Sve smo vec negde procitali, na neki nacin imali prilike da saznamo, na brzi nacin dosli do informacija, ali posle svega toga smo ostali uskraceni za " Zivot " i za ono sto je nekako najbitnije u svemu tome, a to je, ziveti ga.Pretrpani naucenim, okiceni svekolikim znanjem kao novogodisnje drvce, planirajuci sta cemo kome od srca dati na dar i ocekujuci neki slucajni poklon za sebe koji bi ukazao na istinitost, zaboravili smo ono sto neosvesteno promice kraj nas.Konstruisuci u svojim glavama " to nesto " sto u sustini jesmo udaljili smo se neprimetno od izvora.Od brzog povratka " Domu svome ", ostali su samo pusti snovi, iluzorni trenuci da smo dotakli srz u retkim momentima posvecenosti, zaslepljeni se mimoisli sa nasom autenticnoscu kao da je to nekakav " stranac u noci " koji nas je uz izvinjenje zaustavljao pitajuci nas, s vremena na vreme, u kom smeru to hodimo i da li je pravi trenutak da nam se pridruzi, da uz jednu kafu, negde popricamo sami sa njim.Ogledajuci se u tim ocima i zapravo preispitujuci sebe u svemu sto jeste, ali mi nismo imali vremena, jer smo zurili da najkracim putem stignemo do vecnosti.Najednom stranca vise nije bilo.Koracajuci u iscekivanju iza svakog ugla da se pojavi, nekako umorni od svih teznji " na putu kojim se redje ide " ostali smo sami sa sobom i svojim strahovima, izgubljeni u prostoru i vremenu daleko od svih puteva koji vode za " Rim ". Jedino je ostao intuitivni glas koji i dalje u nedogled sapuce " Ne brze od zivota "...

Tada joj on prilazi i prije no sto se ona pokuša ispricati za nepristojno buljenje, on joj sapuce u uho:

Godinama nisam prosla ovim putem... cujem kako ljudi pricaju o nama Cujem kako sapuce priroda o ljubavi, jos za nama zali topla rijeka Da li je to istina sto pricaju ljudi... kazu kako danas spominjes ime moje Da li sam ti dragi jos jedina zelja, ili se samo podsjecas i pitas se gdje sam?

U, u, u - sapuce mrak

Samo ta cijela scenerija tisuca cupavih, neurednih, mahnitih tijelesa sto se kao svinje u toj hipodromskoj kaljuzi i blatu valjase, a necastivi im sa bine Heavy sapuce kako su lijepi i slatki tako prljavi i usmrdjeni, i da ih bas tako zeli vidjeti i Bogu Ocu prikazati sta je stvorio na svoju sliku, i tako Boga samoga ismijavati i reci mu da je i Bog sam preko nas njegovih stvorenja takav.. Nemate pojma koliko ismijavate i provocirate Boga Oca, i koliko ste sredstvo djavla u njegovom planu unistenja covjeka, zivota i cijelog ovog naseg Krscanskog svijeta.

Smrznute ruke koje su prozivile dosta muke vec drhte od zime, tiho sebi sapuce svoga sina ime.

Uvece, muz se uvlaci u krevet i strasno sapuce zeni na uvo: " Nemam gace " Zena će na to: " Pusti me da spavam.

Jer On i danas sapuce: Pustite malene k meni Prepoznajuci to malo dijete i u svakom odraslom covjeku ili zeni

dvije starije tinejdzerice u badicima, boziji prosjek osim sto su vitke, belje u par preko puta koji si nesto u povjerenju sapuce ili si gugucu.

Ako je samnom, neko pravo polazem i smeta mi sto su ju drugi imali jer to vise nije nov model, i nije prijatno kad prodjes gradom, a neko iza ledja sapuce ekipi - onu sam imao, sad ju vozi onaj... 5. Da, ostavljaju u vidu tragova u dusi... posebno nije pozeljno kada cura pocne uporedjivati sa bivsim (On me je pazio, mazio, njegov je veci, ima bolje auto...) 6. Ne, ne bojim se.

Terasa restorana doslovno visi iznad Neretve, osjecate se kao kralj dok upijate mirise Mediterana i slusate Neretvu kako sapuce najljepse pjesme - upravo ispod vas...

Toliki strah, da je taj naziv morao da se sapuce cak i u najblizim familijarnim krugovima (ako je vec morao da se spomene).

nikoga nije bilo da sapuce a kisa nije prestajala da tuce vec je bila obisla pola svijeta i vise sa povezom na onim ocima

Ili kao da ih i sam cuje od umiruceg Isusa, kako ih sapuce osobno njemu: kad se osjeca najteze, ostavljen i od samog Boga kao da mu Isus trajno iznova predaje vlastitu Majku, kad se osjeca iscprljen i zedan na kraju snaga kao da cuje Kristovo obecanje: Jos danas ces biti sa mnom u Raju, te dobiva novu snagu, svakoga dana, umirati sam sebi, davati zivot za druge, davati Mariju drugima, uz spasonosni i okrepljujuci zaziv: Boze, u ruke tvoje predajem duh svoj

pa dok su moji jarani tih ranih osamdesetih godina onanirajuci zamisljali kim wilde, nenu, samanthu fox i sabrinu kako im puse, ja sam zamisljao kako me bonnie tyler u onoj bijeloj haljini iz videospota (hvala ti hit meseca) prigrli na svoje prekrasne grudi, njezno me miluje po kosi i sapuce: " every now and then i get a little bit restless and i dream of something wild... " neki zli ljudi bi ovo nazvali edipovim kompleksom

Pa nije bas da je neki virtuoz, ha: mig: Al ' ne mislim nista lose s tim, on je jedan od onih pjevaca koji to nadoknade sa energijom i attitude-om, kao i Dylan sa svojim skripavim vokalima ili Cohen koji u biti vise recitira i sapuce svoje pjesme, ali to ih samo cini jos boljima.

sta ima vise napaljujuce za zene nego kad im partner sapuce " louis vuitton " na uho dok plazi po njima a one razmisljaju o speceraju za rucak?: cerek:

Idem, hodam po cilimu suvoga lisca, koje mi tiho sapuce, a zeleno jos na granama stoji.

Sjecam se kad sam bijo na jednim " Danima stripa ", a kao gosti bili pozvani onda cuveni u Jugi autori stripa: Rajko Milosevic Gera i Zeljko Pahek, a meni sapuce na uho jedan od dvojca " Gavranovih " strip autora Samu-Lagundzin: " Vidi Pajo, Gera i Pahek.

Onako, prozirno mlijecno bijeli, sa onim zmirkajucim okicama i pjegama, kako ti sa milozvucnim Scouse naglaskom sapuce " Go on, luve, give us a kiss then. " Pa da te onda pocne onim svojim zdepastim sapama pipat.

Kako usnama miluje Kako prstima sapuce

I sapuce, zamori i tepa jos mi ne potpuno razumljivim rijecima...

Stao sam usred pokreta.Srecom me on nije osramotio.Ona je fino nastavila kliziti ne cekajuci moj odgovor.Ubrzala je, disala glasno, blizila se vrhuncu pa sam se i ja majmun pokrenuo i poceo pratiti njezine pokrete.Tko kaze da muskarac to ne moze obucen i stisnutih nogu laze.Ubrzala je jos vise iako ne znam kako i pocela svrsavati.Ja sam se trudio pratiti njen ritam no to nije lako a i onaj zastoj prouzrocen njenim pitanjem me zbunio.Uglavnom ona je svrsila ja nisam.Pa ti vjeruj pricama kako su muskarci brzi i sebicni.Opustila se i ostala sjediti.Maco na programu je moje svrsavanje cuo sam sebe kako joj odgovaram.Njenim ledima.Pocela je polako opet kliziti po njemu.I rekla Vec zelis reprizu? Zelim, dakako da zelim, u udobnosti kreveta, no koji bi muskarac bio lud da te rijeci izgovori dok ona klizi po njemu.Samo sam mudro sutio i poceo pratiti ritam njenih pokreta.Klizila je polako, izludivala me namjerno, nagnula se nazad prema meni i fino mi oslobodila put prema klitu.Vrijeme je stalo, postojali smo samo ona i ja i nasi pokreti.Tesko smo disali, znojni oboje.Ubrzala je, opet se blizila vrhuncu.Mozda cemo zajedno.Necemo.Necemo zajedno.Dok je ona svrsavala ja sam psovao Seksa.Glupi pornic je zavrsio i ukljucio se neki domaci program, vijesti ili prijenos iz Sabora, isti drek.Umirila se u mom krilu.Pocela se smijati i kroz smijeh pita Kakva je bila repriza? Ustala je polako i rekla Ajde skini se idemo krevet, barem neces hlace isprljati.Psujem i dalje.daljinskim gadam teve.Ona ga podize, Mozes i tako iskljuciti teve, no puno je sporije, smije se.Iskljucuje teve, gleda me.Boze, sigurno glupo izgledam.Gluplje no sto se osjecam.Prilazi mi i sapuce Idemo u sobu, on zeli reprizu.Zeli.

Kad bi mogla: Vjetar bi naucila da sapuce tvoje ime...

Kako usnama miluje, kako prstima sapuce... "

Kada jednom utones u nistavnost vise povratka nema. Koliko je tuge isteklo dok su suze same od sebe klizile niz obraze Koliko patnje srcem boluje dok smo vezani nitima samsare Koliko drhtaja prostruji telom dok ukoceni od straha posmatramo Lilu kako nam slika trenutke koji upravo jesmo, a nismo svesni njihove prolaznosti time i nistavnosti Koliko, koliko, koliko, toga. a dovoljan je samo bljesak svetlosti da spoznamo da mi nismo taj iluzorni proces koji se odvija pred nasim ocima. Iskra koja ce nam jednom za svagda objediniti ono sto je vani sa onim sto je iznutra, kada cemo znati Ja sam to niti sam taj sadrzajni momenat koji lagano klizi platnom koje se slika preda mnom, niti sam bilo sta, sto jeste tu, ovoga mikrona vremena i prostora, jednostavno je, sveprisutnost, koja svetloscu svojom zaslepljuje sve sto ostaje sa leve, i sa desne strane; ostavlja za sobom i ono sto je iznad i ono sta je ispod; zaboravlja ono sto je iza skriveno velom proslosti, ne vidi ispred posto buducnost nema informaciju o tome sta ce doneti ovaj trenutak koji jeste. jer, potpunost je nedeljiva, neizreciva, ziva, kao izvornost postojanosti na vrelu iskona, a opet nepostojana u svojoj sustini Zato otpusti duso moja, kako ono sto ti za srce prione zbog dragosti, tako i ono sto te strelom pogodi pravo u ono u sta verujes da jesi ne dopusti da te veze uza se, nego li pusti neka tece, jer sve ono sto je doslo, mora i da ode Sve sto nastane, mora i da nestane to je bit onoga sto svojom prolaznoscu mami da nas povede u zacarani krug iluzije postojanja Zato dragi moji pustimo sve sto je tu, da ode, jer kako kaze stara Asteska, da se podsetimo malo... Ti znas i Ja znam: Zemlja nije tvoja, ni moja, pozajmljena je svima nama da dodjemo, da se sretnemo i odemo bez povratka.. tako nekako tu bih zastala kako sam u prethodnoj pesmi napisala i jos dodala u vidu pisane proze kao sto i jesam, da je sloboda biti oslobodjen svih vezanosti, ili ti Nirvana je ne-prianjanje, svedocenje onoga sto upravo jeste... posmatranje prolazne koegzistencije osecanja, misli, senzacija, dogadjanja... tisina koja nam sapuce, nemo koje srcem cujemo... praznina, gde odzvanja jednost... Auuuuuuuuuuuuuuum...:)))))

Dok vjetric lagano sumi u krosnjama drveca, to lisce sapuce moju pricu, tiho, jos tise, tek prigni uho da me cujes, zelis li

Dozvolim li vjetru da me ljubi, nestanem... ja sam bol, ja sam znamen na usnuloj grudi... ja sam trag nade sto se zorom budi... Dodirni me neostvarenim mislima, podari mi neodsanjani san, dopusti da upoznam vjecnost sa njima... Dopusti da potrcim bosim nogama po stijenju, da zaplivam u jezeru zaborava... Dopusti da me more miluje svojim slanim dodirom, da mi sapuce sum svemira u grudima..

Kada kazem da bi " unistio civilizaciju " ne mislim na doslovno " unistavanje " tekovina civilizacije (tipa WTC), nego unistenje modernih idola crnomagijske ideologije koja " sapuce " iza " civilizacije " u vidu " nuklearnog oruzija ", " darvinizma ", " fashizma ", " svemoci nauke " i sl

Znam da me ne volis i ne cujes, znam da me ne vidis i ne zelis kao sto niti Zvijezdama ne pridajes znacaj koji te cini tako sretnom kao kad si pokraj muskarca dovoljno snaznog da te cuva strogocom i dovoljno njeznog da ti sapuce slatke rijeci ljubavne obasipljuci te zagrljajima.Ti poput mnostva pronasla si tijela lijepa i umove dovoljno savrsene da te barem privremeno zadovolje strascu i ucine voljenom i zeljenom, a tada znas da sa toliko opasnim nezadovoljstvom sobom neces prijateljevati zato sto si nagradjena, zato sto ti je zivot poklonio mogucnost obostranog sjedinjenja sa drugim zivim bicima znala ti to cijeniti ili ne