No dobro, nastavljam ovu vožnju (više kao nekakav don Savo na rola/ma nego kao DON Quijote) premda znam kako možda nikoga neću uvjeriti da ovaj post nije kritika (iako tako izgleda), nego zapravo u prvom redu naglašeno moje žaljenje što iz naše Crkve s utjecajnih mjesta nisu došli zajednički jasniji i otvoreniji glasovi o stvarnom stanju i položaju Hrvatske i našega naroda u ovom strašnom času predizbornoga obmanjivačkog ludila i globalizacijske paranoje na putu u EU