Njegova racionalna, geometrijski čista arhitektura savršenog detalja (God is in the details), kulminirala je u zgradi Seagram (1954 - 58).

Njezin pandan u tipologiji visokih zgrada njujorški je Seagram Building. Kvintesencija nebodera, fino istkana oplošja od bronce i smeđeg stakla, aksijalnom postavom u dubini simetrične plaze evocira klasicistički senzibiltet, još naglašeniji u jednoprostornim paviljonskim zdanjima Crown Hall IIT-a (1950 - 56) i Nove nacionalne galerije u Berlinu (1962 - 68), kojom doslovno i simbolički zatvara krug svoje karijere.

Tate Modern je čak bio nakratko zatvoren pošto je u uglu jedne njegove velike slike izrađene za neboder Seagram u New Yorku otkrivena crna mrlja.

Nastojat ćemo ponoviti poteze iz prošlosti kada smo kupili dvije kompanije Seagram 2001. godine i Allied Domecq 2005. godine pri čemu ćemo vidjeti hoće li se pojaviti prilika za takvo nešto.

Paradigma oblikovanja nove generacije stakleno-čeličnih nebodera jest Seagram Building (1954 - 58) Ludwiga Mies van der Rohea i Philipa Johnsona, trideset deveterokatna kristalizacija jedinstva strukture i forme, savršenih proporcija i detalja.

Arhitekti novosagrađenog nebodera Seagram naručili su 1958. ta platna velikih dimenzija, od kojih su neka viša od 4,5 m, kako bi ukrasili zidove luksuznog restorana Four Seasons u podrumu tog nebodera u središtu Manhattana.

" Tate može potvrditi da se dogodio izgred, posjetitelj je oštetio Rothkovo platno (serije) Seagram nanijevši na njega kistom malo crne boje ", rekao je glasnogovornik muzeja.

Zbog neusklađenih poslovnih stavova među upravama Matsushita Electrical Industrial Company i MCA, japanska je tvrtka 1995. godine prodala 80 % svog udjela u MCA-i trvtki Seagram Company Ltd. za 5.7 milijardi USD. [ 4 ]

Zahvaljujući njima, kompanija je kupila tri proizvođača alkoholnih pića, Seagram, Allied Domecq i prošle godine švedski Vin Sprit, čime su u portfolio uvrstili Absolut votku, na što je 59 - godišnji Pierre Pringuet posebno ponosan.

Već na razini impostacije u kontekstu grada arhitekti su iskazali majstorstvo primijenivši formulu Miesove Seagram Building s prostranom plazom ispred zgrade.

Priča se kako je Mozart nakon posjeta Izidinom hramu dobio inspiraciju za Čarobnu frulu, Marka Rothka za njegov poznati Seagram murals koji se nalazi u Tateu, Proustovu usporedbu prijeratnog Pariza prije lave njemačkog Vezuva, a pompejska upotreba žute i crvene na slikama utjecale na ekspresionističku paletu.

Slučaj je njegove gotovo revolucionarne geste na primjeru Seagram Building u Park aveniji u New Yorku iz neposredno prethodeće 1954. - 1958., gdje Mies po prvi put u povijesti svesežuće manhattanske ortogonalne matrice odstupa od trijeznog pragmatizma i logike maksimalne iskoristivosti blokovskog perimetra, te uvlači elegantno tijelo svog nebodera u unutrašnjost bloka otvarajući na njegovu uglu onu sjajnu schinkelovski svečanu i smirenu plazu koja s njenim otvorenim, praznim prostorom i javnom, društvenom namjenom predstavlja apsolutno iznenađenje i predah u gusto izgrađenom ritmu opredmećenih privatnih interesa.

Godine 1958., tvrtka Seagram je naručila od Rothka novu instalaciju za restoran Four Seasons u New Yorku.

Danas se slike iz ciklusa Seagram nalaze po svim prestižnim muzejima svijeta: londonskom Tateu, National Galleryju u Washingtonu te u Kawamura Memorijalnom centru u Japanu.

Naslovnica od 5. veljače 2000. o fiskalnoj kasi od 66 milijardi franaka koju da je pohranila Jospinova vlada, sutradan je demantirana. Bruxelles blokira spajanje Vivendi Seagram, razglasio je Le Monde 14. listopada 2000., da bi Europska komisija postupku dala zeleno svjetlo samo nekoliko sati nakon zaustavljanja rotacijskih strojeva.

Dvoje laureata bitno se razlikuju prema pristupima arhitekturi nasljednik britanske krune pobornik je tradicije i klasičnih arhitektonskih vrijednosti, koje snažno zagovara u javnim nastupima širom svijeta, dok je gospođa Lambert jedan od vodećih branitelja modernizma u Sjevernoj Americi, najpoznatija po radu u planiranju i realizaciji znamenite zgrade Seagram u New Yorku, podignute prema nacrtima Miesa van der Rohea i Philipa Johnsona nakon što je Phyllis Lambert nagovorila investitora, svoga oca, da promijeni odluku o izgradnji konvencionalnog nebodera i angažira njemačkog arhitekta, čije će ostvarenje bitno utjecati na dalji razvoj tipologije visokih zgrada.