Schmidtov graditeljski pothvat izveden je munjevitom brzinom, u samo nekoliko dana, pa lokalno stanovništvo, zaštitari i inspektori praktički nisu ni stigli reagirati prije nego što se na bespravno zdanje počela postavljati krovna konstrukcija.

U dosadašnjem tijeku festivala nismo vidjeli ni jednu nacionalnu premijeru (od pompozno najavljenih, rekordnih osam filmova u domaćem programu de facto se samo tri premijerno prikazuju - Schmidtov " Put lubenica ", Bulajićev " Libertas " te cjelovečernji debi Antonija Nuića " Sve džaba " koji se očekuje s najvećim nestrpljenjem, jer mladi je autor oduševio svojom epizodom u omnibusu " Sex, piće i krvoproliće "), a Grlićeva " Karaula ", koja je na festivalu imala svoju pulsku premijeru, i " Što je muškarac bez brkova? " očekivano su razgalili gledateljstvo (Hribarov film dobio je nešto veću ocjenu publike i vrlo vjerojatno će osvojiti njezinu nagradu).

U tom smislu je Schmidtov rad neizmjerno važan jer je još uvijek jedini autoritet koji je zaista proučio sve sačuvane tekstove na grčkom, za koje mnogi ne znaju ni da postoje.

Kritiku na Schmidtov račun uputio je i predsjednik Njemačke biskupske konferencije Karl Lehman.

Osim nenametljivo žive mizanscene uvjerljivo razigrano-znojno-prašnjavo-kaotične u masovnijim prizorima poput onih borbe pasa ili u gradsko-narodnjačkom klubu fino usklađene s koreografijom pokreta kamere, za dojam ostvarivanja prave mjere uvelike je zaslužno vrhunsko scenarističko-redateljsko kraćenje i fokusiranje prizora na ono što je u njima bitno (scenarij je Schmidtov, prema istoimenom romanu Ive Balenovića, a dramaturg je Ognjen Sviličić), bez gnjavljenja s pripremama, uvodima, objašnjenjima, opravdanjima, suvišnim krajevima i sličnim.

Šteta, jer bi Schmidtov film bio fini parnjak Ameliju.

Isto tako, ostvarenje Maje Miloš ljetos je na Motovunu nagrađeno Bauerom za naj-film u regiji, deklasiravši preostala dva finalista - hrvatskog (Schmidtov Ljudožder vegetarijanac) i slovenskog (Izlet Nejca Gazvode) predstavnika.

Schmidtov sindrom je Addisonova bolest zajedno s hipotireozom zbog Hashimotova tireoiditisa.

A da je na dvojci bio problem Gram Schmidtov postupak ortogonalizacije, bila bi i tamo petica.

Međunarodni žiri festivala proglasio je Schmidtov film najboljim između stotinjak prikazanih uradaka.

Njegov veliki kinohit Život sa stricem (1988.), praktički je (uz Schmidtov Sokol ga nije volio) ispratio hrvatski film iz jugoslavenske kinematografije, a onda ga tri godine poslije Pričom iz Hrvatske (1991.) uveo u njegovo novo stanište koje za domaći film, ali ni za Papića samog više neće biti ni izdaleka tako plodno.

Ta jednadžba, izvanredno pogođena (iako očito ne i univerzalno točna), savršeno sažima najnoviji Schmidtov film Put lubenica.

Dakako, Schmidtov humorni prikaz likova s one strane ne može odoljeti određenoj dozi karikiranja, ponajprije u liku beogradske aktivistice (Matija Prskalo) ili plejbojskog eghzibicionizma, kada je riječ o slavonskoj Maléni (Barbara Vicković).

Voditeljica je Schmidtovo najnovije smeće, " najbolji Schmidtov film do sada ", što je mutna relativistička ocjena apsolutnih kretena: filmskih kritičara, najavila kao jedinstven film koji nosi vrlo važnu poruku, pa ćemo sad, je li, pogledati kratak insert iz vašeg filma.

Trgovina ljudima je zločin, a zločin je i svaki Schmidtov film.

Matanićev Volim te bavi se vrlo učestalom i temom side, a Schmidtov Put lubenica trenutno popularnom temom ilegalnih migracija, dok je Ištvančićev Duh u močvari standardan dječji ekološki film.

Drugi hrvatski film, Nuićev Sve džaba, kotirao je malo bolje, ali nije ušao među kandidate za nagradu, gdje su ostali Schmidtov Put lubenica, u Cannesu nagrađen rumunjski film Kako sam preživio kraj svijeta Catalina Mutulescua i, najsolidniji među njima, Bijeli dlanovi Mađara Hajdua Szabolcsa, biografska priča o gimnastičaru izloženom sustavnom drilu od djetinjstva koji izlaz nalazi u bijegu u cirkus.

Tim rezultatom, Schmidtov film postigao je 142 posto bolje otvaranje od prošlogodišnjeg najgledanijega hrvatskog filma " Kino Lika ", a u odnosu na ostale kino rezultate hrvatskih filmova iz prošle godine ostvario između 200 i više od 600 posto bolje otvaranje, stoji u obavijesti.

U službeni program koji obuhvaća 150 najboljih recentnih filmskih produkcija, uz Schmidtov " Put lubenica ", uvršten je i film " Trešeta " redatelja Dražena Žarkovića i Pave Marinkovića, koji će se prikazati u programu " Panorama ".

Schmidtov graditeljski pothvat izveden je munjevitom brzinom, u samo nekoliko dana, pa lokalno stanovništvo, zaštitari i inspektori praktički nisu ni stigli reagirati prije nego što se na bespravno zdanje počela postavljati krovna konstrukcija.

Nažalost, Schmidtov prikaz ideološke represije karikaturalan je i općenit.

Schmidtov film koji bi trebao biti film nostalgije ne uspijeva konstituirati predmet nostalgije same: vrijeme.

Na kraju sve je ostalo na Zagrebu i tamošnjoj premijeri, a Schmidtov film " Ljudožder vegetarijanac " (kojemu je pripalo pet Zlatnih Arena) poslali smo u trku za Oscara - po istom onom principu kako smo pristupili u zdravstvenom i seksualnom odgoju u školama. (Piše Mate ĆURIĆ)

U hrvatskom filmu posljednji put smo je vidjeli prošle godine (Schmidtov Ljudožder vegetarijanac).

Schmidtov je film dugo bio među favoritima za nagradu publike Zmaj, a na kraju je završio na četvrtom mjestu.

Pet Zlatnih arena pripalo je trileru Ljudožder vegetarijanac Branka Schmidta, a samo jedna manje drami Pismo ćaći Damira Čučića. Ljudožderu vegetarijancu pozlatile su se Arene za najbolju režiju, glavnu mušku ulogu Renea Bitorajca, kameru, masku i scenografiju, plus Schmidtov uradak osvojio je nagradu hrvatskih filmskih kritičara Oktavijan, kao i priznanje Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana (FEDEORA). Pismo ćaći trijumfiralo je, pak, u kategoriji najboljeg filma, sporedne muške uloge Mate Gulina, montaže i tona, ali i osvojilo Brezu za redateljskog naj-debitanta.

Ako se prodaja ostvari, Schmidtov udjel u Googleu past će sa 2,8 na 2,1 posto, a glasačka će mu prava sa 9,7 posto pasti na 7,3 posto.

Umjesto s uobičajenim kolutanjem očima kolege i kritika ovog su ljeta u Puli Schmidtov film pozdravili s umjerenim pohvalama, ističući humor, decentnu erotiku i ideološku odmjerenost.

Schmidtov Vukovar se vraća kući ne govori o ratnim zbivanjima u Vukovaru, a Hadžićev Zapamtite Vukovar je, nažalost, bio previše niskobudžetni da bi funkcionirao kao pravi ratni film govori Ostojić.

Još je jedna razlika, i to dosta očita, ova: dok Scorseseov film govori o urbanoj alijenaciji, Schmidtov se bavi životom u zabiti, očajem selendre.