ja sam za to da se djetetu da izbor, ali ako to postane operećenje za svakodnevno funkcioniranje onda bih izbor ograničila na standarno ili ovo ili ono. nama je konkretno postalo opterećenje jer je ona imala fiks ideje, stalno je nešto izvoljevala, izmišljavala da je došlo do toga da valjda 80 posto garderobe nije htjela nositi. a i ja sam skužila da imamo neki molećivi napol pristup, da ju pitam, onak sa strahom i iščekivanjima - jel može ova majica? svi valjda već znaju da ona ' ne voli gumbe ' i ne posjeduje ništa s gumbima i nema šanse da obuče išta s gumbom. to poštujemo. onda je krenulo da ona ne voli traperice. pa ona neće ovo pa ona neće ono. pa ima odprošle godine 5 - 6 pari dugih hlača koje su joj još dobre, al ona odbija obuči ijedne. e, tu sam rekla - slušaj, ove hlače imaš, nosila si ih prije, mi nemamo novaca da ti kupujemo nove. ili ćeš nositi te ili ćeš ići van bez hlača. a totalno sam pukla kad sam joj jednom nudila jednu majicu - roza, skuži ima neke šljokice, rozu satensku mašnu, oduševi se, suuuuuper, sutra ćeto obuć u vrtić. odjednom vidi da je ispod mašne neki psić nacrtan i neće i neće i neće tu majicu. zašto? pa ja ne volim tako sitne stvari na odjeći