Sve u svemu, igralište je oaza mira, idiličan kutak u predjelu između naselja obiteljskih kuća i kvarta sa visokogradnjama... no, usprkos svemu tome samuje.
Sve u svemu, igralište je oaza mira, idiličan kutak u predjelu između naselja obiteljskih kuća i kvarta sa visokogradnjama... no, usprkos svemu tome samuje.
Tri mjeseca samuje u svom novom domu, sasvim nepoznatom gradu i zaista mu treba žena.
U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam sta mu je, sto luduje, od srece tugu tka moja prosta dusa slovenska.
Homosexualizam nije genetski predisponiran, žalosno je da bi radije ostavili dijete da samuje u kakvom sirotištu nego ga dali istospolnom paru koji bi ga odgojio u ljubavi.
sjeta mi došla, neka tuga mi prostrujala mislima... šteta, šteta zbog gripe, šteta.... a čamac čeka i čeka, ostao je na obali i čeka... samuje, čeka bolja vremena, sljedeće ljeto kada će nas opet prevoziti s točke A do točke B, tamo na plavom moru, daleko dolje na Jadranu
Mrk, tih samuje nad svojim selima opkoljen zelenilom i zemljom što ovdje život daje. -. - Idemo dolje Marine.
ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...
Dobro je primjetila uvodničarka prosuditeljica prefoserica Silvija:.. nebo se ne može napustiti, pod njim se živi, voli, tuguje, samuje, raduje
Moranis) te trojac kreće u daleki i mračni dio grada u kojem samuje zatočena Ellen
I kao da posljednji puta voli Plače Samuje Tvojim usnama biva...
U neposrednom susjedstvu i nadalje samuje Tvornica kružnih pila, čekajući bolja vremena.
A kada već hoće da samuje, onda je bolje da boravi na ladanju, u lijepoj prirodi i čistom zraku negoli u gradu.
U kojoj samuje tek baća iz lako odgonetljive zagonetke: Vukotići vuku, sjekutići sijeku, sam baća prevraća.
E sad, radnju je malo teško prepričati budući se ne smije mnogo otkriti, ali uglavnom psihološki ZF Mjesec vodi nas u svemirsku stanicu na kojoj radi i samuje astronaut Sam Bell (Sam Rockwell).
vrlo se cesto znalo desit da ostanem u boravku gledat televizor poslije muza, on ne govori hrvatski, pa ne mozemo uvijek zajedno gledat TV uglavnom - on ode, ja gledajuci TV zacorim ko klada i nema me ko probudit, pa onda on cijelu noc provede sam u krevetu nisam si mogla pomoc jer svaki put kad utonem u carstvo snova izgubim pojam o vremenu, mjestu i sl, a on, siroce, samuje i bilo mu je zao svaki put kad se sam probudi dogadjalo se to redovito, par puta tjedno, kad god sam sama navecer gledala TV
Njegov duhovni mentor u stilu njegove političke opcije, koja nije politička, a koji se bori za etiku, samuje u hrvatskom saboru.
Za vas neupućene, Venera i Jupiter su konjugirali, a u 17.22 po lokalnom vremenu, jadničak od Mjeseca zaklonio je Veneru svojom sićušnom pojavom, natjeravši sirotog Jupitera da samuje sve do 18 i nešto sati dok Venera nije ponovo izvirila vani.
Jedna bezazlena porukica od drage osobe koja trenutno ljetuje negdje na moru dok njena lošija polovica čami doma i samuje, a mene moj mozak zaskoči takvim adrenaliskim šokom i nema šanse da sad zadugo zaspim...
Tijekom prve godine od ulaska u samostan, osoba često samuje kako bi mogla sebe sagledati iznutra i preispitati snagu vlastite odluke.
Ali dijete želi od vremena do vremena i da samuje, da ga nitko ne dira i da se nitko ne miješa u krug njegovih interesa.
Negdje u bunkerima HRT-a danas samuje i dokumentarac Mladi književnici, koji je Miladinov odbio emitirati jer se Jurdana zafrkavao s Perom Kvesićem, Milkom Valentom, Davorom Slamnigom i literarnim krugom oko Zvečke.
Zaplet je fantastičan: Elvis Presley (Bruce Campbell) je starac koji inkognito samuje u teksaškom staračkom domu u društvu crnog predsjednika Kennedyja.
Uvijek negdje samuje jedno iznemoglo srce i traži izlaz iz labirinta straha i boli.
Imate stvarno jebeno mjesto gdje bi mogli izraziti svoj talenat na originalan način koji je svojstven samo vama, a vi trošite vrijeme i impulse da bi napisali pizdarije koje se razlikuju samo u tome što netko jede sendvić s parizerom, a netko s šunkericom, što netko sreće ljude, a netko samuje u staji svog imanja.
Danas kada stojim uz more i gledam kako miruje, shvatim da i more i valovi znaju sta je bol... cak i vjetar koji samuje u svojoj tuzi, zna sta je bol...
Čak i u ovako teškom fizičkom stanju, vi ste za nas (slabije volje i duha) pravi duhovni ' ' reality show ' ', tu na vašim web stranicama u svakom trenutku čovjek se može ohrabriti lijepim molitvama i optimizmom, pronaći snagu u Vašoj svakodnevnoj, strpljivoj borbi, kao i poistovjećivati se s Vama u trenucima kada ste samo ' obični ' čovjek, koji propitkuje i samuje jednako kao svi mi (samo nešto malo rjeđe).
Dok se pišu ode s Medom herojem, Medo heroj samuje doma i piše post i pita se...
Otkrila je kako unatoč tome Beogradu samuje...
Baš kad sam si pomislio: " Badnjak je, a Zeko mi sigurno samuje, mog ' o bi ' svratit ' do njega... " (Potapša Zeku.) Jesi živ, majstore?
Ovaj put je žrtva bio slabašni Xerez koji i dalje samuje na dnu ljestvice.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com