" Već danima kiše... kako ju gledam kroz ovaj nježni mladi proljetni prozor, tako ju gledam i u svom srcu.Sanjam već danima, tjednima, mjesecima... tebe.Da, tebe, tko bi rekao? Još sam to uvijek ista ona optimistična ja, koja je u školi aktivna, s društvom se smije po cijele dane i život joj je ispunjen duginim bojama.Proljeće u prirodi, proljeće oko mene.... ali ne i u meni.Osjećam se podijeljeno, kao da živim dvostuki život.Vesele, optimistične, druželjubive cure.I život sanjara slomljenog srca.Prije svega sam umjetnik, koliko god znanja imala, mala se prepustila umjetnosti... a mi umjetnici smo čudni, osjećajni, srca su nam uglavnom izrezbarena i obilježena ožiljcima.... Tako je čudno i moje srce.Još negdje u svom kutku, zna da kuca samo za tebe.A gdje si ti, moja ljubavi? Sjećaš me se? Da, prošlo su dani, tjedni, mjeseci.Napravio si ožiljak na mom scru i gdje si sad? Nema te.