tko zna, mislim da je to onda krajnje sebicno ako nista drugo, ne znati priznati svoju gresku.... mislim zbilja nezavidna situacija, doslovno te okrenula protiv samog sebe, opet vise ide na tvoju dusu makar nisi nista kriv....

krivo si me skuzila, malo dijete kojem je mama odgojiteljica moze biti frustrirano, ljutito, ljubomorno, sebicno, destruktivno.. jer mama ne obraca pozornost na njega cijelo vrijeme, jer se igra i s drugom djecom, jer mu se ne moze maksimalno posvetiti, nastavi niz: mig: dijete moze itekako patiti zbog toga.

Stoga je njihovo trazenje da ozakone svoje veze kao ' brak ' (i da ih nazivaju brakom) ne samo morbidno, nego je i nasrtaj na zakon koji bi onda trebao rezultirati redefinicijom braka i obitelji kao osnovne jezgre ljudskog drustva. (istospolni brak ne postoji, postoji samo istospolno partnerstvo) Na ovo se nadovezuju i druge karike njihovog sarenog ' lanca ', poput prava na usvajanje djece i homo ' roditeljstva ', javnih vjencanja... idr. Kako li je to samo sebicno

On je sebicno i samozivo stvorenje koje uzima od tebe sto god mu treba dokle god mu ti to dajes.

moze, da, ali moze ti se i forsiranje obit u glavu ne radi se o kupovini, ne znam, auta, o necem materijalnom - radi se o djetetu i ukoliko oba partnera nisu spremna, ukoliko to dijete nije zeljeno - e onda je to sebicno jer tom sebicnoscu, udovoljavanjem jednoj strani, mozete djetetu priustiti traume. sve se svodi na to da svatko prosudjuje za sebe sam najbolje. nitko drugi nam ne moze reci kada je pravo vrijeme za dijete, a pogotovo ne, ovako preko foruma, gdje smo svi samo pikseli na ekranu.

Danas, jedan dio svijeta ratuje zbog nafte, svi se pribojavamo nuklearnog oruzja, vojno osoblje je kompletno opremljeno, razvoj rata pratimo preko medija zavaljeni u naslonjace, emocionalno odijeljeni, " jer se to nas ne tice ".. suosjecajnost, humanost i cistoca slobode kao osjecaja, prava i nacina zivota je svedena na sebicno poimanje necega sto je opipljivo samo kad se odnosi na nas same.

pocela je korizma. odlucila sam se odreci shoppinga. u biti je to sebicno, jer je to nacin da se suocim sa svojim depresijama bez neke tampon-zone kao sto je nova haljina. ali koristiti ce mi. vjerujem da hoce.

Svi se mi volimo smatrati emotivnim, pazljivim i suosjecanjim osobama, koje se raznjeze na malog zeku, na malo tele, na malo pile, svojoj djeci kupujemo knjige s njihovim slikama, raznjezujemo ih s njima i divimo im se..... i svi mi se suosjecamo s patnjama drugog bica ako je to bice u nasoj neposrednoj blizini... ali cim je ono negdje tamo u svojoj patnji, u svom smtnom strahu mi " odjednom " postajemo proklamatori " zdrave " i nadasve potrebite hrane za nase tijelo, i pricamo o aminokiselinama, bjelancevinama, i drugim sastojcima koji su NAM potrebni, kako bi u najbolju ruku (neki cak ni to) opravdali patnju drugog bica radi nase " ugrozene " tjelesne egzistencije..... to je vrlo, vrlo SEBICNO

Nije li sebicno unaprijed odluciti ne dopustiti nekome da potrazi svoju srecu?

ovim " prisiljena sam na ovakve postupke " pokazujes da ipak shvacas kako se ponasas malo sebicno i to je dobar prvi korak za prekid takve prakse

sjecate li se vlastitih ili tudjih reakcija kada izostane reakcija sa druge strane? kada izostane transfer? tada je takvo djete " sebicno ", " zlocesto " i " neposlusno ", a kada je u pitanju partner, kada izostane dnevna doza na koju smo naucili, javlja se uvijek konflikt ili frustracija, a i jedno i drugo samo mehanizam na koji cemo parteru dati do znanja ili nekako isprovocirati taj ocekivani i neophodni transfer. kod izostanka takvog transfera obicno nastaju novokomponirane uspjesnice... kao kompenzacija. sve se svadja na kompenzaciju necega cega nismo u stanju sami pronaci Izvor.

Pocelo mi je sve djelovati sebicno i kao da zivim u laži.

Da li bi ostao i altruisticki odgajao Poseranovce ili bi otisao negdje gdje ti je bolja vibra i veca mogucnost za razvoj??: D Mislim da mi jos uvijek razmisljamo plitko, nemastovito i trodimenzionalno plus sto oni koji nesto i znaju to sebicno drze za sebe i vjerojatno na neki nacin unovcuju.

Sve je to ok, ali, buduci da postoji rizik da se ugrozi egzistencija toga asistenta, po meni je sebicno srljati u takvo sto...

nije mi jasno kad neko kaze nevolim monogamiju kako li smjesno ako imas nekoka koga volis budi iskren s njim njom trazi promjenu stvori promjenu s partnerom ne s drugim to je glupo i sebicno i onda take osobe imaju problem vjecno (nik-bik 09.09.2007., 22:24:13)

Koliko ljubavi kome i kakve treba je osobna stvar, a biti SAM je SAMOZIVO, SEBICNO i BOLESNO.

Uzeo si mi i onaj zadnji dio duse koji si tako volio, sebicno ga uzeo pod svoje i uzivas u njemu, gostis se

Znam to, jer sjecam se i tvog izraza lica sa zajednicke slike.. kao da je zarobljen u vremenu, gleda me i smije se s druge strane, sebicno, zadovoljno, a ipak jadno

Ali da se sebicno vratim na bljestavu sliku kolonjalne sile u kojoj se ucim ugladenom demokratskom europskom nacinu zivota s naglaskom na civiliziranost i kulturu - srecom sam uvijek bila potpuno lisena osjecaja inferiornosti u bilo cemu jer imam ego k ' o autobus, inace bih se osjecala kao jako kolonizirana Hrvatica u tom trenu dok sam u kolicima gurala isti asortiman potrepstina za kucu koji sam vukla doma u Osijeku u malo drukcijim vrecicama.

Osobno mislim da je podlo i sebicno od strane roditelja odgojiti dijete pod laznom impresijom da su njegovi roditelji ujedno i njegovi bioloski roditelji..

Ajoj realna 123 Nisu ovdje problem oni draga, vec tvoj dragi... Lako bi ti s njima da ON shvaca situaciju.. A moze je shvatit samo ako te stvarno voli... Zao mi je, sto ovo sto pisem zvuci tako grubo, ne poznajem te, mozda i nije tako, ali iz tvojih postova kojima opisujes neke situacije i njegove reakcije ja mislim da on tebe ne voli - barem na onaj pravi nacin, da te postuje, stiti, da je uz tebe i sl.. Ta njegova " ljubav " se ne moze tako nazvat, nekako je sebicna.. Al sto i ocekivati da se on ne postavlja tako prema tebi (sebicno), kad se njegovi postavljaju tako prema njemu i on to prihvaca, dakle tolerira.. njemu je to normalno..

Mnogima je to sebicno, ali je mislim i stvar blagog temperamenta a ne kavanske filozofije stvari uz cigarete, guzvu, trac party, pijanke.

prvo smo se samo druzili, zajebavali, skuzili da se dobro slazemo... i kako to vec ide.... onda smo se jednom prilikom (pijana posla) malo ljubili... bla bla.... poslije se pravili da nista nije bilo...... da ne duljim... on je svo to vrijeme imao tu svoju curu. i doslo je do toga da se izjasnio da hoce bit sa mnom, i da ja odlucim. meni je to bilo WTF, koji mu je vrag? a ako ja necu, znaci ostat ce s njom? bilo mi je to malo sebicno, misljenja sam bila da je prvo mora ostavit, jel-malo riskirat, pa cemo vidit kako ce se stvari odvijat.... a ne da je ostavi tek kad mu ja dam garanciju da cu bit s njim.... i trajalo je to neko vrijeme, to mucenje za oboje, skuzili smo da smo se i zavolil na neki nacin..... i on je jednog dana samo dosao i rekao da su prekinuli i bet obzira na mene, jer se ne moze on vise tako mucit. i naravno tada smo zavrsili skupa, prvo oprezno, polako.... trajalo je i to nekih mjesec dana dok nismo i zvanicno postali par. u pocetku sam ga znala podbadat-da ko meni garantira da nece i mene jednom tako prevarit i to..........

govoreci iz perspektive dugogodisnjeg bracnog iskustva, vlastitog i kruga mojih bliznjih, mislim da se Z nasla u krizi srednjih godina.... ne cudi me da u vrtlogu zivotno najaktivnijeg perioda, kada se djecu dovodi do pred fazu osamostaljivanja, kada se nastoji kapitalizirati najjaca zivotna energija nadopunjena s dovoljno zivotnog iskustva, precesto izgubimo ono najblize, ono s cime smo u sve navedeno krenuli a to je strast prema zivotnom odabraniku... previse dnevne problematike i svedenost na raspored po kojem manje vise svi zivimo zna nas dovesti u osjecaj mrtvila, sto se mnogima prenese i u bracnu postelju... toliko parova poznajem koji iz sale (da li je to samo sala?) kazu da su se s vremenom poceli osjecati bratom i sestrom, dakle dobronamjerni ali bez seksualnog naboja koji su nekad imali...... ovo sto se Z dogadja ne mora biti trajna a svakako vidimo njoj nije jasna situacija.. i ne znamo kamo moze odvesti..... mozda se radi o cistom upadanju u kolotecinu iz koje se ocito ne moze izvuci pomocu supruga jer masta pronalazi druge, " zabranjene " puteve i nacine jer takvi cesto dodaju adrenalina tamo gdje ga vise nema.... mada ne govorim iz vlastitog slicnog iskustva pa ni savjet ne mora biti ispravan, mislim da nece biti mira a ni sigurnosti u donosenju nekih odluka napamet tj. dok joj se mastano i ne desi... ne mislim da takav dogadjaj mora biti niti sudbonosan niti presudan u losem kontekstu po brak.... kao sto je moguce da otkrije zatomljene zelje i izvede klasican coming out i u 40 tima, moguce je i da dodje do spoznaje da je masta bila uzbudljivija od samog cina... takva spoznaja moze pobuditi staru strast i vratiti je suprugu kojeg je ovako ionako na pragu da izgubi.... dakle, na mjestu ove citateljice nema drugog savjeta nego da svoju mastu pretoci u stvarnost, ne brza s donosenjem zakljucaka o tome je li odbojnost prema muzu trajne prirode a onda, nakon vlastite spoznaje o tome kako je biti sa zenom, sve ce ionako sama znati.... kako i s kime dalje... jasno, nikako joj ne zelim poruciti da dugotrajno vozi na dva kolosjeka, to je sebicno i kukavicki

inace niste mi normalni sta napadate curu zbog toga sta se mjesa. pa mjesao bi se i ja. nije njezino nasljedstvo, da, ali ona mora zivjeti sa tim covjekom, imati djecu sa njim. pa kad za 10 godina se ne daj boze djete razboli pa nastanu ogromni troskovi ili za 20 godina djeca zele na dobar fakultet u svjet, e onda ce bit panike i kajanja sta sad nemaju 100 000 eura sa strane da pokriju troskove kad im je nuzno. je to njegovo nasljedstvo i uvijek ce bit, ali opet oni moraju skupa kalkulirati jer djeluju kao jedno i tu je krajnje neodgovorno i sebicno ako se jedna strana tek tako odrekne kojih 100 000 eura.

Urotnicki.. kako pokvareno.. sebicno.. fuj.. gadi mi se to, stvarno mi se gadi.. to je bolesno, gdje je tu briga za djecu, roditeljska ljubav.. pitam se stvarno je li ona bas bezgranicna.. a dobro, mozda je cisto stvar onoga sto oni misle. i kojekakvih poremecaja psihicke naravi. nda.

Prirodni, evolucijski, tok svake iskljucivo sebicno (" trzisno ") orijentiranog subjekta na trzistu je eliminacija konkurencije i stvaranje monopola, za sto su razvijene nebrojene sebicne (" trzisne ") taktike - od dumpinga pa do kartelizacije.

Sto najzornije pokazuje da je ultimativni cilj sebicnosti eliminacija slobodnog trzista i monopol, jer je to, sebicno, najoptimalnija pozicija za pojedinca.

.. nije me poprilicno dugo bilo dragi moji.. nadam se da ste se odmorili od svega.. posebno od mene.. danas mi je bas neki dan.. ma tako je zapravo vec neko vrijeme.. neznam da li je to pitanje ovog ludog meteoroloskog vremena ili sto.. ali mene toliko udara neka nervoza.. depresija.. nemir.. usamljenost.. e o ovome zadnjem vam zelim pricati tj. pisati. jeste li ikada bili u situaciji da ste okruzeni sa mnogo ljudi koji vas vole.. a svejedno se osjecate totalno nevoljeno.. i totalno usamljeno.. tako se osjecam vec neko vrijeme.... uzalud sto imam roditelje koji me vole.. djecu koja me vole.. prijatelje koji me vole.. fali mi netko.. fali mi on da me voli.. a njega je tesko naci.. pogotovo zato sto imam dojam da se muskarci boje veze.. boje obaveze.. boje ljubavi.. nisam zapravo niti sama sigurna da se i ja ne bojim svega toga.. jerkad bih dosla u situaciju da me netko zavoli.. nekako mislim da bih se uplasila.. nasla ili stvorila razloge protiv.. pobjegla glavom bez obzira.. a opet.. treba mi njeznosti.. treba mi ljubavi.. pažnje.. ali na nacin da me se ne guši njome.. na nacin da je netko tu kada ga trebam.. a ne uvijek i svake minute.. svakog trena.. znam da to zvuci sebicno.. zahtjevno.. gotovo neostvarivo.. ali mi to treba.. zelim nekoga tko ce biti tu za mene.. i ja cu naravno biti za njega.. ali da si ne uzima za pravo posesivno zahtjevati svaki djelic moga vremena.. zelim i vrijeme za svoju djecu.. za svoju obitelj.. za svoje prijatelje.. zelim nekoga tko ce ukloniti u meni ovaj osjecaj usamljenosti.. ovaj osjecaj beznađa.. ovaj osjecaj nevoljenosti.. ovaj osjecaj prepustenosti samoj sebi.. zelim nekoga na cijem cu ramenu moci plakati.. nekoga pred kime cu moci biti i slaba a da to nece iskoristiti.. nekoga tko ce trpjeti moj pms.. i hrabro se nositi sa mojim napadajima hormona.. a ja.. ja nudim ljubav.. njeznost.. razumjevanje.. ma samo mu financijsku pomoc pruziti ne mogu..;),.. trazim previse.. znam da trazim.. tko zna..

Plakala sam i prije nego sam procitala, sad placem jos vise.Sad placem jer si me potaknula da se sjetim svih onih kojima je tesko, puno teze nego meni, moji problemi se sad cine jako malima i besmislenima, osjecam se sebicno.