To je najozbiljniji period u zivotu, kad treba odrasti i sazreti, postati covek.Svako kroz to mora sam da prodje i sam da nadje svoj put, jer putevi su nam razliciti, razilaze se i svako ima svoj.Mora se krenuti u nepoznato, u buducnost, a proslost ostaviti iza.I kako se to kaze: " covek mora da spali mnoge mostove iza sebe ". Samo hrabro, i ne osvrtati se unazad, jer zivot je napred, u realnom svetu odraslih, tek su tu prave veze, prijateljstva, ljubav.Pre tog sveta, kao sto je neko vec rekao, sve je samo laz i iluzija (veze, drugarstva, itd. - idealiziranje koje je posledica straha) iz koje zato sto pre treba izaci.Treba ici ka svom cilju, postati neko i nesto, i svako to za sebe mora da ucini sam i jedino onaj ko ume da bude sam sa sobom moze da ima kvalitetan odnos i sa drugima.I treba da znas da je strah koji je nemoguce izbeci tvoj najveci neprijatelj i da moras da ga savladas