I nema te sanse da su ta plemena dovoljno jaka i brojna da se kada ih se skupi, sposobna vojno odrzavat ista osim vatre ispred satora gdje spavaju..... Ne nakon sta su ih u pocetku Hrvati rastancirali i posluzili za glavno jelo....

na stranici prije (post od 10.08) sam napisao odgovor na tvoje pitanje... sad cu samo dodati da smo bili jos i 4 dana u naturistickom kampu Istra pored Poreca... bilo je prekrasno, sasvim nova dimenzija... kamp je ogroman, cura i ja skoro stalno bili goli jer nam je to nevjerojatno dobar osjecaj.. ides prati sudje gol, ides prati zube gol, ujutro izadjes iz satora protegnes se i ne moras se oblaciti, ma genijalno, stvarno smo bili odusevljeni... dogodine se najvjerojatnije vracamo, samo na malo vise dana... takodjer sve pohvale i osoblju i samom kampu.

Jedan je poceo halucinirati i samo je izasao iz satora.

Nakon nesto vise od sat vremena voznje od Dubaija prosli smo i zadnji emiratski grad, Ras Al Khaimah (u prijevodu Glava satora).

Jamal je iza mog satora radio mjesta za svoj tepihic, radi ranojutarnjeg klanjanja.

evo napokon i to cu napisat.. naime vratila san se ja prije tjedan dana al mi je bila tlaka.... i eto... di da pocnen.. probudili smo se u petak rano, rano... oko 5 uri i nasli se u 5 ipo da stignemo na kombi u 6.... i tako dosli mi i mislimo ka put ce biti dug i ugodan kad ono na nase zaprepastenje kombi za 15 ljudi a nas 18..... i jos k svemu tome kad promislite da je svako od nas ima ogromni ranac i rusake, a i to je tribalo strpat unutra... uf, uf... i tako putovali smo bice kojih 8,9 sati do pule, pa onda jos brodicen pola saa do odredista tocnije otoka verude.... i kad smo napokon dosli lipo smo se smistili, digli svoje satore... sili, odmirili se malo... i onda na olimpijski dio natjecanja... tocnije. dizanje satora, cvorovi, morze, signalizacija, pucanje iz zracne puske.. i mislin da je to, to... posli vecera, sastanak voda ekipa... pa dragi nam KZP (tocnije PUV-program uz vatru)... hehe.. i posli odlazak na neku plazu.. i zabava do ranojutarnjih sati..... zatim subota.... budenje u 5 uri ujutro opet.. i to krvnicko budenje.. stanu kraj tvog satora i zvizde dok ne izades a jedan na razglas pizdi nesto.. koje zivotinje.... zatim odlazak u pulu negdi na vrh i pocetak staze.. inace staza je trajala 10 sati i imala otrprilike 20 km... imali smo startni broj 11 pa smo zadnji krenili.. i tako uspjesno nademo 1. i 2. kontrolnu stanicu (koje je inace najteze nac) i izgubimo se na putu do trece.. 3. nismo nikako uspili nac pa smo isli trazit cetvrtu... uf... i to smo trazili dobrih uru vrimena.. prisli cilu pulu uzduz i poprijeko... i nikako... znaci dok smo to trazili samo da napomenen prisli smo mozda i duplo vise km nego sta je cila staza.. i tako jadni iscrpljeni i iznemogli odustamo i odemo u grad na 7. ks.. samo da se avimo da smo odustali i ka da nas diskvalificiraju..... i vratimo se na otok zajebajemo se cili dan u nadi da vise nista nemoramo radit kad ono vijest da nijedna ekipa nije presla cilu stazu i da niko nije diskvalificiran nego za stazu dobijamo 0 i za sve na kontrolnin stanicala koje smo priskocili (3., 4., 5., 6., i cilj.) tj skica dijela puta, kroki, minsko polje, testovi neki i tako... i onda utorak opet zabava do kaaasno u noc.... srida budenje u 7... paljenje vatre, cipanje drva, povlacenje konopa, i to... i eto bili smo najbolji u dizanju satora.. pa bar nesto....... nakon svega toga zatvaranje kupa uljanik 2006. i opet u pulu u nas mali kombi... e da zaboravih rec, 7. smo.... put doma je bija vrlo dug i naporan,... vozili smo se masu.. i stali par puta po uru ipo.. hehe.. da vozac odspava... kuci smo dosli u 2 ujutro sretni, zivi i kolko tolko zdravi.... the end..

Dzamija sadrzi ima sobe za ceremonije, biblioteku, sobe za sastanke i mauzolej nacionalnih heroja, a najimpresivnija je Velika dvorana u obliku satora kojeg drzi 18 stupova koji simboliziraju 13 federalnih jedinica Malezije i 5 stupova islamske vjere.

ajme majko kad cete vise nestati da nas oslobodite vasih ideja, od glazbenih kvazi zvijezda do c skih satora, smrdljivih kotlova sa delicijama vasih krajeva i gomilama frizidera sa pituranim sljadoljedima.. bljuv

Izvanredna organizacija ove internacionalne australske priredbe, omogucen parking, niz ugostoteljskih ponuda i zabave, izuzetno visok stupanj sigurnosti (53 stanica za pruzanje medicinske usluge ne-dao-Bog-ZLA), avio simulatori za klince.. te iako skupa karta (45 dolara cca 200 kuna) nije bilo tesko odvojiti na vrucini i vjetru koji je puhao citavog dana.Makete i modeli, radari, avio uredjaji, oruzje i municija, motori i propele.. plijenile su pozornost podno bijelih satora u kojem ste ih mogli razgledati i na projekcijama a sve uz odlican marketing tako da smo se sa izlozbe vratili punih torbi letaka, brosura, dvd-a, bedzeva i naljepnica..:)) Generacije svih dobi setale su dva dana aerodromom, 663 akreditiranih novinara bljeskala aparatima a 34 internacionalne delegacije sa velikim interesom pratile svu silinu zbivanja.Vojna avijacija i sve ono usko povezano s njome naslo se na jednom mjestu.Uniformirani mladici s velikim zadovoljstvom davali stotine informacija o onome sto se moglo vidjeti.. sve do dresure pasa u sklopu vojne obveze.

Pri Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga zivoga i spasitelja, skrivajuci transcendenciju njegove Slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Satora sastanka i za putovanja pustinjom; ili Salomonu za posvete Hrama.

Osim Satora prvu momčad je napustio i njegov dosadašnji pomoćnik Danijel Kolombo, koji je zatražio ispisnicu.

Ima dosta satora ali u jednome se ujutro probudilo njih 7?

Tada shvacam da ipak nismo imali tako dobrog vodica koji je toliko marljiv da ce u cetiri ujutro izaci van iz svog satora kako bi lupao po nasem satoru da ga ocisti od snjega vec da su to vjerojatno bile sape neke od ovih zvijeri.

Nakon pola sata stanke, krecemo iz ugodnog hlada zelenila i beduinskog satora po serpentinama unutar klanca prema vrhu i kako se sve vise penjemo sve se vise otkrivaju vizure okolnih planinskih lanaca na poluotoke, te Mojsijevog brda.

Vec je bilo pametnih prijedloga kako revitalizirati ovaj dio grada, naprimjer, poduzetnike iz satora sa Jelacic placa premjestiti u manje prodavaonice, medjutim milan bandic je odbio svaku pomisao, bez obrazlozenja. (Slusala sam ga na Radio Sljemenu i 101.)

Nakon toga do doma, kuhanje vecere, slaganje satora, pivica, spavanje.

I deset minuti nakon moje priče, taman sve pet, mi u velikom šatoru u polumraku, odjedanput ispod satora, digne se krilo i iz mraka Ratko zavrišti...

Uz njih se očekuju i nastupi poznatih japanskih boraca Tatsuye Kawajirija, Hiroyukija Takaye i Satora Kitaoke.

28.7. oko 9 sati " Budenjeeeeee " poziv na pokret odjekuje logorskim krugom. netko pobjedonosno lupka na vrata satora. " ustajanje ", govori dodo zamotan u zutu kabanicu. otvaramo oci. trljamo ih da prasko pospanko ispadne iz njih. " pranje zubi. dorucak. pozurite " govori lada. " iva, dora, na probu za ceremoniju zastava. odmah " vice hrvoje. nas dvije navlacimo gojzerice, zakopcavamo kabanice. cetkice za zube bacamo u satore. nista od dorucka danas. zurimo se. zapravo neznamo gdje idemo. gubimo se u mnostvu logorskih krugova. na koncu, napokon dolazimo na pravo mjesto. neki podeblji covijek s losim naglaskom cita drzave. zakasnile smo, no nema veze. dobivamo upute i proba pocinje. kisa idalje neumorno pada. satori, nasi satori. suha odjeca. napokon ostali podizu kapiju, jarbol, grade ogradicu.

eh eh malo ću se osvrnit na ovaj zadnji vikend slobode pred ovo strjeljanje ispitivanjima i kontrolnima po povratku u skolsku klupu... išlii smo na bivak (za one neinformirane-izlet) na kozjak... našem dragom ciki je prnilo da bi se do gore mogli dogegat pješke, pa smo ono fullyloaded u subotu oko četri popdne krenili put solina... malo su nas ka blido gledali dok smo onako natrpani svim i svacim (loncima, vrećama.karimatima, šatorima, rancima) šetali ulicama al ' mi smo samo ponosno nastavljali tješeći se da nas gledaju onako s divljenjem... =) do solina nan je tribalo skoro uru vrimena prelose... dođsmo u solin kad ono okrene neka oćuneću kiša..... ma baš krasno... ali voli nas " onaj šta to od gore vidi sve ", pa je ubrzo ponovo zasjalo sunce.. =) krenili mi tako dalje... ciki palo na pamet da bi ovaj bivak moga bit svojevrsna priprema za natjecanje pa smo morali švrljat onaj prokleti dnevnik puta... al ' dobro... nakon par konzultacija, i nekog kozjeg puta koji nas je vodia kroz neke vinograde, maslinike i vrtove koji vonjaju al ' ono baš kvalitetno... (pa ja neznam šta ti ljudi sade) došli smo u mjeso sv. Kajo... tamo smo se već umorni zaustavili isprid nekog socijala dućana a ciko je obnovia malo zalihe hrane... neka mularija zeljna nekih događanja i nečeg novog-znate kako je po tim mjestašcima-počeli su recitirat himnu sih-a.. kazem recitirat jer se ono sta su oni izvodili nikako nemoze nazvat pjevanjem... =)... koja kapulica, par paketića pelata, manistra... i mozemo krenit dalje... uzbrdo na nasu veeliku zalost... još par konzultacija koje su nas uputile gore prema onim šumama... čeka nas je onako pošten uspon.. pa nas je vođa puta oslobodia dnevnika.. joj.. baš je fancy... i tako smo već crknuti nastavili uspon... samo ću reć da smo se taaako otelili dok smo došli jer smo ka malo okruzili pa smo presli pola kozjaka onako sa svim onim stvarima na sebi.. i jos uzbrdo... došli smo na putalj kraj planinarskog doma u deset... neću ni govorit kako smo se umorili.. nakon pređenih 25 km na koje nismo bili psihički pripremljeni... =) kasno smo došli pa je ono zakazano gradelavanje otpalo... samo smo pojeli sve sendvice koje smo imali i još se malo krpali za kruv jedni kod drugih... nakon " obilate " diner koju smo smazali za tren sto je i razumljivo nakon onog uspona... nakon svoje vegetarijanske vecerice tina je izmigoljila iz satora pa nan je odsvirala nest na gitari... u krpe (satore heh) smo se pokupili prilicno rano.. ponoć, jedan? lijepo divno krasno jutro na planini.. otvorili smo okice na nagovor cike i jer je pritia da će nan u sator ubacit kelu i njegovu druzicu (pasi).. a đubre jedno diga nas je po ure ranije... oprali smo one krmeljave oči... i zube aj, i onda se razbudili uz kavu ičaj i (ne zalin reklamirat kraš al ') domaćicu... kad smo se ono bar napola pošteno razbudili šime (načelnica) nas je natirala da ono u onom duhu pripreme za natjecanje koji san već spominjala idemo crtat skicu tamo dole sa onog vidika odakle se vidi pola dalmacije al ' dobro... kut je bija odreden na samo 37 stupnjeva pa i njie bilo toooliko strasno (sad pojedinci nemaju pojma o cemu pricam al ' nema veze).. i bas san ponosna kako san to napravila s obzirom da mi je prvi put i s obzirom na onaj kroki u lepoglavi.. heh... malo smo se ispržili na suncu dok smo to našvrljali al ' smo zato smazali one cikine specijalitete s gradela u roku keks.. je da su vedrana i tina malo počekale na svoje balancane i tikvice i gljive i svašta nešto vegetarijansko al ' oprošteno mu je... mali odmor pa onda spuštanje puno jednostavnijom stazom kojom smo se mogli i popet al ' zasto jednostavno kad moze kompplicirano.. cccc... ma sve je cool... i stigosmo smo na amotonazvat livadu di smo podigli zaklon.. opet neću puno komentirat jer je zemlja bila preblesava nismo uspili zabit ni jedan klin... pa se zaklon ozbiljno nakrivio al ' neka... bar znamo šemu kkako se radi... dakle... onda su se ciko i vedrana pokupili autom do splita (ka zbog kele)... linguze jedne... a mi obični smrtnici smo se zaputili do prve busne stanice, pa onda graskim vozilom do splita... i opet smo pljenili onim zbunjenim pogledima... i šarmirali konduktere pa nam nisu ni kartu pregledali... i napokon povratak u grad i civilizaciju i smog i buku i LJUDE i more i svasta nesto...... rastali smo se na solinskoj.. na zadnjoj stanici triestsedme... šmrc šmrc.. a ja se uputila svojoj kući i sobici slobodici di me na stolu čekala knjiga iz latinskog.. a ja ono zudjela da je otvorim i naucim svasta latinsko i sad prstim od znanja (jucer san cak dobila peticu i to ne jednu nego dvi) eto eto... skola je pocela i sad su svi u duhu ovih nacionalnih ispita od kojih me vec boli glava jer svi tako bruje o njima a do toga jos tjedan dana... malo ce mi zagorcat zivot al ' ne sekiram se ja... ovih dana zivim u nekom svom svijetu i bas mi je krasno pa mislim se zasto se i budit kad je sanjarenje puno bolje od ove surove stvarnosti.. =) ajde velika pusa svima... (slike cim ih nabavim)

Strijelci za hrvatsku momčad bili su Rok Jakopić (2:30), John Hecimovic (18:35), Kenneth MaCaulay (29:57) i Aaron Fox (32:00), dok je sjajni vratar Robert Kristan, koji je dobio povjerenje trenera Teda Satora ispred u četvrtfinalnoj seriji sjajnoga Gašpera Krošelja, skupio više od 40 obrana.

sad ga bacamo tamo gdje je to predvidjeno - u plave kante papir, u crne odredjene vrste metala, plastike, gume i sta ti ja znam cega, u smedje kante bioloski otpad, u zute vrece tetrapak, one tanjurice koje dobijes kad kupis meso, folije i slicno, karton se ostavlja pored plave kante, baterije se bacaju u posebne kontejnere, sprejevi u posebne, opasan otpad ima svoje mjesto, zarulje u posebna odlagalista, staklene boce se razdvajaju po boji i bacaju u zasebne kontejnere, plasticne se ili vracaju ili bacaju u zasebne kontejnere, limenke isto tako, ako se uredjuje vrt po taj otpad posebno dolaze, ali se moze baciti i u kantu za bioloski otpad ako stane, drek za cuckom se skuplja malim vrecicama, kojih ima za uzeti na svakom cosku.... iako mi je strasno zao spomenuti da se sve to odvija oko 1500 km od naseg ranca. a ako na rancu nema nicega, ni vikendice, a bome ni satora, vise volimo udobnost, onda je to valjda ipak tipican test inteligencije da se zakljuci da nema ni smeca.

Cili jedan veliki logor velikih satora i razlicitih predtavnika svakojakih vjera.

Pored naseg satora su se djelile pecene kobasice i sokovi.

Koji je dopirao iz satora kod dvorane Jazine.

Dok smo kontali kolko imamo satora, prisao nam je neki tip i ponudio mule za iznajmit.

A moj Deni, lipo lezi na postelji isprid satora, je da ima kapu na glavi, ali na srid sunca

Subota je za Kore i mene pocela dosta komotno pa smo se zvlekli iz satora oko 9 dok su Eke i Damir vec zavrsili sa doruckom i laganini krenuli prema Bacic kuku.

" Imamo iznimno talentirane borce poput Shinye Aokija, Satora Kitaoke, Tatsuya Kawajirija i Masanorija Kanehare, uz njih možemo vladati ljestvicama lakših kategorija. "

Nešto jače trake za lijepljenje imali smo svega dovoljno da zakrpimo niti trećinu satora.