Najdraže pisano djelo uopće bio mu je Beowulf, dragulj anglosaske predaje kojemu je Tolkien u svome znanom eseju Nemani i kritičari podario velik dio sadašnje reputacije. (Usput, Britanci su se nedavno oduševili prijevodom Seamusa Haneyja, dok smo mi dobili još i bolji prijevod Mate Marasa, tako da više nema opravdanja da Beowulfa ne poznajemo.) Baš ondje, unutar opsjednutih zidina kraljevskoga dvora Heorota, okružena mračnim vrištinama kojima haraju čudovišta, Tolkien je prepoznao ono što ga čini toliko primjenljivim za naše vrijeme.