Sanja Iveković kao autorica performansa Practice Makes the Master i Sonja Pregrad, plesačica u ponovljenoj izvedbi, nude na uvid osnovna pitanja koja su se pojavila prilikom rada na preradi odnosno re-izvedbi istoga u sklopu 15. PSi konferencije.

Ovim pitanjima pozabavit će se dvije radionice koje se, pod vodstvom Suzane Marjanić, te diskusija Historizacija, ponovna izvedba i arhiviranje performansa (kustoska, istrazivačka i umjetnička perspektiva) koja će se održati 18. Svibnja, u 17,30 sati, na kojoj će, među ostalim, sudjelovati Sanja Iveković, Bettina Knaup, Sandra Sterle, Jelena Petrović, Iva Kovač Elvis Krstulović, KONTEJNER.

Malo je reći da su Zbirke jasno ocrtale svoje vrijeme, one su bile i važan korektiv ukusa sredine koja se formirala na kulturnoj razmeđi Istoka i Zapada, često puta inertna na kvalitativne promjene (konceptualna umjetnost sedamdesetih, koja je s djelima najvažnijih domaćih i međunarodnih predstavnika prisutna u Zbirkama: Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Marina Abramović, Tomislav Gotovac, Boris Bućan, Braco Dimitrijević, Gorki Žuvela, Mladen Stilinović, Dalibor Martinis, Damir Sokić, Marijan Molnar, Željko Jerman, John Baldessari, Hans Haacke, Ben Vautier, Christian Boltanski, Annette Messager, Carolee Schneemann i dr.), odnosno nekritična spram prihvaćanja novih trendova (različite derivacije nove slike i nove skulpture koje su najčešće bile samo epigonske pojave).

Tema centralne izložbe je ' Ne samo moguć nego i nužan, optimizam u vrijeme globalnog rata ', a na izložbi iz Hrvatske sudjeluje Sanja Iveković.

Sanja Iveković u tom periodu producira djela cross - kulturalne rezonancije koja se kreću od konceptualnih fotomontaža do videa i performansa.

Mnogi su naši autori afirmirani u inozemstvu i tamo stalno djeluju, poput Brede Beban i pokojnog Hrvoja H orvatića u Engleskoj, pa Dana Okija i Sandre Sterle u Nizozemskoj, Rade Šešić također u Nizozemskoj, a kontinuirano su na međunarodnoj sceni djelatni Dalibor Martinis, Sanja Iveković, isto tako i Ladislav Galeta (filmovima i predavanjima) i Tom Gotovac (f i lmovima i performansima).

- U jednom davnom vremenu kad smo Goran Trbuljak, Sanja Iveković i ja počinjali raditi s videom, ta je definicija bila točna, ali danas je drukčije.

Sanja Iveković izlaže svoje retrospektivne radove, od kojih so mnogi nagrađivani na filmskim i video festivalima, te su postali dio poznatih međunarodnih zbirki.

U kontrastu žive i medijske realnosti, Sanja Iveković vizualizira načine kako moda, reklame i opsesija bogatima i slavnima utječe na našu svakodnevicu.

Sanja Iveković: " Instructions No 1 ", 1976., iz dokumentacije MSU Zagreb

Do sad je u programu predstavljen okrugli stol " Slučaj Kvatrić: Javni prostor između pješaka i automobila ", predstava " Zašto ne odete do Gradonačelnika? " nastala kroz radionicu kulturalne konfrontacije Nataše Govedić i Vilima Matule, umjetničke intervencije u javnom prostoru pod nazivom " Ako ih sretnete na cesti, pridružite im se " Sonje Soldo iz BLOK-a, a festival je otvorila Sanja Iveković radom " Tko su bile sestre Baković " u Miškecovom prolazu.

Među ostalima, na izložbi sudjeluju Vlasta Delimar, Sanja Iveković, Sandra Sterle te Andreja Kulunčić, a kustosica je Zdenka Badovinac.

Osim samostalnih koncerata Le zbor je sudjelovao u raznim umjetničkim projektima (filmovima, kazališnim predstavama, likovnim izložbama, modnim revijama... a čak se pojavio i u stripu) te je surađivao s poznatim domaćim umjetnicama i kolektivima (Sanja Iveković, Ivana Popović, Dubravka Crnojević-Carić).

Oboje pioniri hrvatske video umjetnosti, Sanja Iveković i Dalibor Martinis, zajednički i individualno ostvaruju niz video radova i instalacija, a u svojim osobnim preferencama reprezentiraju dualitet interesa medijske umjetnosti iz pozicije konceptualnih umjetnika.

S druge strane Sanja Iveković moderira društvenu (feminističku) aktivnost kroz umjetnost osnivajući i žensku udrugu Electra.

Tino Sehgal, britansko-njemački umjetnik, nominiran je zbog svojim radova This Variation na 13. izdanju documentie (na kojem je bila i hrvatska umjetnica Sanja Iveković) i These Associations u Tate Modernu.

Bonk voli tipografiju, voli je očito i Sanja Iveković, koja dva kata iznad Bonkova projekta izlaže svoje radove.

Kustosica Leonida Kovač, nominirana kao selektorica Bienalla u Sao Paolu, odabrala je umjetnicu Sanju Iveković kao hrvatsku predstavnicu za tu prestižnu smotru. Bila sam oduševljena, kaže Sanja Iveković, iako sam se začudila da je poziv došao tako kasno.

" Ponavljanje: ponos i predrasude " Sharon Hayes, Pierre Huyghe, Sanja Iveković, Aydan Murtezaoglu, Anri Sala i Andreas Siekmann Šest mjeseci nakon pokretanja nove programske koncepcije Galerije Nova pod vodstvom kustoskog tima Udruge za vizualnu kulturu " Što, kako i za koga ", i ostvarenog niza izložbi, projekcija, predavanja, predstava i performansa, WHW predstavlja skupnu međunarodnu izložbu umjetnika iz SAD-a, Francuske, Hrvatske, Turske, Albanije i Njemačke.

Sharon Hayes čita i distribuira pisma koja je Patty Hearst 70 - ih godina slala roditeljima za vrijeme otmice u kojoj se priklonila " teroristima " i njihovoj političkoj opciji, Anri Sala na osnovu filmskog zapisa bez tona rekonstruira politički govor svoje majke iz njezinih studentskih dana u komunističkoj Tirani, Andreas Siekmann ponavlja evropske putanje anarhista Bakunjina, Aydan Murtezaoglu uprizoruje zemljotres u Istanbulu 1999. koji služi i kao metafora političkih i socijalnih potresa u toj zemlji, Sanja Iveković izvodi repliku neonskog natpisa " PONOS " skinutog s fasade zagrebačke zgrade u kojoj je bila smještena nekadašnja istoimena trgovina, dok Pierre Huyghe sa stvarnim pljačkašem prema čijoj je biografiji film snimljen, ponovno uprizoruje slavnu Al Pacinovu pljačku banke iz filma " Pasje poslijepodne ", kako se ona prema njegovom sjećanju doista odvijala.

Za igrani film selektor je Igor Tomljanović, za animirani Danijel Šuljić, za eksperimentalni Sanja Iveković, a za namjenski i glazbene spotove Predrag Ličina.

Među tim se umjetnicima nalaze i naši Sanja Iveković, Mladen Stilinović te Ivan Ladislav Galeta u sklopu filmskoga programa.

Sa mnom su na akademiji bili Braco Dimitrijević, Goran Trbuljak, Sanja Iveković i Jagoda Kaloper i svi smo imali slične estetske interese i afinitete prema novom tipu plastike i konceptualnoj umjetnosti.

Sanja Iveković diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970., a već od 1973. godine je, zajedno s Daliborom Martinisom, postavila temelje na području video umjetnosti u Hrvatskoj.

U svome umjetničkom radu Sanja Iveković koristi fotografiju, video, performanse, akcije i prostorne intervencije u urbanom prostoru (izložba Mogućnost za 71), instalacije, ambijent i sl.

U drugoj polovici 70 - ih eksperimentalni film i istraživanje medija sve se više premješta i u okružje likovnih umjetnosti i u prostore umjetničkih galerija (Mladen Stilinović, Želimir Kipke, Ivan Ladislav Galeta, Ivan Faktor), a dodir s videom (uglavnom u prigodnim radionicama u Jugoslaviji i u inozemstvu) od prve polovine 70 - ih privlači pojedine likovne umjetnike, koji se njime bave privremeno ili ga prihvaćaju kao svoje trajno sredstvo likovnih istraživanja (Goran Trbuljak, Braco Dimitrijević, Dalibor Martinis, Sanja Iveković, a u 1980 - ima i Breda Beban i Hrvoje Horvatić).

U četvrtak, 6. prosinca, u 20 sati, u Galeriji Nova otvara se izložba ' TV Galerija ', kojoj, u 18 sati, prethodi razgovor ' Umjetnost i javna televizija ' na kojem će sudjelovati Dunja Blažević, Sanja Iveković, Želimir Koščević, Dalibor Martinis, te Dragomir Zupanc.

Sanja Iveković ovih dana sudjeluje na tri međunarodne izložbe; ' Early Years ' otvorenoj u KW Institute for Contemporary Art u Berlinu, koja traje do 2. svibnja, ' Body as Sculpture ' u Muzeju Rodin, Pariz, koja traje do 28. ožujka, te na ' Changing Channels ' koja se otvara 4. ožujka u MUMOK-u, Beč, i traje do 6. lipnja.

Upravo taj model Sanja Iveković njeguje u mnogim performansima do danas susret između umjetnice i publike, interakcija gledatelja i objekta gledanja te direktna akcija u vremenu koja umnogome utječe na sam izgled performansa.

Sanja Iveković je 2001. U Luksemburgu kreirala repliku pozlaćenog neoklasicističkog kipa Nike (alegorijskog ženskog lika pobjede) i postavila ga blizu izvornika posvetivši ga aktivistkinji i marksističkoj filozofkinji Rosi Luxembourg.