Carina je par dana prije medotreka u Val Thorensu dobro propuhalo, premalo se obukao, onda je od 11. do 12. vozio kamper od Chamonixa do Zagreba (naaaapoooornoooo), između smo ubacili jedno krače turno te ujutro Heliski na Rutoru... nije ni čudno da ga je poslje trke satrlo, pljuća su mu u banani...

Sve me to satrlo, a rat posebno.

Nije još stara, ali ju je umiranje satrlo.

Dio uklesanih stihova mogao se još pročitati, sve ostalo je satrlo vrijeme.

Budući da moja putovanja moraju završiti u Zlarinu, zbog punjenja ispražnjenih baterija (psihički bi me satrlo da odmah s puta dođem u Zagreb), razmišljao sam koje sve kombinacije mi stoje na raspolaganju za put dotamo.

Ali... to neće ići... jer kad čovjek izgubi osjećaj za svog sugrađanina onda prestaje biti čovjek a nakon toga prestaje bit I revolucionar.Čovjek kao entitet treba da teži ka potpunoj slobodi, Slobodan I zadovoljan, autonoman, neovisan a opet u skladu sa moralnim I prirodnim vrijednostima koje nas kao takve određuju... zamislite društvo u kojem su ljudi pri takvom stupnju svijesti da nije potrebna represija u bilo kakvom obliku... zamislite društvo oslobođeno glupostima I ograničenjima kojima smo svakodnevno bombardirani... mogu ovo biti utopiske misli ali društvo u kojem živimo na rubu je ponora i činjenica je da je kapitalizam organizam ili bolje reći tehnokratsko čudovište koje je satrlo svaku mogućnost napretka ljudskog roda (automobili bi več odavno bili pokretani na vodu ili neki drugi obnovljivi resurs), mogućnosti oko nas su velike ali smo u nemogućnosti da ih realiziramo jer smo pod paljbom od strane savršenog neprijatelja koje je infiltrirano u svaki aspekt naših života, tako postoje eko autonomne kuće koje koriste sunce, vjetar, obnovljivu vodu, interne botaničke ćelije, elektro magnetske motore I sl... ali ne, ti moraš svaki mjesec platit račun za vodu/struju, ti moraš platit internet da vidiš sise glupača sa estrade, ti moraš svojih 8 - 12 sati dnevno dati drugome da preživiš, ti moraš biti rob da bi živio, moraš se pokorit tehnokratima I kripto neo-conovima, moraš čitat laži 24 sata jer to je štivo za odgoj, to je model tvog asimiliranja u matricu, jer ako razmišljaš, istražuješ, donosiš zaključke, uspoređuješ I promatraš onda si opasan I trebaš bit eliminiran.Ja kažem čovječe kreni prvo od sebe, pokreni proljeće u svoj glavi, oslobodi se, baci televizor kroz prozor, razmišljaj svojom glavom, istražuj jer ti nisi odjeća koju nosiš, ti nisi automobil kojeg voziš, ti nisi novac u tvom novčaniku, ti nisi račun na banci, ti nisi marka mobitela, oslobodi se udahni duboko, probudi se iz dugogodišnjeg sna.. Moglo bi se reći da su naši roditelji živjeli svoj život jer su živjeli u jednom pitomom, miroljubivom društvu, mnogo jednostavnijem I slobodnijem, nama je teško jer mi smo generacija X (naravno nama probuđenima) jer danas vi nemate 2 čovjeka na ulici s kojim možete normalno razgovarat, razmjenit ideje, bit života današnje omladine 90 % je dobro popit, pojest I jebat, a da ne govorim o problemu zasnivanja obitelji u ovakvom sistemu, imati dijete u ovakvom društvu je ravno smrtnoj presudi jer jednom kad imate dijete vi ste 100 % odgovorni a činjenica je da vi svom djetetu danas ne možete osigurat život I budućnost kakvu on zaslužuje.Naše društvo je društvo kroničnih degenerika, tehnokrati su imali jako dobar uspjeh na ovim prostorima, još malo pa će ljudi počet da laju jedni na druge po ulicama.

Sve što umire imalo je prethodno neki cilj, neku djelatnost i na tome se satrlo.

Sve je počelo pričom o tome kako ja već pomalo ulazim u godine kada će moje tijelo početi slabiti i kako samo što nisam počela ulaziti u razdoblje kada mogu očekivati da će me satrti sve ono što je satrlo sve pokojne članove moje obitelji.

I kad sam stajao do svoje mrtve Mare, kad sam gledao kako joj iz srca rumena probija krvca, zakleh se bogu ovako: ' Kunem se na mrtvu ovu ženu, tako mi pravi bog pomozi i moja vjera hrišćanska i vas dvor nebeski, da neću mirovati i počivati, da neću okusiti što mi grlu godi i tijelu prija dok ne osvetim žene, dok bude ubojici njenomu živa na ramenima glava, tako mi se ne satrlo sjeme od srca, od blaga i kruha, kruha kojim se čovjek hrani, i ne ovršim li što sam se zakleo, ne imao u kumu kuma, u prijatelju prijatelja, i što god se mučio, zaludu se mučio, nego mi se sve rđom stvorilo, i vodili me bijesna od manastira do manastira i ne mogli mi lijeka naći, i na koncu lajao kao pašče, tresnula me nebeska visina i proždrla me paklena dubina gdjeno će vrazi mučiti dušu moju po vijeke.

Pa me satrlo ovo oko kandidata.... ja san svoje posla i tu sam miran....

Sada su i poreznici krenuli u harangu protiv dužnika kako bi se satrlo i ono malo tvrtki što preživljavaju dok se u isto vrijeme pojedinci koji su popasli stotine tisuća, pa i milijune kuna, upropastili brojne građane, vozikaju i nadalje Hrvatskom u skupim Mercedesima i BMW-ima, čak i u Požegom.

Eto netko umro od sušice, nekog satrlo u rudniku, a nekog na križnom putu.

Kada i to nije njena prkosa satrlo, onda je morala kroz osam dana kod objeda, gdje su bile male i velike djevojke, stajati na uzvišenu mjestu, okrenuta leđima k stolovima, a na leđima joj visio ogroman jezik od papira.

Nema ni godina véle, a je oronijo, a satrlo bi će, puno se toga prišlo

Sve me to potpuno satrlo, a rat posebno.

Gle, tu počiva moja sreća, moja nada, moj život, a sve to - sve satrlo je đavolskom himbom tvoje opako gujsko srce.«

Tada je za nas počela kriza, a dodatno nas je satrlo to što ljudi više ne mogu zaraditi plaću, a kamoli ručati u restoranu, kaže šef udruge restoratera, koji bivšem ministru zdravstva i inicijatoru zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima zamjera što se pozivao na propise Europske unije iako je zakonska regulativa zabrane pušenja prepuštena državama članicama.

Inaće san jako loše jer me satrlo ovo jučer, zato se i nisan javija jer bi roka po svima, a bolje hladan sist ovod, nego onako ljut reć svašta....

Molimo za milost da ne zahtijevamo svoja prava, kao da bi nas satrlo, kada bi nam ona bila uskraćena.

bokte kakva je južina, satrlo me al mora se. do devet sam već triput bila vani ne pitajte zakaj. deset minuta sam zgubila nepredviđeno, jer ja sve planiram... naimekaj, kod kontejnera sam se zapričala s javnom bilježnicom o tome kak je onaj marokanac meki zaprav tvrdi i kak smo baš mi odma skužile da je kunta kinte neki prevarantos. di će drugdje lopovčina neg u rvacku. treći put sam išla u lov na hranu. na pol puta me presrel poštar štef i uručil mi brdo pošte jel veli nema snage vraćat se do mene a ja sam jedina danas dobila nekaj. nu, za jest dnevno nama treba cca tristo kunjerosa. nije ono da zbrajam al tak se nekak uvek zbroji. te malo mesa, te priloga, salate, voća, pa tekuće popunjavanje zaliha... i tak ja sve to doteglim do blagajne kad ono 293 kune ni više ni manje. veli blagajnica uzmite još nekaj. pitam ja zakaj. veli ona za škoru. za koji kju pitam ja. pa dobite kartu za škoru ak kupite za tristo kuna a vama visi sedam. visi meni više mislim si ja i velim joj nemojte me kubat dajte to hitite finito da idem doma dalje arbajtat. kad škvadra iza mene poludiiiii. dajte dajte pa to je za škoru, dajte nekaj još. i onda opet sam kaj nije rekla kak me nije sram kaj neću škoru forsa me marica blagajnica. i kaj sam mogla neg reći dajte ove kurtone aupičku.

bija jidnom jidan dičak i volija si zigravat na jidnoj plažici slagao ji kule od pržine gradija gradove mostove ciste minja i razmišta zrnca pržine bija je taj dičak ljutit jir mu ji more svako malo potrgalo što ji napravija naišli valiči i pržinu isprali u trin oka dičak ji bija lukav i dositljiv pa ji pomako svoju gradnju malo udisno tu ji bilo još dičakof ali je ovaj dičak bija arogan i volija prčit manje dičake od sibe vić bi naša načina da onomi drugami uvali mališana u prkno i da ga ušutka pa bi nastavija graditi svoje gradove mostove ciste more nije imalo srama i opet bi dičaku odvalilo svi što ji napravija dičak si onda vratija tamo di je prije bija ponikad je to misto znalo biti zauzeto jer su pržinu i kule od pržine volila i druga dica nije to njiga puno brinulo bija je šarmo i naša bi načina da uvali mališana u tuđe prkno more je bilo ka božji prstić ni imalo srama i opit malome satrlo gradnju sad bi dičak krinija ulivo od mista di ji bija i prominija i pržinu i fiziku gradnje ulivo je mista zauzeo jidan dičak lip ko slika šarmo i arrogan a ima ji i divojku koju bi malo malo povalija na pržini naš dičak nije volija prčit žemsku čiljad jer su bila priviše voljna odma dat a on je volija da mu si opiru ovdi je ima malo više posla jir ji mora otirat prčljivu divojku i nategnut lipotana kako bi doša do livog dila pržine laga ji i običava samo da bi do prkna stiga i pržinu ukra i uspija more ga ji ovi put poštidilo jir ji bila osika cvita je dičak od ponosa i visoko diza svog mališana kako bi popiša svu pržinu oko svoga dila prid jutro odvali more plimu i pržinski grad pritvori u ništa vidi prčija da mora pomoć iskat priko dine od pržine pa krine u svit kako bi prčija bilosvitka prkna no nije si odrika svoje pržine vraća si da bi redovno sirvisira oni ki jih je navika na mališana pa biz njiga nisu smili ni prdnit a da ni pitaju aroganog šarmog dičaka

Satrlo sve stolce i stolove, boce, čaše i prozore: jednom riječi, što god bijaše krhko i pruživo.

A jedva su prošle dvije godine iza toga, pa se sve to što je tako dugo građeno zlatnim mladenačkim snima - tako brzo i jadno satrlo, uništilo.

Da je nije satrlo u mladosti, tko zna da li bi ovako dogurala u životu.

Na kraju me je satrlo kada sam uvidio da je poruka ipak za mene i razaznao tko je šalje.

Ali ovo na poslu me satrlo, a kad se sitim krenut doma iza deset, muka mi je....

A onda me satrlo, jednostavno me pokopalo saznanje kako netko ima potrebu ukrasti jebeni sindikalan bon nekome s kime radi

Ali taj put me baš satrlo i morala sam ostati doma na bolovanju.

Rijetki bi je prihvatili ili bar stvorili privid prihvaćanja, a ona bi se potom za njih vezala ni ne očekujući razočaranje koje bi je naposljetku satrlo.

" Kršćanstvo je ispraznilo Valhallu, satrlo naše svete gajeve, uništilo naše narodno sjećanje kao sramotno praznovjerje, kao vražji otrov, i usadilo nam umjesto toga sjećanje naroda čija su klima, zakoni, kultura i interesi nama strani, i čija povijest nema nikakvu poveznicu sa našom