još linkova, gdje se spominje Sandfort kao zalagač za legalizaciju pedofilije.

- Štulhofer je trebao znati da se Sandfort zalagao za legalizaciju svih oblika seksa s djecom.

Sandfort je isto tako ustanovio da dječaci nisu imali dojam da muškarci u odnosu na njih zloupotrebljavaju svoju moć.

Sandfort piše: Postavlja se pitanje može li seksualni kontakt s odraslim biti pozitivno iskustvo za dijete.

Među šezdesetak znanstvenika iz 16 zemalja, koji su se prijavili za sudjelovanje u radu konferencije, bili su i dr. Sandfort, dr. Bullough i dr. Haeberle.

Ponovila je i da je dr. Theodorus Sandfort, s kojim je dr. Aleksandar Štulhofer surađivao, sam priznao da je pedofil.

U uvodu te iste knjige pod naslovom Odnosi između muškaraca i dječaka: razni koncepti za raznolikost fenomena, Theo Sandfort, Edward Brongersma i Alex van Naerssen, svi redom zagovaratelji pedofilije, pišu: Teško je predvidjeti što će se u budućnosti dogoditi s muško-dječačkim odnosima, dječjom seksualnošću i položajem djece u našem društvu.

Sandfort, suradnik tvorca hrvatskoga spolnoga odgoja A.

U " misiji i viziji " časopisa piše: " Početna točka Paidike je nužnost svijesti o tome da smo pedofili. " Drugim riječima, dokaze da je Sandfort pedofil ne treba tražiti - on se tako praktički deklarirao još pred dvadesetak i više godina.

Theo Sandfort, s kojim je Aleksandar Stulhofer napisao knjigu Sexuality and Gender in Postcommunist Eastern Europe and Russia, poznat je po svojem djelu Dječaci o svojem kontaktu s muškarcima: proučavanje seksualno izraženih prijateljstava (Boys On Their Contacts With Men: A Study Of Sexually Expressed Friendships) koje možete naći na web stranici http://www.ipce.info/host/sandfort_87/

Drugih " ozbiljnih " znanstvenih istraživanja profesor Sandfort zapravo ni nema, a i ovaj bi se jako teško mogao nazvati ozbiljnim.

U poglavlju dva Theo Sandfort kaže:.

Za početak, pronašli bi da je prof. Theo Sandfort bio jedan od članova uredničkog kolegija Paidike.

U posljednjem, trećem poglavlju, uz uopćeno laprdanje o tome kako je pad utjecaja crkve i druge sociološke promjene doveo do novog pogleda na seksualnost, te uz konstataciju da je broj presuda za seks s maloljetnicima pao od 10,7 na 100.000 stanovnika u pedesetima na 0,5 u osamdesetima, i da nizozemske vlasti ionako zapravo toleriraju pedofiliju, Sandfort otvoreno kaže da temeljem njegovog " istraživanja ", tj sudjelovanja u prikrivanju zločina, treba izmijeniti zakone koji se vuku još iz 1881. i ukinuti posve dobnu granicu za dobrovoljni seks.

Dakle, je li dr. Reisman lažna znanstvenica ili je profesor Theo Sandfort pravi pedofil?

A već u uvodu Theo Sandfort piše: " Tih godina čak je i incest zadobio pozornost koja nije bila posve kritička: 1969 časopis nacionalne homofilne organizacije COC1 objavio je članak pod naslovom " Zašto ne biste otišli u krevet sa svojim sinom? " (Andriesse 1969).

Vern Bullough i Theo Sandfort bili su članovi uredničkog kolegija Paidike, nizozemskog časopisa koji je promovirao pedofiliju, dok se trećeg, Erwina Haeberlea, povezuje s Kinsey institutom.

Theo Sandfort (dugogodišnji suradnik prof. A.

Štulhofera s Filozofskog Fakulteta u Zagrebu) koji je osamdesetih godina bio su-ravnatelj Odsjeka za gay i lezbijske studije na sveučilištu Utrecht, ustvrdio je: Kada je (organizacija) priznala afinitet između homoseksualnosti i pedofilije obogatila je homoseksualni identitet. (Sandfort, Th.

THEO SANDFORT je bio urednik pedo časopisa čiji su se autori sami deklarirali javno kao pedofili.

Sandfort je, između ostalog, pobornik snižavanja dobne granice za upuštanje djece u spolne odnose te autor kontroverznog istraživanja (poveznica) u kojem je intervjuirao dječake u dobi od 10 16 godina, u stanovima muškaraca koji su ih iskorištavali, te ne prijavivši pedofiliju, zaključio kako je tim mladićima dobro u vezama u kojima se trenutno nalaze.

Dr. Sandfort, s kojim je Štulhofer 2005. godine uredio knjigu o seksualnosti u postkomunističkim društvima, zaposlen je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, gdje radi kao profesor kliničkih sociomedicinskih znanosti na Odjelu za psihijatriju i istraživač u Centru za istraživanja HIV/AIDS-a.

Profesor Sandfort je u razdoblju 2002. - 2003. bio predsjednik Međunarodne akademije za seksološka istraživanja, najprestižnijeg udruženja stručnjaka koja se bave istraživanjima seksualnosti.

linkovi francuske, španjolske i njemačke vikipedije o pedofilnom pokretu, u svima se spominje Theo Sandfort

1983. objavljuje i rad " Pedofilska prijateljstva u Nizozemskoj: alternativni životni stil za djecu? " (Sandfort, T. (1983).

Primijetite da je riječ " žrtve " odje u navodnicima: u njegovom radu se djeca nikad ne spominju kao žrtve, niti pedofili kao zlostavljači, Sandfort uvijek pažljivo bira riječi da pedofiliju prikaže u što prihvatljivijem svjetlu.

Sandfort je zaključio da su dječaci pozitivno gledali na te veze.

Više je nego vidljivo da je osamdesetih i devedesetih postojao pokret unutar akademske zajednice koji je radio na legaizaciji pedofilije i čiji je Theo Sandfort bio vjerojatno najistaknutiji član.

Ja ne znam tko je povlačio za jezik preglupe činovnike (u biti znam) u Ministarstvu, ali nakon što je par osoba jednostavnim guglanjem došlo da saznanja je Dr. Sandfort osim što je član " najprestižnijeg udruženja " ujedno i pedofilčina na kubik prestalo je svako prepucavanje po " mainstream " medijima.

Uktratko dilema je, bi li Jovanović volio da mu se Dr. Sandfort druži sa sinom zbog uvjerenja i znanosti ili gluposti.