio se.

OŠ Ante Curać-Pinjac, Žrnovo, napisao je zanimljivu pjesmu Ljeto u kojoj, idući od općega prema posebnom, riječima slika sliku ljeta na svome otoku da bi vješto,/kao zumiranjem jednim sasvim drugim medijem-kamerom/istaknuo sve posebnosti onoga što ga okružuje: samotne kuće u malom selu, usnulo mače...

Bila sam omamljena i izgubljena u razvalini samotne istine.

Osluškujem tišinu ove besane i samotne noći i pitam se kako ona nastaje u meni, kako nastaje u njemu, koji su putevi istinskog sjedinjenja.

Ovih dana djeca su kod tate Svoje samotne večeri prekratit ću ovako i onako (za svaki slučaj, čista je posteljina na krevetu)...

U rafinirano postavljenoj instrumentaciji sa zagasitim bojama bas klarineta i klarineta u kontraplanu s nazalnom oboom i penetrantnom flautom, Brkanovićeva neofolklorna freska s tapiserijskim žestokim preljevima perkusionističkoga (nepravilna) ritma zapravo je potezom samotne olovke narisana novelistička slika ruralnoga u sveintimnome doživljaju smrti onkraj protoka (novoga) života.

Samotne kuće s njegovih slika, puste, zbijene podno brda, u večernjem sumraku, svjedoče o slikarovoj snažnoj melankoliji uzrokovanoj doživljajem bokeljskog pejzaža kao i nesretnim djetinjstvom, punim žudnje za obitelji i zavičajem.

Polagano koracao je Luka od samotne krčme prema kućama i dospje skoro do Marinog stana.

Dok su se obojica odmicali od samotne krčme, zakrenu s varoškog puta čovjek pred nju i uniđe.

I uvijek kad razmišljam o razlozima zašto bih željela imati nekoga vrte mi se u glavi sve te glupe samotne šetnje u gluho doba noći, kada čak ni osoba poput mene, koja se doima snažnom i samostalnom, nebi trebala biti sama...

Sada će svijet napokon otkriti što se dogodilo najvećem trgovcu kad je izašao iz samotne mirovine u koju se povukao i otisnuo se u novu karijeru.

Bilo mi je pomalo žao te samotne gorile dok ovako uzaludno lamaće ručerdama na vrhu nekog samo svog Empire State Buildinga i rastjeruje u polutami svoje sobice sve te dosadne obade koji zuje i oblijeću je, čiji ga svaki ubod toliko boli.

U ovom relativnom miru, slobodni narodi (Free Peoples) divljih zemalja (Wilderlands) po prvi puta proširuju svoje vidike izvan svojih granica, postavljaju nove trgovačke pravce, obnavljaju stare veze među kulturama, te donose blagostanje sjevernim područjima Mrkodola (Mirkwood), Samotne planine (Lonely Mountain), te istočnim padinama Maglovitog gorja (Misty Mountains).

Možete biti Patuljak Samotne planine, Vilenjak Mrkodola, Barding (ljudi iz Dale-a), Woodmen (ljudi koji prate Radagasta, žive u šumi i od onoga što im priroda daje), Hobit iz Shire-a, te Beoringsi (ljudi iz Beornovog klana).

Dobro, moj vrijedni učitelju, reče Rita kad su krenuli s Turske kule prema gradu, okončajmo s toposima cunnilungusa i fellatija, a sad reci nešto o onom drugom, osamljeničkom milovanju... Zašto samo osamljeničkom?, odgovori doktorant, radosti i tuge masturbacije, muške i ženske, prednje i stražnje, mogu biti i samotne i društvene, vlastoručne i drugoručne, heteroseksualne i homoseksualne... Imaš pravo...